U subotu, 17.septembra, biće pet godina od osvajanje evropske titule u Istanbulu, a košarkaši Slovenije taj će jubilej “proslaviti” kod kuće, i u lošem raspoloženju. Polufinalne mečeve u petak će gledati na malim ekranima. Mogli su se osvetiti Francuzima za poraz u polufinalu OI u Tokiju, ali tu priliku nisu dočekali. U sredu uveče su okončani svi slovenački snovi o medalji na ovogodišnjem EP, a kraj je i velikih samouverenih priča o tome da je sve, osim borbe za odličja, neuspeh.
Pali su Slovenci protiv ne baš ubedljivih Poljaka koji verovatno ni sami nisu svesni da su dogurali medju Top 4 ni krivi, ni dužni. Otvoreno se u Sloveniji celo leto govorilo čak o odbrani titule iz Turske 2017, naročito glasno posle povratka u reprezentaciju zlatnog kapitena Gorana Dragića. U optimizmu su prednjačili upravo igrači.
Na ovom šampionatu bilo je osam zlatnih momaka sa prošlog EP, samo četvorica su bili novi, ali i oni, svi zajedno, bili su prepuni samopouzdanja na koje slovenačka sportska javnost od košarkaša dosad nije bila naviknuta..”Nisam se vratio u reprezentaciju da bih igrao za mesta od petog do osmog” – u Celju je na dan pripremne utakmice sa Crnom Gorom govorio kapiten Goran Dragić. On je odmah posle EP u Turskoj najavio povlačenje, pa se ove godine predomislio i vratio.
Upravo je Dragić slika i prilika različite Slovenije iz Turske, odnosno Finske, i sada ove iz Nemačke. Gogi je naime 5petgodine stariji, a to mu se poznaje u igri iako nije bio loš. Daleko od toga, ali onako kako je igrao sa smeškom i lakoćom pre pola desetljeća, sada nije mogao. Od njega smo navikli, da odlučuje kad god to želi jer je stvarno mogao sve. Ne može više, i to je jedan od glavnih razloga kiksa protiv Poljaka, pored loše igre Dončića i ponovo slabe obrane. Naravno i sudija, ali nema smisla da se vadimo na njih. Svejedno moram reći, da bi zadnju akciju Prepeliča (iz očaja sa pola terena) mogli lako okarakterisati (čitaj suditi) kao šut za tri poena. Istini za volju, drugo je pitanje da li bi Klemen sva tri bacanja pogodio, ili bi opet bio tragična figura kao u Tokiju posle one banane Nikolasa Batuma. I šta bi bilo u produžetku. Pošto je najbitniji igrač iz šampionske ekipe 2017. (uz Gorana Dragića) Luka Dončić već bio na klupi zbog pet ličnih grešaka. Tehničku je dobio posle protesta kada je pokazivao, da su bili koraci (i bili su!) ali trebao je znati da to nisu bili trenuci za proteste.
Luka je u prošlih pet godina silno naredovao i mnogo je bolji nego na EP 2017, ali se na ovom EP ispostavilo da kada on stane – obično stane i Slovenija. Dao je samo 14 poena protiv Poljske, imao 11 skokova i 7 asistencija. Baš premalo!
Ova utakmica sa Poljskom nije bila primer pravila da sve zavisi od Luke jer je ispalo da, iako LD77 nije dao svoj očekivani doprinos, momci Aleksandra Sekulića su se u fenomenalnoj trećoj četvrtini vratili u šansu za pobedu i dobili taj deo igre sa 18 poena razlike. Čak su i poveli posle očajnog prvog poluvremena. Tokom utakmice je Luka, koji je pre početka osečao bol na povredjenom gležnju, dobio injekciju, a u jednom trenutku mu je, čini mi se, na ruku stao saigrač Edo Murić. Sve je to dalo da se nasluti da to nije bio slovenački dan. A mogao je biti!
Miličić “pročitao” Sekulića
U prvih sedam minuta i 38 sekundi drugog poluvremena, slovenački košarkaši su izjednačili, pa došli do pet poena prednosti u poslednjoj četvrtini. Znači, da su se svi probudili. Osim Luke! A to su Poljaci znali kazniti.
Hrvatski stručnjak na njihovoj klupi Igor Miličić dobio je slovenačkog selektora Aleksandra Sekulića na taktičkom planu, zaustavio je Luku kao niko, a nije štedeo ni na pohvalama na račun svojih štićenika posle istorijskog plasmana u polufinale Evropskog prvenstva: “Presrećni smo. Moji igrači imaju srce veliko kao Mesec. Mateuš Ponitka je najbolji poljski košarkaš svih vremena, on je neverojatan vođa”, rekao je.

Dvadesetdevetogodišnji Ponitka, koji je prošle sezone igrao za Zenit, vukao je svoju ekipu kada je bilo najteže. Ne manje važno, pogodio je i ključnu trojku minut pre kraja za 87:80. Ta trojka je konačno prelomila utakmicu, a Ponitka je završio sa 26 poena, 16 skokova, 10 asistencija i statističkim indeksom 41. Posle Tonija Kukoča 1995. (15 poena, 12 skokova, 11 asistencija) i Rumuna Andreja Mandakea (14 poena, 11 asistencija, 10 skokova), Ponitka je tek treći košarkaš u dosadašnjoj istoriji evropskih prvenstava koji je ostvario tripl dabl.
Od svih reprezentacija na Evropskom prvenstvu Poljaci su s Lukom Dončićem odradili najbolji obrambeni posao. Nisu mu dali da diše udvajanjem, i tvrdom igrom uvlačili ga sve više u nervozu. Svoje su dodale i sudije, koji su prevideli neke očigledne faulove, kao i povreda. Ali sve su to samo opravdanja. Na sve to je trebalo misliti pre utakmice, i spustiti loptu! Kako u timu tako i izvan njega. A ovako je ispalo da je agencija Kompas najavljivala javne žurke sa pevačima Gregom Skočirom iz “Big fut mame” i legendarnim Peterom Lovšinom iz “Pankrta”, i pozivala navijače da dođu u Berlin za vikend. A lepo mi je rekao moj cimer ovde, novinar Sportskog žurnala i kolumnist Koš magazina, Dušan Selaković: “Nemoj samo da vam se desi kao što se desilo nama sa Italijanmia, ili jednom fudbalerima Nemačke koji su se potom razočarali, a javnost nikad zaboravila reći fudbalskog trenera Dragoslava Stepanovića. On je Nemcima pre tog razočaranja rekao: Nemojte da postavljate i palite ražanj dok je zec još u šumi!« U ovom slučaju su zečevi bili Poljaci…
Photo: FIBA