Početna EVROPA/SVETACB: Naši u Barseloni

ACB: Naši u Barseloni

od Vladimir Stanković
17 pregleda

U španskom jeziku postoji termin “kulebron” (culebron) kojim se označava nešto što traje danima ili nedeljama. Jedan takav “kulebron” okončan je dogovorom Barselone i Valensije o Nikoli Kaliniću. Sve je rešeno, bivši igrač Crvene zvezde nosiće u narednoj sezoni dres “Barse”. Tim povodom pokušao sam da se setim Srba (i ostalih „naših) u španskoj košarci. Došao sam do imena 52 igrača i osmorice trenera. Sigurno sam nekoga ispustio, ali i ove brojke pokazuju da je naša košarka imala uticaj na razvoj španske.

Ovo je pokušaj pregleda boravka i učinka naših stručnjaka i igrača samo u Barseloni i Badaloni, koja je nešto kao Zemun u odnosu na Beograd.

Prvo o trenerima.

1. Ranko ŽERAVICA. Naši sportski stručnjaci bili su u modi u Španiji sredinom 70-ih godina prošlog veka. Miljan Miljanić je bio trener fudbalera Real Madrida a košarkaše Barselone trenirao je Ranko Žeravica. Tokom moje skoro 3 decenije u Barseloni mnogo puta sam se uverio u poštovanje koje je Ranko stekao tokom dve sezone. Postavio je temelje novog načina rada, uticao na bolju organizaciju kluba, doveo kvalitetne igrače poput Ćića Sibilia i De la Kruza… Jednom rečju, ostavio je trag.

2. Todor LAZIĆ. Kada je Ranko Žeravica posle dve sezone odlučio da se vrati u Jugoslaviju u klubu su i dalje hteli jugoslovenskog trenera. Ranko je predložio  Todora-Tošu Lazića. Zanat je pekao trenirajući u OKK Beogradu Koraća, Trajka Rajkovića, Siju Nikolića, Ricu Gordića. Sa 29 godina uveo je Dinamo iz Pančeva u Prvu ligu. Radio je i u Italiji (Kijeti) a 1976. otišao je u Barselonu. Posetio sam ga 1976, sa letovanja u Ljoret de Mar došao sam u Barselonu da ga vidim. Ostao je zabeležen kao trener koji je dao šansu mladim igračima San Epifaniju i Naću Solozabalu.

3. Božidar MALJKOVIĆ. Dve uzastopne titule evropskog prvaka sa Jugoplastikom bila su najbolja preporuka Boži Maljkoviću za klupu Barselone. Moram da se malo pohvalim: Kada je u finalu plejofa našeg prvenstva Jugoplastika sa 3-1 pobedila Crvenu zvezdu titula je proslavljena u jednom hotelu na Bačvicama. Negde pred zoru Boža mi je rekao:

– Sad mogu da ti kažem, potpisao sam za Barselonu…

Pravo sa slavlja otišao sam na avion, odspavao malo pa od kuće pozvao “Mundo deportivo” list sa kojim sam sarađivao. Pitam znaju li ko je trener košarkaša Barselone. Rekoše da ne znaju.

Kada sam im rekao pitali su da li sam siguran. Rekoh da jesam, informacija je (bila) iz prve ruke. Dosta kasnije, kada sam već bio u Barseloni, u kompletu novina našao sam broj u kome je prvih 7 strana bilo posvećeno dolasku Maljkovića. Ko je, šta je osvojio, kakvu košarku voli itd. Sve pod mojim imenom. Tako se radilo, čitava basket sekcija nadogradila je osnovnu informaciju koju je poslao dopisnik iz Beograda…

Iako nije osvojio titulu prvaka Evrope, Boža je ostavio dubok trag u Barseloni i uopšte Španiji jer je kasnije radio u Real Madridu, Unikahi iz Malage i Baskoniji.

4. Svetislav PEŠIĆ. Ono što nije uspeo Maljković ostvario je Svetislav Pešić. Jednog dana nazvao me je iz Berlina i rekao da ima ponudu Barselone. Hteo je da čuje moje mišljenje o timu, pojedinim igračima, ljudima iz kluba… Bila je to još jedna moja ekskluziva. Doveo je Dejana Bodirogu, Gregora Fućku i Patrika Femerlinga i 2003. ostvario san navijača Barselone – osvojena je prva titula prvaka Evrope. Usput i Kup kralja i ACB. Tripla kruna.Kasnije se vraćao na klupu „Barse“.

Pešić o Bodiroga slave titulu sa Barselonom

Na klupi Barselone sedeo je i Crnogorac  Duško IVANOVIĆ. Posle uspeha u Vitoriji bio je pozvan u “Barsu” ali je otišao posle izjave da sa “timom koji ima bolje ne može”.

Od stručnjaka iz bivše Jugoslavije u Barsi je, kao pomoćnik, radio i Zadranin  Pino Grdović.

U Badaloni je kao trener radio Željko OBRADOVIĆ. Posle titule prvaka Evrope sa Partizanom 1992. dobio je ponudu Huventuda. Klub iz Badalone hteo je Božu Maljkovića koji je odlučio da ostane u Limožu. Ljudi iz uprava Huventuda pitali su ga da li bi predložio nekoga. Rekao je: Željko Obradović. Još jedna moja ekskluziva… Rezultat se zna, Huventud je 1994. u Tel Avivu postao prvak Evrope a Željko je na prst stavio drugi (od 9) šampionskih prstenova.

O Zoranu SLAVNIĆU, treneru u Badaloni neću zato što je njegovo igračko nasleđe bilo neuporedivo veće od trenerskog.

Slavnić kao igrač Huventuda

Evo, po sećanju, i naših igrača koji su nosili dresove Barselone i Huventuda.

