Svaki ciklus ima svoj početak i kraj. Tako je u životu, tako je i sportu. A kakav je samo bio taj ciklus u ženskoj košarci proteklih godina? Pa, fantastičan. Nisam siguran da je mnogo onih koji su pre nekih deset godina mogli da očekuju takve uspehe. Medalje sa prvenstva Evrope, Olimpijskih igara, partije koje su plenile šarmom, tehnikom, jedinstvom tima, atmosferom…
Pored muške košarke, naše kraljice – kako smo ih s pravom prozvali – izborile su mesto u srcima svih ljubitelja košarke širom sveta i pomalo nas razmazile svojim uspesima, tako da uvek od njih očekujemo najviše. Ali, kao što rekosmo, svaki ciklus ima svoj kraj. Kraj u smislu da su neke od najboljih igračica ne samo Srbije, već i Evrope, prestale da igraju i otišle u zasluženu reprezentativnu penziju. Kao što taj ciklus ima kraj, tako neki novi ciklus ima svoj početak. I naša reprezentativna ženska košarka je baš na početku jednog takvog novog ciklusa. Mlađe snage su tu, pod vodjstvom iste selektorke, sa željom da nastave putem kojim su išle njihove prethodnice.
Novi ciklus, odmah i najjače takmičenje, Svetsko prvenstvo u Australiji koje počinje 22. septembra. Srbija je u grupi sa Kanadom, Japanom, Australijom Malijem i Francuskom. U drugoj grupi su SAD, Kina, Belgija, BiH, Koreja i Portoriko. Ne zna se koja je grupa teža. Ali, to je Svetsko prvenstvo. Svi najbolji su tu. Naša reprezentacija je praktično već krenula na to takmičenje, s tim što će se nekoliko dana zadržati u Istanbulu, odigrati prijateljske mečeve i nastaviti put ka dalekom Sidneju.
Pozvali smo uvek ljubaznu i krajnje profesionalnu Tinu Krajišnik, kapitena naše reprezentacije, i zamolili je da za čitaoce Koš magazina prokomentariše situaciju pred ovo veliko tekmičenje:
– Trenutno se nalazimo u Istanbulu gde obavljamo poslednju fazu priprema. Odigraćemo dve utakmice protiv klubova iz turske lige koje mogu da budu dobra provera u ovoj fazi priprema. Trenutno ovde je 15 devojaka, što znači da će se nažalost tri vratiti u Beograd, ali sve koje su ovde su to i zaslužile jer su pružile maksimum tokom čitavih priprema, i dalje ga pružaju. Kao kapiten i kao saigrač ja sam zadovoljna jer se napredak u odnosu na početak priprema itekako vidi. Radili smo, kao što znate, u više faza. Starije igračice su se priključivale u više faza, a mlađe su tu od početka leta i vredno su radile. Ne bih sad davala neke konkretne prognoze jer zaista kada se tim podmladi to je teško, pogotovu što nas očekuje takmičenje koje je trenutno najjače na svetu. Možda čak i jače od Olimpijskih igara. Imamo grupu u kojoj su sve protivnice specifične na svoj način, i biće mnogo izazova od samog starta. Bitan je taj neki naš pristup svemu tome i naša igra, da se to dovede do nekog nivoa da u svakom momentu znamo šta treba da radimo. Kao što sam rekla, protivnice su toliko ozbiljne da će i pristup i pripreme za svaku utakmcu morati da budu jako ozbiljne. Neke ekipe su se menjale ali neke su dugo zajedno. Recimo Japan, one su već šest meseci zajedno, i dugo su kao ekipa zajedno. Mali je afrička ekipa sa svojim fizičkim predispozicijama sa kojima oprezno moramo da se uhvatimo u koštac. Australija je domaćin, a pri tome košarkaška zemlja. Imam rodjake tamo i baš mi kažu da je cela hala već rasprodata pa evo to i prenosim devojkama da se spreme na izuztenu podršku našim protivnicama, a u pitanju su sve velike hale sa po desetak hiljada mesta. Košarka je tamo jako popularna i ljudi jedva čekaju da se igraju neke tako važne utakmice. Njihov tim je nešto podmlađen, ali to su sve odlične igračice koje igraju i WNBA i u Evropi, i biće posebno motivisane na domaćem terenu. Da ne pričamo o Francuskoj sa kojom se uvek nekako susretnemo. Njihov tim je pokriven na svim pozicijama i biće posebno motivisane da se dokažu da još uvek mogu da igraju na visokom nivou. Ali, da ne bi previše pričali o protivnicama, kažem, važno je da se fokusiramo na nas, da nam pažnja i koncentracija budu na visokom nivou, da se mlađe igračice ne uplaše od tako velikog takmičenja i da svi mi odgovorimo na pravi način. Sad radimo na još nekim finesama i mislim da će do početka prvenstva sve biti dobro.
