Ima samo 21 godinu. Rođena je 10 septembra 1999. na Kipru i jedna je od najtalentovanijih košarkašica na svetu u svom godištu. Taj talenat nije mogao da promakne ni selektorki Marini Maljković koja ju je uvrstila na spisak A reprezentacije na pripremama za predstojeće Evropsko prvenstvo u Španiji i Francuskoj i Olimpijske igre u Tokiju. Taj talenat nije promakao ni čuvenoj WNBA ekipi iz „grada anđela“ Los Anđeles Sparksima, koji su je nedavno draftovali za svoju ekipu. Pre nekoliko godina Ana Dabović je sa ovim timom osvojila WNBA. Sada je red da to ponovi i Ivana Raca. Trenutno Amerikom gospodare devojke iz Sijetla ali Los Anđeles je rešio da napravi ponovo show time, ovoga puta ženski.
Divno je razgovarati sa devojkom toliko zrelom za svoje godine i u košarkaškom ali i ljudskom smislu. Pleni izgledom, ponašanjem, radom i naravno ludačkim talentom. Gde god je igrala, već je postavljala svojevrsne rekorde, osvajala priznanja, uzimala medalje. Neka tako ostane i ubuduće u Los Anđelesu i pogotovu u reprezentaciji Srbije za koju je oduvek želela da igra. Ali, ko je tačno Ivana Raca? Odgovor smo potražili u razgovoru sa Ivanom.
– Rođena sam na Kipru jer su mi tamo roditelji otišli da žive i rade, i tamo smo se rodili sestra, koja je starija dve godine, i ja. I ona igra košarku, ona je i dalje tamo. Ostali smo 12 godina na Kipru, a zatim su me zvali iz Grčke, gde sam tri godine igrala u PAOK-u. Posle sam prešla u Atinu, u ekipu Proteas Vulas, i tamo sam ostala dve godine. Grci su mi nudili da igram za njihovu reprezentaciju ali meni je uvek Srbija bila u mislima. Onda se javila Ana Joković i ponudila mi da zaigram za Srbiju. Naravno, rekla sam da, ali nisam odmah mogla to da ostvarim jer me Grci nisu pustili dok idem tamo u školu. Od malena sam želela da igram i u Americi, imala sam profi ponude i pre koledža ali želela sam ne samo da igram na visokom nivou, već i da diplomiram. To je jako teško uporedo raditi, osim u Americi gde je to usaglašeno i moguće je postići. Studiram psihologiju. Imala sam ponude sa više koledža ali mi se Vejk Forest najviše dopao. Trener je dolazila još u Grčku da me vidi, imala sam i jednog drugara koji mi je tamo pomagao i tako sam se ja obrela tamo.

Ivana potiče iz sportske porodice I otac i majka su košarkaški treneri, majka joj je bila i prvi trener. Možda su oni i presudno uticali na njen sportski izbor?
– Ne baš. Oni su me pustili da idem svojim putem i da sama izaberem. Svašta sam probala. Išla na balet, skakala uvis i svašta sam radila. Jednog dana sam gledala tatinu utakmicu i okrenula se ka mami, i rekla da hoću da probam sa košarkom. Oni su bili presrećni. Počela sam da treniram sa mamom, ona je bila moj prvi trener. Trenirala je dečake pa sam ja uglavnom igrala sa njima.
Ivana je vrlo brzo pokazala svoj veliki talenat i krenule su i prve nagrade i priznanja.
– Te nagrade me samo motivišu da što više radim i učim. Zadovoljna sam onim što sam do sada postigla ali znam da uvek može još više.
Studirati i raditi, ili studirati i igrati u Americi na ozbiljnom koledžu, nije ni malo jednostavno.
– Amerika ima fenomenalne uslove. Oni se fokusiraju na individualnim sposobnostima i uglavnom se radi na tome. Zahvalna sam na prilici što sam mogla da završavam studije i igram košarku.
Ivana je visoka 190 cm i igra na pozicijama 3 i 4. Verovatno svi jedva čekaju da je vide na parketu, i koje su to njene osnovne prednosti u igri.
– Volim da čitam odbranu. To baš dosta radim. Ako imam nekog nižeg igrača koji me čuva, ići ću na post, da igram leđima. Ako imam neku sporiju četvorku, igraću licem… teško je sad pričati o sebi na ovaj način. Mislim da igram pametno, da čitam protivničke odbrane, volim asistenciju, volim da idem na skok. Ma, sve volim u igri (smeh).
Ivana se odlučila da zaigra za reprezentaciju Srbije i imala je dva velika i važna takmičenja sa našim mlađim selekcijama. Sa igračicama do 18 godina na Svetskom prvenstvu u Šopronu, osvojila je srebrnu medalju, a kasnije, u istom gradu, sa selekcijom do 20 godina bila je takođe srebrna na Evropskom prvenstvu, i izabrana je u idelanu petorku Šampionata. Sada je na spisku A selekcije koja počinje pripreme za pakleno leto koje ih očekuje.
– Uvek sam želela da zaigram za reprezentaciju Srbije. Jedva sam to čekala. Sada je to još veća stvar što mi je trener Marina Maljković pružila tu mogučnost da zaigram za A selekciju. To mi jedan od mojih životnih snova. Biće jako teško ovog leta, ali spremna sam za to. Naša reprezentacija je super, sve igraju kao jedna, uvek se maksimalno trude i bodre jedna drugu. Uvek sam imala Sonju kao uzora. Možda ne baš kao uzora u klasičnom smislu, ali sam uvek gledala kako Sonja igra jer je to taj stil igre koji ja pokušavam da igram. Još više mi se svidela kad sam je i lično upoznala, i kada mi je dala mnogo saveta oko košarke. Ona je uvek tu za nas mlađe.

Pre nekoliko dana kao grom je odjeknula vest da će Srbija ipak imati svog predstavnika u najjačoj ligi na svetu. Los Anđeles Sparksi su na WNBA draftu izabrali Ivanu za svog budućeg člana.
– Moji koledž rezultati su mi dali mogućnost da mogu da se prijavim na draft. Kada sam čula bila sam preserećna. To je isto bio jedan od mojih košarkaških snova. Sad je na meni da radim i da se dokažem. Hoću da se zahvalim treneru Dereku Fišeru, koji je igrao u timu sa Kobijem Brjantom, i celoj LA Sparks organizaciji što su me izabrali, i što su uvek verovali u mene. Dogovorili smo se da ne idem ove sezone kod njih zbog reprezentacije, već da odem tamo sledećeg leta. Do tada se nadam nekoj dobroj evropskoj ekipi.
Dolazak talentovane Srpkinje je već izazvao veliku pažnju u košarkaškim krugovima Los Anđelesa. I slavni Medžik Džonson joj je javno preko mreža poželeo srećan dolazak.
– Uh, to je bio pravi šok. Nisam dva sata mogla da dođem sebi kada sam to videla. On je jedan od najboljih igrača koje sam gledala. Sve što je on radio na terenu i ja sam želela da mogu da uradim. I kada sam videla da mi je na taj način poželeo dobrodođlicu, to me je bukvalno ostavilo u šoku. LA je dobra ekipa, uvek su u vrhu, imaju slavno ime za trenera. U WNBA se igra fizički mnogo jača košarka nego na koledžu, oni mnogo pažnje poklanjaju tome i mora mnogo da se radi. Doduše, oko tebe su sve NBA legende pa je malo lakše da se igra.

Ko zna, možda je neki novi show time, ali sad u ženskoj interpretaciji, na pomolu u LA. Do tada, Evropa i što više Srbija, ako se Ivana pita.
– Uvek će mi kuća biti u Srbiji. Gde god da igram, gde god drugo da živim. Ameriku volim, ali ne više od Srbije“ (smeh)
Za kraj, sa željom da je ljubitelji košarke u Srbiji što više upoznaju, poručuje pred dva velika takmičenja:
– Mi ćemo raditi da budemo što bolje i spremnije,da se svima dokažemo. Da svi i dalje imaju respekt za srpsku košarku. Da radimo dobro i vredno, da mi budemo zadovoljni, da naši ljudi u Srbiji budu zadovoljni i da sve dođe na svoje – poručuje talenat svetskog ranga Ivana Raca.
Photo: MN press, Twitter