Početna EVROPA/SVETDžon Fulc: Poglavica Kočiz

Džon Fulc: Poglavica Kočiz

od Vladimir Stanković
21 pregleda

Stigla je vest da je u 74. godini umro Džon Fulc, jedan od najboljih američkih igrača u Evropi. Sećam ga se relativno dobro jer je naša televizija 70-tih godina redovno prenosila finale ondašnjeg Kupa šampiona u kome je čest akter bio Injis iz Varezea. Fulc je bio deo velike ekipe u kojoj su bili Dino Menegin, Manuel Raga, Aldo Osola, Otorino Flaborea…. Sa klupe ih je vodio profesor Aca Nikolić.

U italijanskim medijima, posebno onima iz Bolonje, ispraćen je i ožaljen onako kako je zaslužio. Bio je jedan od najomiljuenih stranih igrača.

Ne znam da li je činjenica da je Džon Fulc rođen 1948. u Bostonu uticala da postane košarkaš, i to veoma dobar, ali je sigurno da su nekadašnji veliki NBA asovi Bostona uticali da zavoli basket i postane odličan igrač.

Nadimak Kočiz

Zanimljiva je priča o njegovom nadimku Kočiz. Prva asociacija je na čuvenog mađarskog fudbalera, ali poreklo nema veze sa fubalom nego sa čuvenim indijanskim poglavicom. Fulc je vozeći motor doživeo saobraćajnu nesreću u kojoj je teže povredio glavu. Kada se oporavio iz preventivnih razloga nosio je oko glave belu traku koja je nekog novinara inspirisala da ga nazove po indijanskom poglavici.

Pre nego što je postao slavni košarkaš Džon Fulc je bio ovisnik o rok-muziku. U Bolonju je stigao sa dugom kosom, više je ličio na nekog hipika nego na košarkaša, ali izgled, posebno na prvi pogled, može da zavara. Priznao je u autobiografiji izdatoj 2011. (“Zvali su me Kočiz”) da mu ni droga nije bila strana. Zbog toga nije mogao u NBA.

Zasluge za dolazak Džona Fulca u Vareze pripadaju našem čuvenom treneru Aleksandru Nikoliću. U vremenu u kome skauting nije bio razvijen kao kasnije profesor Aca je nekim svojim kanalima saznao da u SAD postoji talentovan igrač čije su se karakteristike uklapale u profil koji je tražio. Uspeo je da ubedi Fulca da dođe u Italiju i to je bio jednako uspešan potez za klub i igrača.

Fulc je sa 16,7  poena za Univerzitet Rod Ajlend bio najbolji igrač u timu koji je osvojio konferenciju. Koledž karijeru završio je sa 20,5 poena i 9,7 skokova. Bio je peti najbolji strelac u istoriji univerziteta.

Bio je zvezda Univerziteta Rod Ajlend

Tokom leta 1970. našao se na draftu, bio je 13. “pik” 5. runde. Izabrali su ga LA Lejkersi za koje je igrao Letnju ligu. Ponudili su mu minimalni ugovor što je on odbio. Otišao je u Njujork na neku egzibicionu utakmicu u kojoj su talenti tražili šansu sa angažman. Dao je 34 poena i bio MVP meča.

Informacija je nekako stigla do profesora Ace Nikolića koji je uspeo da ubedi Fulca da je njegova košarkaška budućnost u Varezeu. Početak nije bio lak jer je u italijanskom šampionatu mogao da igra samo jedan stranac aprednost je data meksičkom strelcu Manuelu Ragi.

Ignjis je 29. septembra 1970. u Varezeu osvojio “Interkontinetalni kup” pobedivši  Slaviju iz Prafa 71-63. Dino Menegin je do 16 poena a Manuel Raga 15. Fulc je dao 4, ali bio je to tek početak sjajnog dela njegove karijere u Italiji. Češki tim je imao odličnog Jirži Zideka (20 poena) i takođe veoma dobrog Jirži Zedničeka (18).

U sezoni 1971772. već je bio prvi strelac šampionata sa 655 poena i MVP prvenstva. Od 1971. do 1974. igrao je za Virtus Bolonja, 1974. osvojio je Kup. Deo karijere u Bolonji završio je sa 1905 poena na 70 utakmica što daje sjajan prosek od 27,2 poena. Odlično je skakao, prosek mu je bio 10,8 uhvaćenih lopti, iko je bio visok “samo” 199 cm. Zatim je 3 sezone proveo u Švajcarskoj u Viganelo Basket u čijem je dresu davao 36 poena u proseku. Onda je 1977/78 igrao za Austriju iz Beča.Vratio se u Italiju (Pordenone, A-2), 1980. otišao je u Sporting iz Lisabona karijeru sa kojim je bio prvak Portugala. Prosek mu je bio 29,4. Onda je 1982. prešao u u Atletiko Grunding iz Lisabona. Pokušao je da bude trener, vodio je juniore Virtusa Bolonja, radio je i u Firenci, Napulju, Torinu, Savoji…ali njegova košarkaška priča ispričana je dok je bio u dresu i patikama.

Oženio se u Bolonji, sin Robert takođe je igrao košarku, daleko manje uspešno od oca. Navijači u Bolonji smatrali  su ga jednim od svojih a on je uzvraćao izjavom da je  “Virtus njegova večita ljubav”. Mateo Lepore, gradonačelnik Bolonje, rekao je da je grad košarke izgubio jedan od svojih simbola iz 70-tih godina. Dodao je da ga Bolonja neće zaboraviti.

Kao ni oni koji su ga gledali.

Photo: Twitter

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar