Crvena zvezda bila je na pragu čudesnog preokreta u dvorani “Aleksandar Nikolić”, ali Barselona je ipak pobedila (69-76). Našem šampionu nedostajalo je malo… Ili mnogo? Na primer, dvadesetak miliona dolara u budžetu, a sigurno i respekt kod sudija, koji se stiče tokom decenija. I bez svega toga, i bez bolesnog Dobrića i povređenog Vajta, igralo se muški sa Barselonom, za pobedu, a što ona nije ostvarena u jednom delu je zasluga i loše sreće. Mada, kažu, sreću treba zaslužiti. Zvezda se trudila da je zasluži, ali očigledno nedovoljno.
Statistički, odmah se uočava gde je Crvena zvezda “zaštekala”. Pogođene su samo tri trojke iz 20 pokušaja (15 odsto, više nego duplo slabije od proseka evroligaških timova). Zatim, promašeno je čak devet slobodnih bacanja, što govori isključivo o pomanjkanju koncentracije. I najzad, ali nikako najmanje važno – Zvezda je imala deset asistencija, a Barselona 22. E – tu se pravi razlika.
Možda bi sve bilo drugačije da se prva četvrtina uopšte nije igrala. Naš tim je utakmicu počeo tako što su mu se odsekle i ruke i noge. Barselona je već posle pet minuta igre imala dvocifrenu prednost (5-16), i među navijače uvukla se zebnja za krajnji ishod. Ipak, nisu prestajali da bodre svoj tim, i kao da su čekali da se pojavi jedan čovek koji će da povuče ceo tim. Takav se i pojavio, i to onaj koga niko živi nije očekivao – Maik Cirbes. Odigrao je sjajnu minijaturu, pre svega u odbrani, i povukao ostale. Zaslužio je onaj veliki aplauz kad je napuštao parket, ustao je i pljeskao mu čak i Novak Đoković koji je sedeo tik uz teren.
Najviše zahvaljujući Cirbesovim odbrambenim bravurama, Crvena zvezda je sredinom druge četvrtine povela 23-22. Nada se rodila, a nije umrla ni na poluvremenu kod rezultata 31-34 za Barselonu. Pored Cirbesa, još jedan igrač je ušao sa klupe i oduševio. Prvi put ove sezone Dejan Davidovac je podsetio na svoja blistava izdanja prethodnih godina. Kao da se nešto otkočilo u njemu, mada se mora priznati da je protiv Barselone dobio i veliku minutažu (27) zahvaljujući odsustvu Ognjena Dobrića. Na kraju, Davidovac je imao osam poena, šest skokova i indeks 15 – najviše u Crvenoj zvezdi.
Na drugoj strani bio je najbolji ovosezonski evroligaški tim. Barselona je došla u Beograd sa skorom 12-2, i predstavila se kao izuzetno ozbiljna ekipa. Kad ne ide Nikoli Mirotiću, kao večeras, tu su da ga odmene Najdžel-Hejs Dejvis (14 poena, osam skokova, indeks 23), Letonac Rolands Šmits, Amerikanac Kajl Kurič i Turčin Sertač Šanl.
Početkom poslednje deonice Barselona je došla do najveće prednosti, 51-63, i činilo se da je sve gotovo. Tako nije mislila niti publika u dvorani, a bogami ni Radonjićevi momci. Dva minuta pre kraja prednost gostiju je smanjena na 68-71, i onda se dogodio – po meni – ključni trenutak na utakmici. Otvorenu trojku za izjednačenje promašio je Ostin Holins. Prokockana je kolosalna šansa, pitanje je kako bi se utakmica završila da je došlo do izjednačenja. Ovako… ostaje uteha meč sa Bajernom za tri dana u istoj ovoj dvorani. Uz ovakvu Zvezdinu odbranu, i uz malo više pogođenih trojki i penala, mogao bi se savladati bivši tim trenera Dejana Radonjića.
Photo: Euroleague