Zoran SLAVNIĆ je posle Evropskog prvenstva 1977. u Belgiji prešao u Huventud i odmah osvojio navijače. Huventud je sa njim na mestu pleja osvojio titulu prvaka Španije sa samo 2 poraza u 22 utakmice. Igrao je sa Margaljom, Santiljanom, Boskom, drugi stranac bio je Amerikanac Ed Džonson. Ostavio je veliki trag, stariji navijači Huventuda  u Badaloni ga i dalje ga pamte.

Zoran SAVIĆ. Posle sjajnih igara u Jugoplastici 1991. stigla je ponuda Barselone. Naredne dve godine intenzivno smo se družili. Igrao je dobro, sa njim i Odi Norisom “Barsa” je imala sjajan centarski par. Posle Barselone igrao je za PAOK, Real Madrid, Virtus, Efes a u Barsu se vratio 2000. i odigrao jednu sezonu. Kasnije se još jednom vratio, kao sportski direktor.

Aleksandar ĐORĐEVIĆ. Hajde još malo (samo)reklame. Jednog dana zovu me iz košarkaškog kluba Barselona i pitaju da li bih sutra mogao na ručak sa predsednikom Salvadorom Alemanijem… Ispostavilo se da je “Barsa” htela da dovede Sašu Đorđevića koji je u to vreme uglavnom grejao klupu u Portalandu. Pitaju me ima li kontakt sa njim i ako imam mogu li da ga pitam da li je zainteresovan da dođe u Barselonu. Pozovem Sašu, on mi kaže da zovu njegovog agenta Tota  Rićotija. Tu je moja misija bila završena. Od mene je traženo da ne objavljujem ništa dok se posao ne završi. Bio sam kao na iglama a kad sam dobio zeleno svetlo “pukla” je bomba…

Milan GUROVIĆ. Još jedan igrač zbog koga sam bio na mukama… Za novinara nema ničeg goreg nego da ima ekskluzivu koju ne sme da objavi. Bio sam u toku svih detalja o dolasku Milana Gurovića u Barselonu ali njegov agent Rade Filipović insistirao je da ne objavljujem ništa dok se posao ne završi. Uvek sam poštovao izvor informacija, strpeo sam se neki dan a ipak bio prvi koji je objavio vest “Gurović u Barseloni”.

Dejan BODIROGA. Kada je dolazio Pešić tražio je da klub dovede Deajan Bodirogu i Gregora Fućku. Želja mu je ispunjena, Dejan je napustio Panatinaikos i posle Reala obukao dres drugog španskog velikana. Već u prvoj sezoni doprineo je ostvarenju sna – osvajanju Evrolige 2003. uz individualnu titulu najboljeg igrača (MVP).Usput su osvojeni Kup kralja i Liga. Tripla kruna.

Kosta PEROVIĆ. Bivši centar Partizana stigao je u Španiju iz NBA gde je igrao za Golden stejt. Posle dve dobre sezone u Valensiji prešao je 2010.  u Barselonu gde smo se družili. igrao je relativno malo, ali korektno.

Miloš VUJANIĆ. Posle sjajnih igara u dresu Crvene zvezde (1999-2002), Partizana (2001- 2003) i dve dobre sezone u Skiperu (Fortitudu) iz Bolonje (2003-2005) Miloš Vujanić je 2005. došao u Barselonu ali su ga teške povrede ukrštenih ligamenata sprečile da pokaže šta zna i može. Obilazio sam ga u bolnici posle operacije, ali u Barseloni nisu imali strpljenja da čekaju njegov oporavak pa je otišao u Panatinaikos, kasnije u Dinamo iz Moskve, i Efes.

Stefan PENO. Jedan od poslednjih naših igrača u dresu Barselone čiji je dres nosio od 2013. do 2017. Došao je kao veliki talenat, brzo se uklopio jer je govorio španski pošto mu je majka iz Južne Amerike. Povrede su ga sprečile da ostvari očekivanja pa se preselio u Nemačku.

Od igrača sa prostora bivše Jugoslavije-ako nekoga nisam zaboravio, što je moguće – u Barseloni  imali smo Slovence Jaku Lakoviča (2006-2011),  Erazema Lorbeka (2009-2014),Jaku Blažiča (2018/19) i Boštjana Nahbara (2013-2015),  hrvatske centre Marija Kasuna (2006-08) i Andriju Žižića  (2004/05), Marija Hezonju (2012-2015), Bosanca sa finskim pasošem Emira Sulejmanovića (2013-2016), njegovog zemljaka Nihada Đedovića (2007-2012)

U Badaloni smo imali Luku Bogdanovića, Petra Popovića, Uroša Tripkovića… Dres Barselone nosi Crnogorac sa španskim pasošem Nikola Mirotić a sad mu se pridružio Nikola Kalinić. Računajući igrača sa prostora cele bivše Jugoslavije dobijam listu sa oko 100 imena, plus treneri. Samo iz Srbije ima više od 50 igrača, iz Hrvatske sam nabrojao 17 uz rizik da sam nekog ispustio. Možda se kompletnim spiskom pozabavim u nekom od narednih tekstova. Igrači sa prostora Ex-Yu igrali su za vodeće španske klubove, od Reala i Barselone do Baskonije i Valensije.

Treneri su radili takođe u najboljim klubovima a jedan od njih, Mihajlo-Miki Vuković, bio je sa Dornom iz Valensije prvak Evrope u ženskoj konkurenciji a sa Pamesom iz Valensije igrao je finale Kupa pobednika kupova. 

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

1 komentar

Fredi Belavić July 14, 2022 - 15:22

Za Barcelonu je uspješno igrao i Ante Tomić.

Odgovori

Ostavite komentar