Naš prijatelj, makedonski trener Aleksandar Stefanovski, javljao nam se iz Hong Konga.
Aleksandar sada ima novi posao, na drugoj destinaciji. Javio nam se sa Balija…
***
Poziv je došao u oktobru, odlučio sam da ga prihvatim. Sada sam na Baliju, na početku moje nove profesionalne etape. U donošenju odluke pomogli su mi moji mentori ovde u Aziji, Mensur Bajramović i Željko Pavličević.
Radim kao trener u klubu Bali junajted.To je novi klub. Kad sam došao nije bilo niti jednog igrača. Klub je, kao što rekoh, nov u zatvorenoj profesionalnoj indonežanskoj ligi IBL.

Nije bilo lako sklopiti tim. Pogotovo što indonežanska liga ima puno nekih čudnih pravila. Na primer, ako igraču istekne ugovor ekipa koja želi da ga uzme opet treba da plati transfer čija visina zavisi od rejtinga igrača. Zbog situacije sa koronom liga je odlučila da nema stranaca.

Dobro su mi došli saveti selektora Indonezije, srpskog trenera Rajka Toromana. Pomoglo mi je i iskustvo iz Hong Konga, mentalitet je sličan. Odmaže mi to što nemaju omladinska takmičenja. Bilo bi mi lakše da sam mogao da uzmem mlade igrače i radim sa njima i pustim ih u vatru jer stariji nisu ništa tehnički kvalitetniji od mlađih. Ja sam od onih trenera koji puno veruju mladim igračima. Ali šta da radim kad nema mladih ?
Bali nije imao klub, ali ljudi na ovoj svetski znanoj turističkoj destinaciji veoma vole košarku. Indonezija je u prošlosti imala, a i sada ima, dosta igrača koji potiču sa Balija. Najbolji igrač reprezentacije Brendon Javato je odavde.

Bali junajted je privatni klub, organizovan na najvišem nivou. Fudbalska sekcija kluba starija je pet godina, 2019. bili su šampioni Indonezije u čemu im je pomogao Crnogorac Ilija Spasojević koji je bio najbolji strelac sa 38 golova.
Plej-of izmakao za tri poena
Sezona je krenula posle samo tri meseca od postojanja kluba, igrali smo u balonu, u 30 dana čak 15 utakmica. Za tri poena u koš-količniku nismo ušli u plej-of! Ja sam bio razočaran jer smo bili blizu, ali svi oko mene bili su prijatno iznenađeni i čak oduševljeni kako smo igrali. Niko nije mogao da veruje da za samo tri meseca može da se sklopi ekipa i odigra tako dobro sa svima.
Na šampionskom postolju je završio Miško Pejić i njegova ekipa ekipa Satria Muda.
Evo nekih interesantnih pravila iz IBL lige:
* Broj stranaca je ograničen na dvojicu. plus naturalizirani igrači.
* Maksimalna visina stranaca je 2 metra.
* Strance ne plaćaju klubovi nego liga i oni moraju da prođu draft.
* Ako se dogovorite sa nekim igračem moguće je da ne završi u vašoj ekipi.
* Domaci igrači i stručni štab su plaćeni 12 meseci od strane klubova.
Težak posao Rajka Toromana
Selektor Indonezije Rajko Toroman je na važnom zadatku pred naredno Svetsko prvenstvo. Idući šampionat sveta prvi put u istoriji organizuju tri zemlje: Japan, Filipini i Indonezija. FIBA je po rejtingu odlučila da se Japan i Filipini kao domaćini plasiraju direktno, a Indonezija mora to da uradi kroz kvalifikacije koje počinju u novembru Biće šest „prozora“. Tu je i Azijski kup koji je trebalo da se igra ovog meseca, ali zbog loše situacije sa koronom u Indoneziju pomeren je za sledeću godinu.
Sledeća sezona je za indonežansku košarku veoma bitna, sa šansom da se prvi put u istoriji domogne svetskog prvenstva. Selektor Toroman već treću godinu radi planski na razvijanju reprezentacije, napravio je dobru selekciju, onda je napravio i B tim od igrača ne starijih od 24 godine. Toroman i ja slažemo se oko karakteristika indonežanskih igrača: vrlo su pametni, veoma su disciplinovani, imaju veliko poštovanje prema trenerima, veoma su vredni. Jedino što nedostaje jeste visina. Skoro svi su, kako se to kaže, “undersize“. Optimista sam i verujem da će selektor Rajko Toroman uspeti, iako zadatak izgleda kao nemoguća misija.

U nadi da će se Indonezija plasirati na Svetsko prvenstvo, i uz želju da tamo bude što više država iz bivše Jugoslavije (i da se vidimo na Baliju!) srdačno pozdravljam urednike i čitaoce Koš magazina koji mi je ovde jedan od “prozora” za moj svet košarke.
Photo: Privatni album