(Specijalno za Koš magazin sa EP u Sloveniji i Izraelu)
Sve što bi imali pametno da kažemo staje baš u jedan ovakav naslov. Možemo da pričamo o tome da li je moglo više, da li su naše želje bile više navijačke ili realne, šta je sve uticalo da ovako bude na kraju i ko zna šta sve još o čemu može da se priča i piše, ali poenta i cilj je izrečen već u samom naslovu. Srbija je i dalje na košarkaškoj mapi sveta, biće učesnik kvalifikacionog turnira za odlazak u Pariz, verujemo i učesnik najvećeg sportskog događaja koji je san i vrhunac karijere svakog sportiste. I to je najbitnije.
Da smo izgubili danas i da se nismo plasirali ni na taj kvalifikacioni turnir, bilo bi jako, jako teško za našu žensku košarku koja je inače na putu smene generacija, bez jake lige, bez jakih klubova. Sa igračicama koje neku godinu mogu da imaju odlične sezone u svojim inostranim klubovima, a neke godinu i da budu bez potrebne minutaže u tim klubovima, sa nerešenim statusom, bez jakih utakmica u nogama i rukama, kako bi se to reklo. Pa, još kad se propusti neko veliko takmičenje koje je na svake četiri godine…. vrlo teško bi bilo održati potrebni nivo za velike domete.

Ovako, pobedom protiv Crne Gore 63:58, reprezentacija Srbije je ostvarila svoj glavni cilj, plasman na kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. Iako smo u Sloveniju došli kao evropski šampioni, ali iz vremena pre smene generacija, iako je tinjala nada da se može do medalje, možemo biti zadovoljni ovakvim epilogom. Biće vremena za podrobne analize i detalje ali generalno, cilj da se bude u Parizu treba da bude zvezda vodilja ove generacije i da se posle još godinu dana iskustva, dobrih sezona, dobrog zdravlja na leto naredne godine pokažemo u pravom svetlu na najvećoj sportskoj smotri na svetu.
Marinina lekcija
Uostalom, da ne bi mi sad mnogo filozofirali, evo šta je selektrorka Marina Maljković rekla, a govorila je dugo nakon meča srpskim novinarima o stanju u našoj ženskoj košarci i ovom Prvenstvu, iako nas sutra čeka utakmica protiv Nemica za 5. mesto ali i mi i Nemice smo se već plasirale na kvalifikacioni olimpijski turnir:
“Nije cilj ove utakmice bio plasman na kvalifikacioni turnir. To je bio cilj ovog Prvenstva. Tako da i vas molim da kad već pratite žensku košaku, što mi izuzetno cenimo, postavite stvari na pravi način. Znači, zvanično, cilj ovog Prvenstva je plasman na taj turnir. Zašto? Pa zato što ako se vratite na put one prethodne generacije, kako im je bilo 2011, 2012, 13, na igračice koje su tada igrale u vodećim evropskim klubovima, što je bila mnogo ozbiljnija priča nego što je sada, onda ćete videti šta sve mora da prođe na nekom putu uspeha. Mi jesmo napravili na bum jedan lep rezultat onim plasmanom na Svetsko prvenstvo, ali to ne znači da treba zaboraviti pravo stanje stvari ove generacije. Ove devojke imaju parvo da im se da šansa da nešto pokažu. Ne može ništa preko noći. Razlika između Svetskog prvenstva i ovog sada je rad od tri meseca i rad od mesec dana. To ni u jednom poslu na svetu nije isto. Drugo, pred Svetsko prvenstvo ove devojke su imale mnogo bolje sezone u svojim klubovima i mnogo bolje statuse u tim klubovima nego što je to sada slučaj. Evo primer Ivane Race, koja je osvajačica Evrolige, i ona i Mina Đorđević ali koje nisu igrale, a prošle sezone su igrale 40 minuta u Italiji i u Podgorici. Problem sa Jovanom Nogić u Španiji, Tina Krajišnik koja jeste u jako velikom klubu ali Rusija ne igra Evroligu. I tako još mnogo primera. Ja sam uzela časno da vodim ovaj tim, mogla sam bez problema da propustim ovu smenu generacija, ali sam silno želela ovo i hoću da i od ove generacije napravim nešto. Opet se vraćam na osnovne stvari o kojima vi treba da pišete, zamislite da treniram ovaj tim do februara, da ih imam na okupu. Znači, vraćam se opet na ligu i molim vas da o tome pišete, zamislite da imamo koncentrisan kvalitet u dva ili tri kluba i da se s njima radi preko cele godine. Nećemo imati sreće dokle god ne budemo imali srpsku ligu i molim vas da to shvatite i to potencirate. Mi ćemo pokušati i kroz U20 da se u novembru te devojke pridruže seniorkama, ali to je jedan jako težak put. Imamo sad cilj taj Pariz, bilo bi strašno da se nismo plasirali, ne bi imali čemu da se nadamo i šta da sanjamo ne za Olimpijske igre, već za godine unapred kad je ženska košarka u pitanju. Ne bi imali ništa, zato je bio jako veliki pritisak danas. Ako me pitate koji je jedini siguran put da ove devojke uspeju, onda je to da one budu zajedno godinu dana. Pola njih nemaju klubove, ne znamo šta će se dešavati, ja ću ih sada pomno pratiti, da vidim o čemu se tu radi, zašto je to tako, ali dok je sve u rukama nekih drugih ljudi, teško je. Plan mi je da što pre priključim devojke iz U20, tamo ima par vrlo zanimljivih devojaka i kada bi sve one igrale u nekoj našoj jačoj ligi, sve bi bilo drugačije. Onda me slobodno napadajte ako ne budemo nešto uradili. Ovako je mučenje i mučenje. Recimo, Jovana Nogić, ona je šuter, trebaju joj utakmice, prošle godine je imala odličnu sezonu i minutažu u klubu. Sada ima strašnih probelma u klubu, nema minutažu, nema loptu u rukama, kao i Raca, a obe treba da budu nosioci naredne genracije. Jedino možemo da budemo zajedno i radimo, radimo zajedno i da napredujemo. Protiv Nemica će igrati mlade snage, hvala ovim starijima koje su i povređene igrale. Ja sam uvek tu kad je reprezentacija u pitanju. Nisam u WNBA ligi, a nije da ne bih htela i da nisam imala pozive, posvetila sam se Srbiji. Evo, ja sad opet apelujem, ja sam tu, žrtvovaću sve što treba da se uklopimo u tu priču. Jer jedino to je pravo trajno rešenje. Mi, moj tim trenera, smo tu, ne da se napravi samo jedan klub sa Marinom na čelu. Ne, nego da se napravi jedna pametna liga, bez mnogo klubova, da okupimo igračice i da vratimo porodice na ženski sport. I mi i odbojka to zaslužujemo”.

Tina Krajišnik: “Utakmica je bila teška i za gledanje I za igranje. Nismo želele da baš ovakvu itakmicu odigramo. Na kraju je bitna pobeda i plasman na kvalifikacije za OI. Pogotovu što je ovo nova generacija, što su nove devojke ali koje su zaslužile da budu na tim kvalifikacijama. Opet smo bile stegnute, koliko god da smo se spremale, nije bile lepršavosti u igri, ali treba izvući iskustvo iz svega ovoga jer su danas mlade igračice iznele utekmicu i to će im biti veliko iskustvo za dalje”.
Aleksandra Crvendakić: “Svakako da nam je ova pobeda malo ublažila osećaj koji smo imale posle Belgije jer se tada niko od nas nije dobro osećao. Najbitnije je da ostanemo na košarkaškoj mapi i da se borimo za Olimpijske igre. Ova utakmica je bila finale za nas jer nas je delila od tog velikog cilja. Teška utakmica ali smo uspele u svojoj nameri. Bilo bi lepo da turnir završimo još jednom pobedom”.
Milica Jovanovic (Crna Gora): ”Nije lako. Pokušala sam da više pomognem svom timu ali nisam mogla zbog povrede i izvinjavam se svim devojkama. Moram da kažem da je ovo veliki rezltat za Crnu Goru jer niko nije verovao u nas, niko se nije nadao da ćemo doći dovde. Ostaće jedna velika bol i žal što nismo i više jer smo mogle. Obe ekipe su bile dobre, agresivne ali smo promašile dosta otvorenih šuteva i to je presudilo”.
U nedelju od 14,15 Srbija igra protiv Nemačke za peto mesto na Evropskom prvenstvu, ali su obe reprezentacije već izborile plasman na olimpijski kvalifikacioni turnir. Borba za treće mesto na prvenstvu je od 17, a veliko finale u 20.
Photo: FIBA