Početna EVROPA/SVETIntervju – Mirko Ocokoljić: Priča o kneževima Monaka

Intervju – Mirko Ocokoljić: Priča o kneževima Monaka

od Božidar Manojlović
184 pregleda

Da su naši treneri među najboljima na svetu, odavno se zna. Da su procentualno gledano, po titulama koje su osvajali, najbolji – i to se zna. Da u kojoj god zemlji rade, više ili manje košarkaškoj, donesu nešto svoje, neki svoj pečat radu i kvalitetu ekipe, da su često jezičak na vagi koji presudi da trofej ode baš na tu stranu, i to je poznato. Oni su jednostavno jedan od najboljih brendova koje je ova zemlja dala, i još uvek daje.

O daljoj prošlosti u kojoj je sve ovo mnogo puta dokazano nećemo ovom prilikom. Idemo u blisku prošlost, praktično sadašnjost, i na primeru KK Monaka, novog, aktuelanog osvajača Evrokupa, dokazujemo ovu tezu. Dva trenera sa ovim prostora vode ovaj tim, Zvezdan Mitrović kao prvi trener (Crnogorac) i Mirko Ocokoljić, kao pomoćni trener, nekadašnji generalni sekretar Udruženja košarkaških trenera Srbije, a sada stalni pratilac Mitrovića i njegova desna ruka.

Vodio je Ocokoljić ove sezone šest puta i samostalno utakmice, dve u Evrokupu i četiri u prvenstvu, i ima skor 6:0. Za ovu sezonu od njega dovoljno. Naravno, radio je on i mnogo toga što je manje ili više vidljivo, ali odgovor na pitanje kako je to izgledalo ove sezone i ovih dana nakon velikog, neočekivanog uspeha, trijumfa u finalu protiv Uniksa i osvajanja Evrokupa, potražili smo direktno u razgovoru sa Mirkom Ocokoljićem:

– Iskreno, mislim da je ogromno iznenađenje što smo uopšte došli do finala, a onda kad smo već bili u finalu, Uniks je za sve bio ogroman favorit – objašnjava Ocokoljić. – Dobro za nas je bilo nešto što možda i nije najpoštenije, ali prosto ova situacija sa kovidom je diktirala tako nešto. Naime, pravila Evropske unije, a samim tim i Francuske, su da kada se dolazi iz zemalja tzv „trećeg sveta“ da je obavezan karantin sedam dana, kao što smo sada upravo u karantinu, i da zbog toga nije moglo da se ispoštuje pravilo prednosti domaćeg terena. Prva utakmica je trebala da se igra kod njih, revanš u Monaku za tri dana, i eventualna majstorica opet u Kazanju, ali zbog tog obaveznog karantina, mi ne bi mogli da igramo revanš za tri dana pa je Evrokup promenio pravila i odredio da se prva utakmica igra u Monaku, a naredne dve u Kazanju. To je dobro ispalo po nas jer smo prvu utakmicu igrali kod kuće i pobedili, i onda su oni bili pod nekim pritiskom za revanš. To možda nije najkorektnije rešenje, ali je korektnije nego kad smo igrali protiv Budućnosti kada smo drugu utakmicu igrali u Ljubljani, iz istih ovih razloga. Mi smo iskoristili ovu priliku, odlično odigrali i ostvarili veliki uspeh. Nama je nešto drugo bio problem kod Uniksa. Kad smo igrali protiv Budućnosti i Gran Kanarije, to su ekipe sa ozbiljnim, velikim rosterom. Za razliku od nas koji smo imali samo 8 profesionalaca. Mi smo imali probleme od starta sezone. Potpisali smo dobrog pleja Karingtona, koji je došao iz Baskonije, ali je imao vrlo tešku povredu i otpao. Imali smo i igrača na poziciji četiri koji se nije dobro pokazao, pa smo ostali i bez njega. Takođe, imali smo i peh sa čovekom koga smo potpisali onog dana kada se završavao prelazni rok. Njemu se nešto iskomplikovalo sa trudnom suprugom i on se nikada nije ni pojavio kod nas, a mi smo propustili priliku da dovedemo još nekoga. Ostali smo samo sa osmoricom. Imamo dva juniora. Ovaj mali Rudi Demai, koji je počinjao utakmice, je zaista dobar, ali on do prošle godine nije ništa ozbiljno igrao, igrao je amatersku ligu. Došao je kod nas i odmah doživeo da igra u petorci u najvažniim utakmicama u sezoni. Tako da smo zaista imali velikih poteškoća od samog starta. Dakle, te ekipe Budućnost, Grand Kanarija imaju te velike rostere, a Uniks je vrlo sličan nama. Imaju 8 Amerikanaca, i dva-tri domaća. I jako su snažni. Za nas važi da nismo mnogo visoki ali da smo atletski jako dobri. E, Uniks je još bolji i jači u tome od nas. Imaju sličan koncept i problem je bio kako da pariramo toj ogromnoj snazi i energiji. Uniks je dobio Virtus baš na tu snagu i ogromnu energiju. Spremali smo se baš za to i momci su odradili neverovatan posao. Ovih dana pričamo Zvezdan i ja dosta i prisećamo se šta smo sve prošli od početka sezone. Možda nas je spasilo i to što se francuska liga nije igrala redovno. Mi smo igrali jednu ili dve utakmce mesečno. I to je sačuvalo igrače da budu prilično sveži kroz sve ove faze Evrokupa. Umesto da smo odigrali 29 kola, mi smo odigrali 17, 18. Nismo imali nijednu povredu i nismo imali kovid u ekipi, osim negde jesenas. To nas je sve sačuvalo za velike napore.

