Stigosmo do F4, u Kaunasu 19. maja u 17,00 finalni turnir otvaraju Olimpijakos i Monako a drugi finalist doći će iz španskog „el klasika“ Real Madrid-Barselona. Partizan je „bio na gejtu“ na letu za Kaunas, ali se ispostavilo da su izdate „duple karte“ pa je prednost na listi čekanja dobio Real.
Na okupu će se naći 15 titula prvaka Evrope. Real Madrid ima 8 iz perioda dok je takmičenja organizovala FIBA i 2 iz ephoe Evrolige. Olimpijakos je pod FIBA, sa Dušanom Ivkovićem na klupi, bio prvak 1997. u Rimu a onda je, opet sa Ivkovićem, ponovio 2012 u Istambulu protiv CSKA (62-61) i naredne godine u Londonu, sa Jorgosom Barcokasom na klupi, protiv Real Madrida (100-88). Barselona je, posle brojnih kikseva na F4 turnirima, konačno 2003. stigla do titule pod vođstvom Svetislava Pešića sa klupe i Dejana Bodiroge na terenu. U finalu je savladan Beneton 76-65. Druga titula stigla je 2010. u Parizu gde „Barsa“ sa Ćavijem Paskvalom bila bolja od Olimpijakos 86-68.
Format „F4“ FIBA je prvi put uvela 1966. u Bolonji i zadržala naredne godine u Madridu ali se potom vratila na jednu finalnu utakmicu i tek 1988. opet uvela „Final Four“.
Eksperimentisala je i Evroliga, u prvoj sezoni 2000/01 Kinder (Virtus) Bolonja i Tau Keramika (Baskonia) igrali su 5 mečeva, titula je sa 3-2 ostala u Bolonji koja je peti meč, sa Markom Jarićem u timu (16 poena) dobila 82-74. Od naredne sezone igran je završni turnir sa 4 kluba a prvi Evroligin F4 šampion bio je Panatinaikos sa Željkom Obradovićem na klupi.
U finalu je, u Bolonji, pobeđen domaćin Kinder 89-83 sa Dejanom Bodirogom kao MVP. U finalu je dao 21 poen.
Kroz celu istoriju takmičenja provlači se dominantna uloga naših trenera, od profesora Ace Nikolića sa Injisom 70-tih godina preko Bogdana Tanjevića sa Bosnom do Novoselove Cibone 1985. i 1986. i het-trika Jugoplastike Bože Maljkovića 1989-1991 mada je poslednju titulu na klupi osvojio Željko Pavličević. Partizan je 1992. sa debitantom Željkom Obradovićem bio najbolji u Istambulu a Maljković se na tron vratio 1993. u Atini i 1996.u Parizu. Između se „udenuo“ Željko Obradović sa Huventudom 1994. i Realom 1995.
Poslednju godinu 20. veka obeležio je opet Željko Obradović u Solunu, u finalu je pobeđen Makabi 73-67 sa Željkom Rebračom (20 poena, 8 skokova) kao liderom i Bodirogom u najboljoj petorci turnira.
Moglo bi se reći da je košarkaški 21. vek obeležio Željko Obradović, 2017. doneo je prvu titulu prvaka Evrope turskoj klupskoj košarci, Fenerbahče je u finalu u Istambulu bio bolji od Olimpijakosa 80-64. Tri kluba postala su prvaci u Beogradu, Makabi 1977. pod FIBA (protiv Mobilđirđija Vareze 78-77) i pod Evroligom Real Madrid 2018. (85-80 protiv Fenerbahčea) i Efes 2022 (58-57 protiv Real Madrida)
U Kaunasu srpsku trenersku školu zastupa Saša Obradović. Njegov Monako je jedini debitant na F4 i nije favorit, ali nije bio među najvećim kandidatima ni za dolazak na finalnu turnir a ipak je stigao.
Iz perioda Evrolige, od 2000. godine, po 4 titule imaju CSKA i Panatinaikos, 3 puta prvak je bio Makabi, po 2 puta su slavili Efes, Real Madrid, Olimpijakos i Barselona a po jednu titulu imaju Fenerbahče i Virtus. Među 19 klubova koji su pod FIBA bili šampioni Evrope (ne samo na F4) su Jugoplastika (3 titule), Cibona (2), Bosna i Partizan (po jedna).
Bilo nekad, sad se pripoveda mada je Partizan bio pred vratima ovogodišnjeg F4.
Ni to nije malo…
Evo pregleda svih F4 turnira, sa domaćinom i šampionom koji je označen velikim slovima dok su učesnici sa prostora bivše Jugoslavije istaknuti crnim slovima..
1966, Bolonja: SIMENTALL, Slavija Prag, CSKA; AEK
1967, Madrid: REAL MADRID, Simental, Slavija Prag, Olimpija Ljubljana
1988, Gan:TREJSER MILANO, Makabi, Partizan, Aris
1989, Minhen: JUGOPLASTIKA, Makabi, Aris, Barselona
1990, Saragosa: JUGOPLASTIKA, Barselona, Makabi, Barselona
1991, Pariz: POP 84 SPLIT, Barselona, Makabi, Skavolini
Evropska liga
1992, Istambul: PARTIZAN, Huventud, Filips Milano, Estudiantes
1993, Atina: LIMOŽ, Beneton, PAOK, Real Madrid
1994, Tel Aviv: HUVENTUD, Olimpijakos, Panatinaikos, Barselona
1995, Saragosa: REAL MADRID, Olimpijakos, Panatinaikos, Limož
1996, Pariz: PANATINAIKOS, Barselona, CSKA, Real Madrid
Evropska liga
1997, Rim: OLIMPIJAKOS, Barselona, Olimpija Ljubljana, Asvel
1998, Barselona: KINDER BOLONJA, AEK, Beneton, Partizan
1999, Minhen: ŽALGIRIS, Kinder, Olimpijakos, Timsistem Bolonja
2000, Solun: PANATINAIKOS, Makabi, Efes, Barselona
Suproliga
2001, Pariz: MAKABI, Panatinaikos, Efes, CSKA
Evroliga
2001, Bolonja,Vitoria: KINDER-Baskonija (3-2), polufinalisti PAF Bolonja, AEK
2002, Bolonja: PANATINAIKOS, Virtus, Beneton, Makabi
2003, Barselona: BARSELONA, Beneton, Montepaski Siena, CSKA
2004, Tel Aviv: MAKABI, Fortitudo Bolonja, CSKA, Montepaski
2005, Moskva: MAKABI, Baskonia, Panatinaikos, CSKA
2006, Prag: CSKA, Makabi, Baskonia, Barselona
2007, Atina: PANATINAIKOS, Cska, Unikaha Malaga, Baskonia
2008, Madrid: CSKA, Makabi, Montepaski, Baskonia
2009, Berlin: PANATINAIKOS, Cska, Barselona, Olimpiakos
2010, Pariz: BARSELONA, Olimpiakos, Cska, Partizan
2011, Barselona: PANATINAIKOS, Makabi, Montepaski, Real Madrid
2012, Istambul: OLIMPIAKOS, Cska, Barselona, Panatinaikos
2013, London: OLIMPIAKOS, Real Madrid, Cska, Barselona
2014, Milano: MAKABI, Real Madrid, Barselona, CSKA
2015, Madrid: REAL MADRID, Olimpiakos, Cska, Fenerbahče
2016, Berlin: CSKA, Fenerbahče, Lokomotiv Kuban, Baskonia
2017, Istambul: FENERBAHČE, Olimpiakos, Cska, Real Madrid
2018, Beograd: REAL MADRID, Fenerbahče, Žalgiris, Cska
2019, Vitoria: CSKA, Efes, Real Madrid, Fenerbahče
2020 – Sezona nije završena zbog korone
2021, Keln: EFES, Barselona, Armani, Cska
2022, Beograd, EFES, Real Madrid, Barselona, Olimpiakos
2023: Kaunas: ?
Photo: Euroleague