Da li se nešto promenilo u radu selektorke u odnosu na raniji period, obzirom na podmlađenu ekipu?
– Sistem rada je isti, ako ne i intezivniji baš zato što ima dosta mladih igračica koje nisu do sada bile u sistemu i s kojima se sad radi dosta na tome. To je sve proces koji traži vreme. Ne mogu da kažem, imali smo ga letos, ali ponekad su potrebne i godine za sve to. Ja sam svedok da se jako dobro radi, da igračice dobro usvajaju sve to, da prihvataju taj način rada, a to je najvažnije. Ovde je rad oduvek bio broj jedan, kao i svi ti detalji na kojima se uporno radi i svaka igračica kada dolazi na pripreme zna da je to tako, i šta može da očekuje.
Velikim uspesima proteklih godina, malo ste i razmazili naciju. Kako se sada, sa mladim timom, treba nositi s tim?
– Jesmo, sigurno da je tako. Navikle smo ljude na radost i to je lepa stvar, lepo je radovati se. Ali, treba biti i realan. Što se nas tiče, mi smo i dalje motivisane za svako takmičenje, uvek se dobro spremamo za to i sanjamo medalju. Ovaj tim je dosadašnjim radom, a i načinom kako se izborio u kvalifikacijama, pokazao da ima veliki potencijal i da ima perspektivu, ali je sad pitanje da li je vreme taj faktor koji će presuditi. Da li nam je potrebno još vremena. Sportski je nadati se i želeti, pa i kad su velike prepreke pred tobom da uložiš natprirodnu snagu da se neka čuda ostvare.
A iskreno, vi verujete da u ovom timu ima „materijala“ za velike stvari?
– Ima, najiskrenije, verujem da ima. Težak je izazov pred nama ali verujem da ćemo imati i malo sreće u svemu tome jer se posle prve faze takmičenja opet izvlače parovi za dalje. Plasman u grupi je naravno bitan, ali eto sistem je takav da nas i sreća može pogledati za dalje. A što se potencijala tiče, on zaista postoji. Ima tu, naravno, igračica koje nisu još dovoljno afirmisane i kojima treba da se kroz razna takmičenja kale i stiču iskustva ali baš ovakav rad sa našom selektorkom će im mnogo pomoći u tome.
Da li pričate sa mlađim igračicama o prošlim vremenima i kako je to bilo osvajati sve one medalje?
– Da, pričamo. To je delom neophodno da bi ih baš pripremile na ono što ih čeka na tako velikom takmičenju kao što je Svetsko prvenstvo. Dok ne dođeš na neko veliko takmičenje i sam se ne uveriš koliko je tu svega što se dešava oko tebe, teško je to i zamisliti. Zato će ovo biti dragoceno iskustvo za sve.
Kada se završi Svetsko prvenstvo čime bi ste vi bili zadovojni, ne mislim samo u pitanju plasmana, nego generalno?
– Najvažnije mi je da mi posle svega budemo zadovoljne onim što smo pružile. Da damo sve od sebe pa ako se neki dan i završi porazom da znamo da tog dana nije moglo više, ali da smo zadovoljne s onim što smo pružile. Ako stvari i ne krenu željenim tokom, nije toliko strašno ako mi pružimo naš maksimum. Jako je važan taj naš pristup, taj neki faktor X koji je godinama krasio našu selekciju i koji može da bude presudan činilac u momentima kad se lomi utakmica. Kao kapiten, ja se trudim da zadržimo taj neki faktor X i da se ne izgubi taj duh koji nas je oduvek krasio i da kao tim i dalje budemo kao jedan – jasna je Tina Krajišnik, kapiten naše ženske košarkaške reprezentacije pred početak Svetskog prvenstva u Australiji.
Srećno drage dame!
Photo: Twitter