Početna DOMAĆA KOŠARKADuško Ivanović: Preko potrebno iskustvo

Duško Ivanović: Preko potrebno iskustvo

od Božidar Manojlović
25 pregleda

„Znam da će mi biti teško ali sam veoma zadovoljan što sam došao u Crvenu zvezdu. Prvo, jer je to klub velike tradicije, velikih ciljeva i velike armije veličanstvenih navijača. Drugo, jer je to pravi sportski izazov za jednog trenera kao što sam ja. Treće, jer ja verujem da ovaj tim može imati pobednički karakter koji su imale skoro sve moje ekipe. Karakter da mogu da uđu u utakmicu misleći da mogu da pobede svakoga. I na kraju, razlog je i što je ovo meni pasija, ja volim košarku i mislim da ću uživati sa ovim momcima“ – ovim rečima se javnosti obratio Duško Ivanović, novi trener košarkaša Crvene zvezde, na svojoj prvoj konferenciji za novinare u ulozi stratega osvajača triple krune u prošloj sezoni.

Sigurno je da ove reči hrabre ogromnu armiju navijača koja je evidentno bila nezadovoljna igrama, i pogotovu rezultatom koji su njihovi ljubimci ostvarili od početka sezone. Nije dobro išlo u Evroligi, uz samo jedan trijumf, Zvezda je, bar za sada, prikovana za dno tabele. Nešto bolje je išlo u ABA ligi ali je i tu došla utakmica sa Zadrom kod kuće i poraz koji sebi nisu dozvolili ni mnogo slabiji sastavi Zvezde od ovoga.

„Zvezda mora da dobije Zadar ne samo kod kuće, već i u Zadru“, rekao je na ovoj istoj konferenciji za novinare predsednik crveno-belih Nebojša Čović. Taj poraz, uz onaj iz Evrolige od Panatinaikosa, takođe kod kuće, je ocenjen kao najveći kiks od početka sezone. Jednostavno, kao da nesumnjiv trenerski talenat i jasna posvećenost košarci bivšeg trenera Vlade Jovanovića, nisu bili dovoljni za velike izazove pred kojima je bio suočen crveno-beli brod. Zato se poseglo za promenama.

Nebojša Čović, predsednik Crvene zvezde, i trener Duško Ivanović

Bilo je potrebno veće iskustvo na klupi, veći autoritet. Mnoge utakmice Zvezda je mogla da dobije pa je ipak skoro sve izgubila. Zato je moralo da se nešto preduzme kada je autoritet sa klupe u tim presudnim momentima u pitanju. Nije bio sporan rad. Radila je Zvezda i do sada. Prošli su ovi momci pripreme, vredno trenirali, uigravali se. Niko ne može da kaže drugačije. Doduše, ako znamo kakva fama prati novog trenera Zvezde, baš oko tog rada sa igračima i intenzitetom treninga, videćemo vrlo brzo da li je nedostajalo i još malo jačeg rada prethodnom stručnom štabu. A videćemo i da li je ta priča o treninzima na kojima su neki igrači, „dušu ispuštali“ uopšte tačna.

Da se manemo priča i rekla-kazala varijanti. Imaćemo prilike da i to proverimo. Uostalom, i ljudi se s godinama menjaju. Nije redak slučaj da treneri s godinama ne samo što postaju iskusniji i bolji, već i nekako blaži i sa više razumevanja za različite pristupe igračima. Potpisnik ovih redova može slobodno da posvedoči iz iskustva da bar dvojca velikih trenera i selektora su godinama postali „blaži“. Šta god to sve značilo. Jedan je Duda Ivković, drugi je aktuelni selektor Svetislav Pešić. Obojca su važila za veoma stroge trenere ranije, a onda su vremenom, sa novim generacijama koje su preuzimali u selekciji Srbije, pokazivali svu raskoš svog trenerskog dara i neko dodatno razumevanje za igrače. Videćemo.

Da se vratimo čoveku koji je sigurno ličnost dana u našem svetu sporta. Duško Ivanović ima 65 godina i sjajnu igračku i trenersku karijeru iza sebe. Kao igrač Jugoplastike dva puta je osvajao titulu prvaka Evrope i bio je ona jagoda na šlagu te čuvene splitske momčadi, po mnogima najbolje evropske ekipe ikada. Svi su već bili tu, i Radja, i Kukoč, i ostali majstori ove igre, nedostajo je samo neko kao on. Na čistu reč šjor Bože, Duško je izabrao Split pre nego neke druge jadranske gradove, za manje novca, čisto na osećaj da se tu kuva nešto veliko, i nije pogrešio. Tom timu, sastavljenom od vanserijskih talenata, trebao je neko iskusan, jak, vrstan šuter. Taj njegov šut iz zgloba, ili kako god da ga je izvodio (pitaćemo ga sada kada je tu), izlazeći brzo iz blokova, u detaljno pripremljenim napadima Bože Maljkovića, razarao je svaku odbranu. Dešavalo se da protivnik nekada i nekako zaustavi ili prikoči Dina ili Tonija, ali ne i Duška. Dakle, igrač bez mane.

A trener? Pa i tu je uradio mnogo.  A počeo je još davne 1993. kao pomoćni u Švajcarskoj. A onda mnogo zemalja. Grčka, Francuska, Turska, Nemačaka, Rusija, Bosna. Ali, prava stvar i njegov CV je Taukeramika. ili kako se sve zvala. Ostavljao je u više navrata gigante Real i Barselonu iza sebe u najjačoj ligi na svetu posle NBA, igrajući neverovatnu košarku, do poslednje kapi znoja. Ima impresivnih 55% pobeda u Evroligi i najbolji je trener koji je nikada nije osvojio. Bio je dva puta u prilici, ali je mašina iz Baskonije stala na poslednjem koraku.

Sada je tu. Da sve to prenese, unese, podari velikanu sa Malog Kalimegdana. Pričalo se da su i ranije mogli da se sastanu. Ali, Ivanović kaže: „Da, bilo je to tako ali pre nekih 50 godina kad sam došao pa otišao. Ali eto, sudbina je htela da ipak dođem u Crvenu zvezdu“. Sudbina je nekada čudo. Vodi one koji to hoće, a vuče one koji to neće. Videćemo šta je ovoga puta namenila velikom igraču i velikom treneru u njegovom novom velikom klubu. „Znam dosta o timu ali ne i dovoljno. Drugačije je kad si spolja, a drugačije kad si unutra“ – reče novi trener Zvezde, i odjuri na svoj prvi trening na parket hale “Aleksandar Nikolić”. Šta se tamo dešavalo i šta će biti, u nekom drugom tekstu.

Photo: MN press

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar