Početna NCAADarko Dželetović: Poslednja bitka Kouča K

Darko Dželetović: Poslednja bitka Kouča K

od Darko Dželetović
17 pregleda

Ovogodišnje “Martovsko ludilo” kulminira u Nju Orleansu sa kvartetom muških univerzitetskih timova u kojem svi tradicionalno nose plave dresove, ali u raznim nijansama te boje. Snage će po prvi put u istoriji na završnom NCAA turniru u direktnom duelu odmjeriti Djuk i Nort Kerolajna. Drugi par su Kanzas i Vilanova, a pobjednici ova dva duela će u gigantskom Superdoumu, koji će za ovu priliku na svakoj od tri utakmice primiti po preko 70 hiljada gledalaca, igrati u ponedeljak naveče.

Djuk, kojem će ovo biti 17. fajnal for, i Kerolajna kojoj će ovo biti čak 21. proboj u završnu četvorku, što je i NCAA rekord za neki univerzitet, predstavljaju ubjedljivo najveće rivalstvo u koledž košarci. To da se večeras po prvi put sastaju na NCAA turniru, i to u utakmici sa ovako velikim značajem, najavljuje da bi rekordi u rejtinzima gledanosti nekog koledž košarkaškog meča vrlo lako mogli biti oboreni. U regularnoj sezoni košarkaši ova dva univerziteta sastali su se čak 257 puta (UNC vodi sa 142:115) i ne samo da su najveći rivali u NCAA košarkaškom svijetu, nego i dijele Amerikance koji simpatišu jednu ili drugu košarkašku sekciju ovih univerziteta i po socio-ekonomskoj, a dobrim dijelom i po rasnoj liniji.

Majk Kržiževski, kojeg Ameri uglavnom zovu Šuševski, ili jednostavnije Kouč Kej, je već odavno trener sa najviše utakmica u trenerskoj karijeri u kojima je njegov tim pobjedio (čak 1.202 puta) i prvi je od treneraPprve divizije koji je probio zvučnu granicu od hiljadu pobjeda. Prate ga još uvijek aktivni Džim Bejhajm, koji vodi Sirakjuz od 1976, a iza njih su penzionisane trenerske legende Džim Kalhun, Roj Vilijems i osebujni Bobi Najt.

Kouč K, već 75-godišnjak koji je rođen na zapadnoj strani Čikaga je, baš kao i Bejhajm, koledž trener već 46 godina, od toga čak 42 godine na Djuku, i već prošlog ljeta najavio je odlazak u penziju nakon ove sezone. Naslijediće ga njegov pomoćnik, 34-godišnji Džon Šajer, koji je igrao za Djuk od 2006-2010 i koji se nakon završetka koledža okušao kao igrač i u Evropi (Makabi i Gran Kanarija). On je već skoro deceniju desna ruka glavnom treneru, i sada je u sličnim godinama u kojim je bio i kouč Kej kad je u martu 1980. godine preuzeo Djuk.

Deset godina nakon što je počeo trenirati Djuk, Kouč K je postao i trener nacionalnog američkog tima, posljednjeg na velikim takmičenjima bez učešća NBA igrača. Nije se previše proslavio, a ni Džim Bejhajm asistirajući mu, zahvaljujući Yugo košarci. Učili su u porazima od Dude Ivkovića i naše nedosanjane generacije koja se “dobrovoljno” poigravala sa nedoraslim Amerima na Ted Tarnerovim igrama u Sijetlu, a onda i na SP u Argentini, ali već u narednoj NCAA sezoni na proljeće ‘91 Kržiževski je osvojio svoju prvu od ukupno pet NCAA titula sa Djukom. I to u finalu protiv Kanzasa, protiv kojeg bi se mogao naći u finalu i u ponedjeljak u svojoj posljednjoj utakmici karijere, ako je vjerovati kladionicama.

Imao sam priliku u Saitami 2006. sjediti tik iza klupe Amerikanaca kad su od Roda Torna nanovo ujedinjeni kouč Kej i Bejhajm uz salvu masnih psovki u tajmautima neuspješno pokušavali probuditi Lebrona, Karmela,Vejda, Pola i Hauarda da brane grčki p’n’r, i neslavno porazom ispali u polufinalu SP. Ameri se tada nisu, kao što je bilo planirano, udostojili sačekati finale i stati kao bronzani na postolje ispod Španaca i Grka, nego su od sramote i na zaprepaštenje svih prisutnih busem zbrisali prema aerodromu odmah nakon odigrane utakmice za bronzu protiv Argentine. To je bila jedna od rijetkih mrlja na košulji Kržiževskog. Ovaj čikaški Poljak koji ima čin majora u američkoj armiji se nakon tokijskog debakla i njegove druge bronze na Svjetskim prvenstvima potpuno iskupio u novom Kolanđelovom “redeam” režimu. Nakon tog šokantnog poraza od Grka osvojio je dva svjetska i tri olimpijska zlata bez poraza sa nekim od najjačih američkih selekcija ikad sastavljenih, ali i sa podcijenjenim i podmlađenim američkim reprezentativnim timovima, kao s onim 2010. u Turskoj.

Kerolajna će se Djuku u Superdoumu suprotstaviti predvođena trenerom Hjubertom Dejvisom, jednim od najboljih dalekometnih šutera ikad dok je 11 godina bio NBA igrač, kojem je ovo prva sezona nakon devetogodišnjeg šegrtovanja kod Roja Vilijemsa. Igrajući u promjenljivoj formi tokom sezone Tar Hilsi konačno sada kad se sezona bliži kraju igraju najbolje kad je najvažnije. Na F4 su se plasirali kao tek 8-rangirani u istočnom regionu NCAA turnirskog breketa, izbacivši prvo tim univerziteta Market, pa iznenadivši i sami sebe pobjedom nad regionalno prvorangiranim Bejlorom. Zatim su tukli i favorizovanu UCLA, a onda i ovogodišnju “sinderelu” Sent Piters, i to vrlo ubjedljivo pred hiljadama razočaranih Njudžerzijanaca u filadelfijskoj areni. 

Navijači Sjeverne Karoline će biti u ekstazi ako kao lagani autsajder u prvoj turnirskoj utakmici ikad protiv Djuka isprate Šuševskog u penziju. Već godinama kod navijača Kerolajne postoji određena doza ljubomore jer Djuk, pogotovo posljednjih desetak godina, ima mnogo više uspjeha u regrutovanju najboljih srednjoškolaca. Naredne sezone na Djuku će igrati tri od top 5 ovogodišnjih srednjoškolskih zvijezda (Lajvli, Vajthed i Filipovski) a Kerolajna nije uspjela privoliti nijednog u tridesetak najbolje rangiranih po ESPN-ovoj rang listi da im se pridruži. Pobjeda večeras nad Djukom mogla bi Kerolajni priskrbiti barem nekog od talentovanih košarkaških srednjoškolaca koji su još uvijek u nedoumici da li da krenu ka Overtajm Elitu, G-ligi gdje je lova sigurna, za razliku od nesigurnih prihoda od “NIL”-a na koledžu.

U drugom F4 meču Vilanova će na megdan Kanzasu bez povrijeđenog člana prve petorke Džastina Mora, ali daleko da bi se tim trenera Džeja Rajta, koji je postao prvak s Vilanovom 2016. i 2018, mogao prerano otpisati. Pogotovo jer su zadnjih godina već naviknuti na učešća u samim završnicama turnira – ovo im je treći F4 u poslednjih šest sezona.

Inače, Kanzasu, koji je NCAA koledž prve divizije s najviše pobjeda u individualnim utakmicama svih vremena, ovo je već 16. fajnal for, a Vilanovi ukupno sedmi. 

Do sada u NCAA istoriji nikad ni na jednom fajnal foru nisu učestvovala sva četiri univerziteta koja su najmanje tri puta osvajali NCAA titulu. Ozbiljni košarkaški pedigrei su na crti.

A i vrti se velika lova, ne samo od TV prava. 

U Nju Orleansu sam na samom vrhu Superdoma, odakle se slabo šta vidjelo, prisutvovao fajnal foru 2003. kad je Bejhajmov i Karmelov Sirakjuz prvi i jedini put osvojio titulu. Centar Nju Orleansa je jedno od rijetkih mjesta u Americi gdje je dozvoljeno piti alkohol na ulici bez prikrivanja flaše papirnom vrećicom. Kad je Mardi Gras, velike priredbe kao NCAA F4, u stvari generalno uvijek kad ne naleti neka Katrina, bude veselo do jutra. Sigurno je da na Burbon Stritu i ovog vikenda teku hektolitri piva i NOLA alko-delicije pod imenom “hurricane”. Otriježnjenje pijanih košarkaških fanova koji u kafani dočekaju cik zore desi se kad lančano povezani nesrećnici u narandžastim zatvorskim kombinezonima (koji su 2003. odgovarali boji dresova navijača Sirakjuza) počnu kupiti smeće pobacano po Francuskoj četvrti da bi kamion sa šmrkovima iza njih mogao oprati ulice. 

Ali… to je neka druga Amerika.

Photo: NCAA, Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar