Početna ISTORIJAKo je zaista bio prvi Srbin na NBA draftu?

Ko je zaista bio prvi Srbin na NBA draftu?

od Aleksandar Ostojić
77 pregleda

Pre neki dan je objavljeno da je novi član Mege srpski internacionalac koji je rođen u SAD koji se zove Aleksandar Stefanović. Došao je iz grčkog Kolososa gde je započeo sezonu, a prethodno je imao odličnu koledž karijeru u NCAA gde je četiri godine nastupao za Perdju.

Aleksandar Stefanović je rođen 29. novembra 1998. godine u Kraun Pointu u Indijani, visok je 196 centimetara i igra na poziciji beka. Celu NCAA karijeru je proveo Univerzitetu Perdju, gde je u poslednjoj sezoni beležio u proseku 10,4 poena, 2,5 skokova i 3 asistencije po meču. Tokom ovogodišnje NBA Letnje lige je nastupao za San Antonio a profesionalnu karijeru je započeo u grčkom Kolososu gde ove sezone nije puno igrao.

Aleksandar Stefanović, novi igrač Mege, na Univerzitetu Perdju

Međutim, dok je pred Aleksandrom karijera, nadamose blistava, u ovom trenutku zanimljiviji je njegov otac Ljubiša “Lu” Stefanović. On se takođe profesionalno bavio košarkom a postoje podaci da je on bio prvi srpski košarkaš koji je izabran na NBA draftu, i to 1985. godine kada ga je sa 97. pozicije izabrao tadašnji Sijetl Supersoniks.

Mi smo u našem istraživanju svojevremeno došli do podataka da su dva srpska košarkaša bila draftovana, od kojih je jedan Stefanović. Zato ponavljamo tekst koji je pre godinu i po dana objavljen na sajtu Koš magazin.

***

Postoje dve verzije odgovora na pitanje ko je prvi srpski košarkaš koji je draftovan za NBA. Po jednoj, to je Ljubiša Stefanović, u Americi zvani Lu, koga je 1985. Sijetl izabrao kao 97. pika na draftu. Medjutim, postoji i druga verzija ove priče, a njen glavni akter je Zdravko Govedarica, zvani Bato. On je davne 1951. izabran na draftu kao 24. pik od strane Sirakjuz Nešenelsa, danas Filadelfije 76.

Razlika izmedju Stefanovića i Govedarice je u državi u kojoj su rodjeni. Ljubiša Stefanović je Srbin iz Aleksinca, koji se 1970. sa roditeljima preselio u okolinu Čikaga. A Bato Govedarica je rodjen upravo u Čikagu, ali njegovi otac i majka su se iz Avtovca, sela u Hercegovini u blizini Gacka, odselili u Ameriku pre Prvog svetskog rata. Obojica su Srbi, i preteča su možda najpoznatijeg Srbina koji je ikad zaigrao u NBA ligi – Pita Maravića, zvanog Pistol Pit.

Zdravko Govedarica rodjen je 1928. kao najmladje od petoro dece iz braka Todora i Ane Govedarica. Kao dečak ostao je bez oca, što ga je strahovito pogodilo. Lečio se igrajući do besvesti košarku. Bio je talentovan, i još u srednjoj školi primetili su ga skauti Univerziteta De Pol. U to vreme, posle Drugog svetskog rata, taj univerzitet bio je jedan od najboljih u celoj Americi, bili su prvaci NCAA lige 1945. pod vodjstvom legendarnog Džordža Majkana.

Govedarici je ponudjena stipendija, i on se 1947. upisao na De Pol. U drugoj godini studija postao je stalni član startne petorke, kao plejmejker. Prosečno je ubacivao 8.5 poena, na trećoj godini 11,5 a na četvrtoj 14. Treba napomenuti da su to bile izvanredne cifre za vreme u kome nije bilo vremenskog ograničenja napada u košarci.

Bato je 1951. izabran u idealni tim NCAA lige, a iste godine na draftu su ga izabrali već pomenuti Sirakjuz Nešenelsi. Medjutim, umesto u NBA ligi Govedarica je završio u – ratu u Koreji. Bio je mobilisan, i pune dve godine proveo je u uniformi, ratujući. Vratio se i sezonu 1953-54 odigrao je za Sirakjuz, ali bio je daleko od onog svog univerzitetskog nivoa. Odigrao je 23 utakmice, i prosečno postizao 3,3 poena, uz jednu asistenciju.

Bato Govedarica (sa loptom)

Digao je ruke od košarke, posvetio se golfu i radu u Srpskoj nacionalnoj zajednici Jedinstvo iz Čikaga. Primljen je 1974. u Kuću slavnih Univerziteta De Pol, a 2006. je izabran za jednog od 50 najboljih košarkaša koji su ikada rodjeni u Čikagu. Iste godine je umro.

Pune 42 godine posle Govedarice u Aleksincu, nadomak Niša, rodio se Ljubiša Stefanović. I on se kao dete, sa ocem i majkom, preselio uSAD, u Kraun Point, mesto blizu Čikaga, gde je igrao košarku. I njega su zapazili skauti, i to sa Univerziteta Ilinoj Stejt, i ponudili mu stipendiju. Prihvatio je, i nije pogrešio. Njegov fakultet je tri godine zaredom bio na NCAA završnom turniru, a “martovsko ludilo” 1985. lansiralo ga je na NBA draft. Izabrali su ga Sijetl Supersoniksi kao 97. pik.

Ljubiša, zvani Lu, proveo je leto te godine u kampu Supersoniksa, ali njegov agent Herb Rudoj (kasnije je zastupao Tonija Kukoča) nije uspeo da mu izdejstvuje ugovor. Ostalo je da nastavi karijeru u Evropi, a jedna od ponuda bila je ona iz Beograda, od Crvene zvezde…

Stefanović se ovako priseća tog vremena:

– Ako se ne varam, na mojoj prvoj godini fakulteta, crveno-beli koje je trenirao Ranko Žeravica, boravili su na turneji u SAD. Kako mi je kasnije sam Ranko rekao, jedne večeri je gledao meč Ilinoj Stejta i zapazio moju igru. Raspitao se odakle sam. Kasnije mi je poslao pismo sa željom da se sledećeg leta upoznamo. Odigrali smo 1982. čak i utakmicu sa Zvezdom, posle koje me je pozvao na pripreme univerzitetske selekcije tadašnje SFRJ. Došao sam na leto 1983. u Jugoslaviju. Bio sam prvi, kako smo tada to zvali, Jugosloven koji nije imao nijedan dan treninga, niti utakmicu u našoj ligi, a da se našao u reprezentaciji. Sećam se, u toj generaciji je bio Dražen Petrović…

Ljubiša “Lu” Stefanović

Ipak, nije mu bilo sudjeno da odmah zaigra u crveno-belom dresu. Dobio je ponudu od jednog španskog drugoligaša, ali je Žeravica nekako saznao da je on u toj zemlji, i pozvao ga da dodje u Beograd. I potpisao je za klub sa Malog Kalemegdana.

– Prvi deo sezone mi je trebalo da se naviknem na sve, upoznam, uklopim u tim, a drugi deo je bio dobar. Sećam se, izgubili smo od Cibone u polufinalu plej-ofa – priča Stefanović.

Imao je ponudu da produži ugovor, ali i poziv Bože Maljkovića da predje u Jugoplastiku. Izabrao je najpre Francusku, zatim Švajcarsku i Italiju. Tu je iznenada završio karijeru i posvetio se biznisu.

– Te tri sezone su bile dovoljne da uvidim da nisam na pravom košarkaškom putu. Seo sam i rekao sebi: OK, pokušao si, dao sve od sebe, ne ide, vreme je da doneseš odluku. I doneo sam. Prihvatio sam ponudu Forda u kome radim i danas i izuzetno sam zadovoljan poslovnom karijerom.

A u porodici Stefanović ima jedan košarkaš bolji od Ljubiše. Prema njegovim rečima, to je sin Saša, rodjen u Americi ali već je zaigrao za reprezentaciju Srbije U20.

Eto, to je priča o Srbima na NBA draftu, pa procenite sami koji je od njih bio prvi.

Photo: Koš magazin arhiva, Univerzitet Perdju

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar