Pred F4 u Beogrado Zoran Savić, sportski direktor Partizana, dao je intervju madridskom Asu. On je Špancima zanimljiv sagovornik jer je igrao u Barseloni i Madridu. Iz opširnog intervjua prenosimo najzanimljivije delove.
Na početku razgovora rekao je da je Beograd odličan organizator sportskih događaja, da publika voli košarku i da će se sigurno igrati u odličnom ambijentu. Podsetio je da je Partizan igrao utakmicu pred 19.200 ljudi.
Jedno pitanje odnosilo se na mogućnost da Partizan ili Crvena zvezda u dogledno vreme učestvuju na F4:
– Prilično smo daleko od toga. Ima mnogo dobrih klubova… Naš problem je stalni odlazak talenata. Svi maštaju da odu u NBA, ne da igraju u Zvezdi, Partizanu, Real Madridu, Barseloni ili Olimpijakosu. Nama nedostaju veliki domaći igrači. Ranije su se ugovori potpisivali na 4 godine, sada maksimum na dve. Igrači, loše savetovani, žele prerano u NBA iako nisu spremni.
Savić nije optimist za budućnost:
– Na kraći rok ne možemo učiniti ništa. Na duži rok, sa dobrom infrastrukturom verovatno će situacija biti bolja. U NBA treba ići sa 23-24 godine. Partizan je sa Željkom Obradovićem “klinika svaki dan”, ne vidim bolje mesto za razvoj igrača od Partizana.
Savić se osvrnuo na formulu F4:
– Najbolji način da se završi sezona, mnogo bolji od plej-ofa. Na jednom mestu su najbolje ekipe, navijači, novinari…
Izbegao je da govori o favoritima u Beogradu:
– Real Madrid ima sjajnu ekipu, dopada mi se igra Barselone, Efesu je ovo treći uzastopni F4 a Olimpijakos će imati pola publike uz sebe. Madrid ima iskustvo, a ima i Serhia Ljulja koji je rođeni pobednik
Savić je govorio i o trenerima:
– Sa Pablom Lasom sam igrao, bio je jedan od najboljih asistenata. Voleo je košarku i razumeo je, to je najvažnije za trenera. Sada je već 11 godina na klupi Reala, što nije nimalo lako. Sa druge strane, Jasikevičijus je najbolji asistent koga sam video. Trebalo je da se povuče ranije jer nam je produžetak karijere uskratio nekoliko sezona Šarasa-trenera.
Pomenuo je i Željka Obradovića:
-Napustio je reprezentaciju pred EP u Rimu da bi bio trener Partizana. Nije bio običan igrač nego veoma dobar, u nekim momentima i među najboljima u reprezentaciji, ali ako poredimo Željka igrača i Željka trenera, onda je ovaj drugi – Majkl Džordan.
Ko je najbolji igrač Jugoslavije – bilo je jedno od pitanja.
– Na Mundijalu u Argentini 1990. igrao sam sa Draženom Petrovićem. Bio je impresivan, idol svih dečaka koje je interesovala košarka. Imao sam sreće da u Jugoplastici igram sa Tonijem Kukočem. U početku sam mislio da je Dražen bio najbolji, danas nisam siguran. Kukoč je imao nenormalno veliki talenat, podizao je sve oko sebe. Dražen je bio “killer” koji je trenirao 6,7 ili 8 sati dnevno. Trenirao je sa decom, juniorima, čak i košarkašicama…Podigao je Cibonu. Kukoča veoma cenim. Danas ne znam koga bih izabrao kao (naj)boljeg.
Da li je Jugoslavija 1990. bila najbolja evropska selekcija svih vremena?
– Teško je reći. Španija je imala neverovatnu generaciju, ne vidim u bliskoj budućnosti neku reprezentaciju kao ta španska iz najboljih dana.
Savić je otkrio da je posle Olimpijskih igara 1996. u Atlanti imao ponude za NBA:
– Nisam bio oduševljen odlaskom u NBA. Zato sam prihvatio poziv Virtusa Bolonja. Rado se sećam i sezone (1995/96) u Realu sa Obradovićem. On traži mnogo, ali mnogo i pruža. Uvek igraču sve kaže u lice. Ne znam nijednog košarkaša koji je rekao da nije uživao radeći sa Željkom.
Photo: Euroleague