Slavlje igrača i stručnog štaba Monaka

Kneževina Monako, dom bogatih i uspešnih ljudi iz svih oblasti života, ne deluje kao mesto gde bi trebalo da ima priblema?

– Nama je predsednik kluba Ukrajinac Sergej Dijadečko. On je godinama vodio klub Donjeck iz Ukrajne, i godinama je pokušavao da uđe u Evroligu. Tamo je takođe radio Saša Obradović, kao i Vlada Jovanović. Ogroman novac je ulagao u klub ali nikada nije uspeo da se dokopa Evrolige. To je mlad biznismen koji je prosto očaran košarkom. Teško je opisati koliko čovek voli košarku. Non-stop gleda košarku, gleda igrače, stalno priča o tome. Benefita od toga skoro da i nema, samo daje novac. Kad je došao u Monako, on je bio u četvrtom rangu takmičenja. I on se prvo onako, sa strane, bavio klubom, ali kako je klub sve više napredovao i prelazio u viši rang takmičenja, tako se i Dijadečko sve više vezivao za klub i izdvajao sve više novca. Monako funkcioniše tako da imaju svoj košarkaški klub, ali kada vide da je neko zainteresovan za ulaganje, oni mu daju klub na upravaljanje. Pored fudbala koji je bio dominantan, sad su i u košarci videli da tu ima nečeg, i sad je više ljudi na košarci nego na fudbalu. Ovaj grad je mali. Ima 9.000 ljudi sa pasošem, a sa okolinom je to 30-40.000 ljudi. I ta hala, koja je isto mala, sa 3.000 ljudi je postala stalno puna. Predsednik kluba je prošle godine je uz pomoć Kneževine uložio ogromne pare, doveo Sašu Obradovića, odlične igrače, i taj tim je napravljen da osvoji titulu. Ove sezone zbog kovida, je sve promenjeno i naš budžet je više nego duplo manji. A ispalo je da je ove sezone dao najmanje para, imao najmanji roster, ali valjda mu se vratilo za sve ono što je tolike godine pokušavao da udje u Evroligu, i zaista je više nego zasluzio ovaj uspeh. Gazda ne veruje da smo ovo napravili. Samo je grlio pehar i ponavljao “ja ovo ne verujem, ja ovo ne verujem”. Nama je.iskreno, plan bio da uđemo među 16, i da je to uspeh.

Da li je ovo još jedan dokaz uspeha naših trenera i naše trenerske organizacije?

– Mislim da jeste. Zvezdan je učinio mnogo.On je promenio potpuno situaciju na košarkaškom nebu Francuske. Inače, ovde nisu tako otvoreni ka stranim trenerima i sa davanjem licenci. Otkad je Zvezdan došao on dominaira u smislu broja pobeda, procenta pobeda, prvih mesta, osvojenih kupova. Jedne godine smo imali 30 pobeda i 4 poraza, što je nezamislivo za Francusku. Kad se Saša Obradović pojavio, i on je dominirao. Još jedan čovek sa naših prostora, Jurij Zdovc, radi odličan posao u Metropolitanu. Pojava naših trenera je dosta pomogla francuskoj košarci iako oni to javno teško da će da vam kažu. Zvezdan tu prednjači i dosta benefita imaju i Francuzi od njega jer forsira neke klince, (na primer Metjua Strazela, pleja) ubacuje ih sa 17 godina u tim, a da on nije trener ta deca nikada ne bi tako rano ušla u ekipu.

Interesantna je i vasa i Zvezdanova odluka da se toliko vežete za Francusku i njihovu košarku?

– To je najpre zemlja uređena u svakom pogledu. Da ne pričam kako je živeti u takvom mestu kao što je Monako. To je jedna strana priče. Ono što je odraz te uređenosti, ali sa druge strane i neki limitirajući faktor za stvaranje jakih košarkaških timova, je njihova poreska politika. Porezi su ogromni. Ovde nema prevara, ovde nema muljanja. Porezi moraju da se plaćaju. I to je dodatni izazov za ambiciozne klubove  kao što je Asvel, ili sad mi. Koliki god da ti je budžet, 50-60% ide na porez. Postoji i minimum broja ljudi koje moraš da zaposliš, ne postoji klub sa dva zaposlena, to su čitavi timovi ljudi podeljeni po sektorima. I svi su plaćeni dobro, i svi moraju da plaćaju porez. I kad se porede njihovi budžeti sa ostalim klubovima, ovo uvek mora da se ima na umu. Sećam se kad smo kao Asvel igrali sa Zvezdom, naš zvanični budžet je bio 12 miliona evra. To je ukupan budžet kluba, ali mi za igrače smo imali samo 3,2 miliona. Zvezda kad kaže da ima 7 miliona, to je 7 miliona uglavnom za igrače. A nama od 12 miliona ostaje 3 za igrače. Ali, kad dodje situacija kao ova sa kovidom, sve je uređeno, država je preuzela stvar i svi smo dobijali 84% od plate do isteka ugovora. Francuski klubovi nikada neće moći da naprave budžete slične timovima iz pojedinih zemalja, ali zato je ovo stvarno uređena i socijalno odgovorna zemlja.

Nerazdvojni tandem Mirko Ocokoljić i Zvezdan Mitrović

Da li će sada kada ste ušli u Evroligu da se poveća ulaganje u ekipu?

– Sada se svakako ukljućuju mnogi ljudi odavde. Ljudi sa dvora, kako mi volimo da ih zovemo, su prepoznali šta se sve dešava u košarci i prepoznali su ovaj naš uspeh. Niko neće dozvoliti da tim bude nekonkurentan. Veći problem je hala. Rekao sam vam da je hala mala, da ima 3.000 mesta i imali su sastanak sa Bartomeuom oko toga. On im je objasnio uslove koji moraju da ispune vezano za halu da bi dobili dozvoli da igraju Evroligu. Budžet će biti manji problem nego dvorana. Kako će oni to da reše, zaista ne znam. Ideja je da se postojeća hala rekonstruiše i bude adekvatna uslovima Evrolige, a druga opcija je da se igra u Antibu, to je odavde nekih 45 minuta, oni imaju prelepu dvoranu. Oni bi više voleli da se igra u Monaku, ali videćemo. A i naš status još nije jasan za sledeću sezonu. Obavili smo neke preliminarne razgovore, zamolili su nas da ne donosimo nikakve odluke narednih 10, 15 dana. Ja sam vezan za Zvezdana i kako će biti nadalje, videćemo. Naša želja je da ostanemo ovde ali o tome ne odlučujemo samo mi.

Sezona nije završena, sledi velka borba sa isto velikim klubom, iza koga stoji legenda evropske i svetske košarke Toni Parker?

– Jeste, napravilo se jedno veliko rivlastvo između ovih timova koje se prenelo i na fudbal. Sad su baš igrali Monako i Lion, i to se tu videlo. Asvel se povezao sa fudbalskim klubom Lion, što je odlično za njih, oni su kupili 30 ili 40% košarkaškog kluba. Fudbalski klub je mnogo moćniji i pravi je gigant u Francuskoj. Priznajem, dok nisam došao ovde nisam imao pojma da je to toliko veliki klub. Oni su jedno 7 godina, do pojave PSŽ, bili prvaci. Njihov predsednik, koga smatraju najsposobnijim u Fgrancuskoj, je u Toniju Parkeru prepoznao nekog svog naslednika. Sad hoće pored stadiona koji imaju i koji je velelepan, da naprave veliku dvoranu od 15.000 mesta. Time će Asvel, koji je godinama bio vezan za Vilerban, preći definitivno u Lion. Tako se napravio veliki rivalitet izmedju ova dva kluba koji je sve više izražen. U francuskoj ligi imamo da odigramo još 16 utakmica za manje od mesec dana. Liga je planirala da se sve završi 22. juna jer tada počinju pripreme francuske reprezentacije za Olimpijske igre. Ali, poenta je što i kada se dođe do tog 22. juna, nama fale još dve utakmice da odigramo, baš protiv Asvela i protiv Strazbura. Kako će to da se odigra, niko još pojma nema. Na ovaj dan kada pričamo, početkom maja, niko ne zna da li će da se igra plej-of , ili će onaj koji bude prvi na kraju regularne sezone da bude proglašen za prvaka. Mi imamo dobre šanse da osvojimo titulu. Imamo dva poraza do sada, Asvel već šest, a Dižon četiri. Tako da smo u dobroj poziciji. Ali, kako če igrači odreagovati kada izađu iz karantina, kada prodje ovo slavlje oko osvajanja Eurokupa, da li će to biti ista ta energija…. niko ne zna. Mnogo toga treba da se dodgodi da bi sve to ispalo kako treba.

Ali, mnogo toga je i već urađeno. Da li ste naposletku srećni zbog svega?

– Nisam srećan, nego sam presrećan – iskren je pomoćni trener novog osvajača Evrokupa Mirko Ocokoljić.

Photo: Eurocup, Jeep elite

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar