U istoriji italijanske lige bilo je prvaka iz Varezea, Kantua, Rima, Pezara, Treviza…ali zna se da su glavni basket centri Milano i Bolonja. To se potvrđuje i ove godine ulaskom u finale plej-ofa dva tima iz ovih gradova, Armanija iz Milana i Virtusa iz Bolonje.
Rivale vezuju i karijere dvojice trenera, Etorea Mesine i Saše Đorđevića. Mesina je četiri puta bio prvak Italije, a tri titule je osvajao sa Virtusom, a naš „Sale nacionale“ je posle Partizana prvo igrao u Milanu.
Istorija kaže da su rivali odigrali 177 utakmica, bilans je 104-73 za Armani. Ako se gleda samo Lega prednost je 98-68 za Milaneze. U finalu plej-ofa igrali su dva puta, 1978/79 i 1983/84. Finalisti zajedno imaju 72 titule domaćih takmičenja i međunarodnih kupova.. Armani ima 28 titula prvaka, Virtus 15. I jedni i drugi bili su prvaci Evrope, Armani tri puta, Virtus dvaput. ali prošlost ne igra.
U oba kluba igrali su brojni asovi sa prostora bivše Jugoslavije, od Kreše Ćosića, Predraga Danilovića i Saše Đorđevića do Vlade Micova, Miloša Teodosića i Stefana Markovića. Objektivno, Armani je favorit jer ima prednost terena ali Virtusov adut je bolja igra na strani. Tim iz Milana završio je regularni deo sa bilansom 22-6, a Bolonjezi sa 19-9. Poslednji meč u Milanu u aprilu, dobio je Armani 94-84, ali Virtus je u finišu sezone i plej-ofu podigao formu. Očekuje nas, verujem, zanimljiva završnica u kojoj je ulog Virtusa veći jer nije osvojio ni domaći kup, ni Evrokup, dok Armani ima Kup Italije i plasman na F4 gde ga nije bilo 29 godina.
Timovi imaju slične proseke postignutih poena, Armani daje 85,2 po meču, Virtus 85,6. Virtus bolje skače, ima 39,7 uhvaćenih lopti po utakmici, i bolji je u asistencijama, ima 22,6 dodavanja što je najviše u ligi, dok je Armani u ovom elementu četvrti sa 18,0. Đorđevićev tim ima najbolji procenat šuta za dva poena, 58,2%, a Armani je najbolji u šutu trojki sa 42,3%. Brojke ne daju prednost nikome, ali Virtus ostaje favorit jer ima prednost terena. Za Virtus je uspeh što je u finalu posle punih 14 godina.
Od dvojice trenera iskusniji je Mesina, koji ima četiri titule prvaka, dok je Đorđević prvi put u finalu plej-ofa. Mesina u bilansu ima 68 pobeda u plej-ofu, ispred njega je Simone Pjaniđani sa 72. Po broju mečeva prvi je Karlo Rekalkati sa 119 utakmica, Jasmin Repeša i Mesina su na deobi drugog mesta sa 101.
Kad već pominjem brojke, da pomenem i da je Saša Đorđević dogurao do 100 utakmica u Lega. Ima 48 pobeda i 62 poraza.
Španci za duele Real Madrida i Barselone kažu da je „el klasiko“. Isto bi se moglo reći za nadmetanje Armanija i Virtusa. Titula će po 44. put u jedan od ova dva grada.
U senci finala ostale su tekuće vesti. Nije se desilo ništa posebno važno, ali da registrujemo neke:
* Franko Kijani je novi trener Trsta.
* Kantu je za trenera angažovao Marka Sodinija.
Photo: Lega A