Ispraćena sa malim ambicijama, Crvena zvezda se iz Rusije vraća sa velikom pobedom. Savladan je, ma kakvi savladan – očitana je lekcija Zenitu 58-69. Tim iz Sankt Peterburga još je dobro i prošao! Gubio je sa 21 poenom razlike (44-65) i “mirisalo” je na katastrofu, ali je Zvezda u poslednjim minutima malo popustila u odbrani koja je inače više od 35 minuta savršeno funkcionisala.
Naš šampion sada ima pet pobeda i osam poraza u Evrligi. To i dalje nije razlog za optimizam, mada u naredna tri kola tri ekipe dolaze u Beograd – Olimpijakos, Barselona i Bajern. Poslednjih sezona, a ove pogotovo, pokazalo se da u Evroligi domaći teren nije nikakva prednost, pa zato treba sve prognoze uzimati sa maksimalnim oprezom.
A pre Zvezdinog puta na sever Evrope prognoze koje su im davane bile su krajnje pesimistične. Dobro je da se igrači nisu time bavili, i krenuli su u ovu utakmicu neopterećeni. Odmah su poveli 0-2, i od te prve do poslednje sekunde susreta Zenit nijednom nije bio u vođstvu! Njegove udarne igle – Džordan Lojd i Bili Beron – bili su pod apsolutnom kontrolom, pa je tako Lojd postigao nula poena iz igre (šut nula od osam) a Beron takođe nula (šut 0/5). Nešto malo su ubacili sa linije penala, i to je bilo sve što im je ostalo u statistici. Ništa bolji nisu bili ni skupoceni Kuzminnskas i Poitres (zajedno nula poena), tek za nijansu su odskočili Gudaitis (tri poena) i Ponitka (dva).
Crvena zvezda je vodila igru, kad je trebalo diktirala je brze napade, kad su njeni plejmejkeri Volters i Marković procenili da treba usporiti išlo se na šut posle dvadesete sekunde. Bilo je i kontri, skokova u napadu (deset, Kalinić tri), ali sve ono važno događalo se u odbrani. Svi putevi prema crveno-belom košu bili su zaključani, i to sa više brava, a košarkaši Zenita nikako nisu uspevali da otključaju nijednu. Uzalud se njihov trener Ćavi Paskal nervirao na klupi, njegovi puleni bili su nemoćni pred zidom koji je postavio Dejan Radonjić.
U prvih pet minuta Zvezda je poentirala iz svakog napada koji je imala, pre svega zahvaljujući Ognjenu Kuzmiću koji je u tom periodu postigao devet poena. Na kraju prve četvrtine naš tim je vodio 16-23, a čini se kao da je to početno upozorenje Zenit nekako neozbiljno shvatio. Kazna je brzo stigla – deficit ruskog tima je bio dvocifren (19-29), sa tendencijom da se uvećava. Tako je i bilo, gosti su pobeli 24-37, a na poluvreme se otišlo sa rezultatom 28-42.
Očekivao se neki preokret u drugih 20 minuta, ali njega nije bilo. Crvena zvezda je neutralisala svaki pokušaj Zenita, a posle trojke Holinsa i serije 0-8 vođstvo je iznosilo dvadeset poena razlike (38-58). Ruskom timu pretila je prava havarija, i treba da budu zahvalni Zvezdi što ih je u poslednjim minutima “častila” pa je na kraju razlika samo 11 poena.
Prvi put u ovoj sezoni u crveno-belom dresu viđen je Eron Vajt, koji se oporavio od loma ruke u pripremnom periodu. Trudio se da postigne bar neki poen, nije uspeo, i videlo se da mu treba još dosta vremena da uđe u formu. Njegova centarska alternativa Maik Cirbes bio je mnogo konkretniji (šest poena), i ako ostane bez ugovora u Crvenoj zvezdi (ovih dana mu ističe) sigurno će naći dobar angažman u nekom evropskom timu.
Oba tima su očajno šutirali trojke – Zvezda tri od 14, Zenit tri od 19. Uz to, Crvena zvezda je promašila sedam od 15 penala, ali je sve nadoknadila sa 15 asistencija (Zenit samo devet). Ako se gleda samo statistika, a ona ume da zavara, najbolji u našem timu bio je Nejt Volters sa 14 indeksnih poena, a najgori Holins i Vajt – obojica minus četiri. Mada, ponavljam, statistika ume da zavara…
Photo: Euroleague