Početna EVROPA/SVETItalija: Đorđević na pragu finala

Italija: Đorđević na pragu finala

od Ivan Jevtović
11 pregleda

Dva puta 2-0, dovoljno da ona stidljivo pomenuta prognoza iz prošlog javljanja postane sasvim “realna realnost”.  Armani vodi protiv  Venecije,  a Virtus protiv Brindizija. Pošto naše ljubitelje košarke sigurno više zanima “naš” Virtus, počinjem pričom o drugoj pobedi protiv Brindizija.

Bilo je 74-83 posle konstantne lake dominacije ekipe Saše Đorđevića. Počelo je sa 18-19 u prvoj četvrtini, u drugoj je bilo 20-20, u trećoj 18-21, u poslednjoj 18-23. Šahovski rečeno, tr i po prema pola za tim iz Bolonje, koji su predvodili najiskusniji Miloš Teodosić i Marko Belineli. Obojica su dali po 16 poena za malo minuta, Italijan je igrao 21 a naš as 20. Dobri su im bili procenti, Teodosić je trojke šutirao 4/4, dvojke 1/3, penale 2-3. Ovog puta nije “preterivao” sa asistencijama, podelio je samo tri, ali više nije ni trebalo. Belineli je za tri poena imao procenat od 50% (4/8), dvojke 1/1. Stefan Marković je igrao 25 minuta tokom kojih je dao tri poena sa malo šuteva, 1/2 dvojke, 1/2 penali. Imao je pet asistencija, najviše u timu. U domaćoj ekipi Herison je dao 16 poena, Perkins 15 a Vilis 12. Nedovoljno.

Serija se seli u Bolonju i bilo bi pravo čudo da Virtus ne uđe u finale. Virtusu je ovo bila peta uzastopna pobeda u plej-ofu, jer je u četvrtfinalu sa 3-0 eliminisao Trst.

Utakmica u Brindiziju lep je povod za malo istorije. Između decembra 1915. i februara 1916. u ovu luku stiglo je oko 115.000 iscrpljenih srpskih vojnika koji su preko albanskih gudura došli do Drača, a odatle savezničkim brodovima prebačeni u Brindizi. Brodovi su napravili preko 200 tura. U znak sećanja na te događaje 1924. u luci je postavljena spomen.ploča.

Spomen-ploča u Brindiziju

U izgledu “el klasiko”

Ako Virtus uđe u finale tamo će ga čekati, sva je prilika, Armani. U izgledu je, da upotrebim španski termin već odomaćen i kod nas,  “el klasiko”, sudar klubova iz Milana i Bolonje koji zajedno imaju 43 titula prvaka, Armani 28 a Virtus 15. Da ne brojim ostale domaće i međunarodne titule, ali da pomenem da su u oba kluba pečat ostavili igrači sa naših prostora. Od Čosića i Danilovića, preko Savića i Jarića, do Đorđevića i Teodosića.

Armani je u drugom meču bukvalno pregazio Rejer iz Venecije, o tome najbolje svedoči  razlika od 34 poena (99-65). Posle prvih deset minuta sve je bilo jasno, rezultat je bio 23-7. “Gondolijeri” su se malo oporavili u drugih deset minuta (22-31), treću deonicu su čak remizirali (23-23), ali su na kraju opet dominirali domaćini, 22-13. Ekipa trenera Mesine imala je 12 strelaca, najviše minuta na terenu proveo je Malkolm Dilejni – 26, koji je sa 20 poena bio i najbolji strelac sa 4/6 za 3 poena. Rodrigez je dao 14, Lidej i Rol po 12. Milanezi su pogodili 11 trojki iz 25 pokušaja, što je 44%. Vlada Micov opet nije igrao. U ekipi iz Venecije najefikasniji su bili Mičel Vat sa 15 i Ostin Dej sa 12. Ovaj drugi je sin Darena Deja, koji je pre 30-ak godina bio zvezda italijanske lige.

U ovom meču trener Armanija Etore Mesina vodio je 100. put tim u plej-ofu. Više od njega imaju samo Jasmin Repeša (101) i Karlo Rekalkati (119). Kad već pominjem Repešu, da kažem da se vraća u Bolonju, u Fortitudo, sa kojim je bio prvak 2005. i finalista Evrolige 2004.

Treće utakmice polufinala plej-ofana programu su 2. juna u 18 časova. Virtus i Armani imaju meč-loptu, s tim što Virtus i “servira” jer igra na svom terenu.

Photo: Lega a, Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar