Iz Madrida nam se javio Martin Teljo, bivši šef basket-sekcije dnevnika “As”. Njegov odnos sa Željkom Obradovićem dok je ovaj bio trener Real Madrida nije bio idealan. O tome piše u ovom prilogu, ali priznaje da je Željko – najbolji.
***
“Neću odgovarati na tvoja pitanja” – rekao mi je Željko Obradović na jednoj od improvizovanih konferencija za štampu na nekom od putovanja po Evropi. Ne sećam se ni godine ni mesta. Bili smo u istom hotelu. Željko je bio ljut na mene jer sam kritikovao igru Reala.
Nisam pitao ništa, beležio sam njegove odgovore na pitanja mojih kolega. Po mom mišljenju, Željko je bio kriv za napuštanje kontranapada, tradicionalnog stila Reala. Neki od njegovih saradnika rekli su mi da su i igrači umorni od treninga na sredini terena. Nije bila zadovoljna ni publika jer u igri nije bilo brzine.
Izvesno vreme verovao sam da je Obradović precenjen, odnosno da je njegova najveća vrednost u kasi kluba, mogao je da dovede gotovo koga je hteo. Manjak titula u Španiji i kasnije Italiji podržavao je moje mišljenje.
Moram biti pravedan i priznati da su njegovi uspesi sa Partizanom i u Badaloni – da ne govorim o trofeijama u Grčkoj i Turskoj – bili kontra-teža. Titule koje je osvojio govore za sebe i iznad su bilo čijeg i bilo kakvog mišljenja. Ono što definiše svakog trenera su titule i sasvim je jasno da je Obradović najbolji.
Ono što me definitivno poražava u mom imagiranom sukobu sa Željkom jeste igra Partizana na čijoj klupi sada sedi. To je eksplozivna, lepa, brza košarka. Čak bih rekao da je to igra “anti-Obradović” jer nema ni traga kontroli igre na sredini terena.
Dobro, Željko, ako si sposoban da promeniš igru tima za 180 stepeni da bi bolje iskoristio karakteristike jednog mladog, talentovanog tima – skidam šešir. Rulet je tvoj. Dobijaš i na crveno i na crno.
Na kraju te molim da ne misliš i da ne kažeš da sam te ja izbacio iz Madrida. Niti sam pokušao, niti sam imao uticaj da tako nešto uradim.
Photo: Euroleague