Početna ISTORIJAKarim, čovek koji je odbacio robovlasničko ime

Karim, čovek koji je odbacio robovlasničko ime

od admin
35 pregleda

Udica. Tačnije, nebeska udica, ili skajhouk. Kasnije su to bili Džordanova i Dirkova verzija fejdeveja, a danas Hardenova ili Dončićeva stepbek trojka, a nekada Karimov mekani izbačaj koji bi loptu vinuo barem još metar u vazduh. Bio je to šut koji je jednostavno bilo nemoguće braniti.

Naočale. Nosio ih je većim delom karijere zbog učestalih udaraca koje je dobijao u oko, a na terenu su njegovu 218 cm izduženu figuru činile još prepoznatljivijom.

Islam. Njegovo pravo ime je Lju Alsindor, a u 21. godini ga je promenio u Karim Abdul-Džabar, odnosno Plemeniti Sluga Svemoćnog, kada je u potrazi za identitetom postao musliman. 

Pilot. Ako niste gledali kultnu komediju “Ima li pilota u avionu?” prvom prilikom ispravite taj propust.

Los Anđeles. Grad u kome je proveo četiri godine na univerzitetu i 14 od 20 profesionalne karijere.

Brus Li. Njegov mentor koji mu je usadio Džit Kun Do kao životnu filozofiju, kojoj je kasnije zahvaljivao košarkašku dugovečnost.

Rekord. Da, ali koji? Recimo, 38.387, odnosno broj poena koje je postigao u NBA ligi, koji je do danas dostigao i prestigao samo Lebron Džejms. Ili 57.446, broj odigranih minuta? Šest titula najkorisnijeg igrača? Tri uzastopne titule univerzitetskog šampiona i MVP turnira? To su samo najglamurozniji iz niza rekorda koje je Abdul-Džabar postavio, a mnogi i danas stoje.

Novi i stari rekorder: Lebron Džejms i Abdul-Džabar

Aktivizam. Više od 50 godina pre pokreta Black Lives Matter, Karim se borio za istu stvar, jednakost crnaca u američkom društvu. U eri daleko pre društvenih mreža trebalo je zaista opravdati “aktiv” u reči aktivizam, delima upozoravati na probleme, a on je na ovaj upozorio bojkotom Olimpijskih igara 1968. Budući da pre Drim tima 1992. profesionalci nisu smeli na Igre, tako je propustio jedinu priliku da osvoji najvredniji preostali trofej u karijeri, olimpijsko zlato.

Koza? Većina će za GOAT-a ipak odabrati Majkla Džordana, neki su skloni Lebronu Džejmsu, ali i oni koji bi zastupali “slučaj Ljua Alsindora” imali bi šta da kažu.

Na univerzitetu debitovao sa 56 koševa. Usledila je neviđena trogodišnja dominacija

Rodio se sa 57 centimetara i skoro šest kilograma. U sedmom razredu bio je dvometraš i zakucavao. U srednjoj školi već je pokazivao o kakvom se pobedniku radi. Predvodio je ekipu do niza od 71 pobede i dve titule državnog prvaka u tri godine. Na Univerzitetu UKLA kao brucoš nije smeo da igra, a onda je na debiju ubacio 56 poena. U sledeće tri godine vodio je Bruinse do 88 pobeda u 90 utakmica i tri naslova NCAA prvaka, sva tri puta kao najbolji igrač turnira, a dvaput i kao univerzitetski igrač godine.

Na Univerzitetu UKLA

Brzo je izrastao u vrhunskog košarkaša, ali na UKLA se izgrađivao kao osoba, a posebno mu je smetala problematika podređenosti crnaca u američkom društvu, odnosno rasizam.

Zašto je Lju postao Karim?

“Crnim Amerikancima sve je bilo nametnuto, čak i ime. Alsindor je prezime koje su moji preci dobili po svom robovlasniku. Iz ropstva smo izašli prilično oštećeni i mogli smo se uzdignuti samo ako ustanovimo vlastiti identitet. Bio sam hrišćanin, monoteista, ali ime sam želeo da promenim u skladu s monoteizmom koji praktikuju u Africi. Počeo sam da se interesujem za islam i postao sam musliman”, ispričao je Abdul-Džabar prilikom promocije svoje knjige “Postajući Karim”. Dodao je: “Nije to bio istup protiv Amerike, nego nešto što sam učinio zbog sebe kako bih uspostavio svoj identitet umesto onoga koji mi je nametnut.”

Osećao je aparthejd i na sopstvenom primeru na samom parketu. Budući da je dominirao visinom i atleticizmom, NCAA je pokušala da takmičenje učini ravnopravnijim zabranom zakucavanja, koja se održala čak 10 godina. Uvreženo je bilo mišljenje da su crnci genetički atletičniji i češće su zakucavali, pa su ih takvom odlukom, doslovno i figurativno, spustili na zemlju.

Mnogima su tako zaista oduzeli najjače oružje, ali ne i Karimu. On nije morao zakucavati da bi dominirao. On je imao svoju udicu.

Pokušao bi da dribla, a druga deca bi mu samo uzela loptu iz ruku

“Imao je 12 godina i skoro dva metra. Svi su hteli da igra košarku, ali nije bio dobar. Bio je vrlo nespretan. Kad bi primio loptu, pokušao bi da dribla, a druga bi mu je deca jednostavno uzela iz ruku”, prisetio se Džordž Hejduk, koji je došao na trening njegove škole i odlučio da mu pokaže nekoliko osnova. Bacao mu je loptu visoko, upozoravao ga da je ne spušta i ne dribla, nego samo odradi tri jednostavne stvari. Korak, pogled, udica.

“Tom čoveku dugujem sve”, tvrdi Džabar. Pola sata zajedničkog treninga bila su dovoljna da mu posadi seme jedne veštine koju će kroz godine dovesti do savršenstva, do nezaustavljivosti.

UKLA Bruinsi s njim su ustanovili dominaciju bez presedana i dobili su 88 od 90 utakmica na putu do tri uzastopne titule. Jedan od ta dva poraza doživeli su od Hjustona kad se Alsindor tek vratio pošto je propustio dve utakmice zbog povrede oka, koju je doživeo kad mu je protivnik zagrebao rožnjaču. Nekoliko godina kasnije, tokom profesionalne karijere, u predsezonskoj utakmici mu se ponovila ista povreda, što ga je toliko razljutilo da je udario konstrukciju koša i slomio šaku. Propustio je prvih 16 utakmica sezone, a vratio se noseći zaštitne naočale, koje su mu postale i zaštitni znak.

Tokom 20-godišnje NBA karijere odigrao je 1.560, a propustio samo 80 utakmica. Jednom je morao da miruje dva meseca jer je na protivnikov lakat reagovao šakom i ponovno je slomio. Praktično pola utakmica u karijeri propustio je zbog izliva besa, a ne neke uobičajene košarkaške povrede, poput kolena, mišića ili Ahilove tetive. Svoju neuništivost zahvaljuje legendi jedne sasvim drukčije branše.

Za dugovečnost su krivi Brus Li i njegova supruga Linda

“Na trećoj godini koledža počeo sam da učim orijentalne borilačke veštine. Jedan novinar je  predložio da treniram s Brusom Lijem. Otišao sam kod njega i razgovarali smo. Onda mi je rekao da udaram džak što snažnije mogu, a on je stajao iza i pridržavao ga je. Posle nekog vremena me je zaustavio i rekao: ‘U redu, zanimljivo.’ Onda je pozvao svoju suprugu Lindu i rekao da će ona sad udarati džak, a da ga ja pridržavam. U redu, ništa strašno, pomislio sam. Jedanput ju je udarila nogom, a ja sam odleteo na drugu stranu. Imala je možda 55 kila, a mogla je stvoriti takvu silu. Odmah me je pridobio. Trenirao sam s njim sledeće četiri godine”, prisetio se Abdul Džabar.

Vežbanje sa Brusom Lijem

Od borilačke legende naučio je svu filozofiju Džit Kun Doa, posebnu pažnju počeo je posvećivati istezanju, a kasnije se posvetio i jogi. Njima pripisuje takvu dugovečnost. Baš kao udicu, od Lija je naučio jednu veštinu, a onda ju je inteligentno prilagodio sebi i usavršio.

Zahvaljujući njemu, debitovao je i na filmu, u “Igri smrti” iz 1972., kad je glumio Lijevog protivnika i pokazao šta je sve od njega naučio tokom dugogodišnjeg poznanstva, koje je izraslo u prijateljstvo i mentorstvo. Osam godina kasnije ostvario je i mnogo poznatiju ulogu u kultnoj komediji “Ima li pilota u avionu?”, a i danas se često pojavljuje kao gost u raznim serijama, pa je tako u posljednjoj sezoni “Teorije velikog praska” s junacima serije igrao Dungeons & Dragons.

Bio je glumačka zvezda pre Majkla Džordana i “Spejs džema”. Bio je simbol košarkaša koji ne želi “da ćuti i dribla” mnogo pre Lebrona Džejmsa, današnjeg predvodnika generacije društveno i politički osveštenih sportista koji svoju platformu koriste kako bi širim masama ukazivali na problematiku crnaca u Americi.

Sa jednim od šest šampionskih pehara

Džordan i Džejms danas su najčešći subjekti razgovora o najvećem košarkašu svih vremena, ali Karima su praktično u malo čemu nadmašili. Poput Džordana, osvojio je šest titula prvaka – jednu s Milvoki Baksima 1972. i pet s LA Lejkersima osamdesetih. Osvojio više titula MVP nego iko u istoriji. Bio je oličenje vrhunskog kvaliteta i dugovečnosti pune dve decenije. Dominirao je protiv Vilta Čemberlena na početku, a Olajdžuvona i Juinga na kraju NBA karijere. Patentirao je jedan od najubojitijih poteza u košarci svih vremena i bio ogroman deo nezaboravnog rivalstva Lejkersa i Seltiksa osamdesetih.

Njegovo košarkaško nasleđe je izuzetno, vredno svrstavanja među najveće svih vremena, pa i na sam vrh na centarskoj poziciji, koja je kroz istoriju dala najviše velikana.

Najveći deo razloga za to što ga ne smatraju GOAT-om je banalan. Abdul-Džabar u prvom delu karijere nije bio naročito popularan. Nije razgovarao s novinarima, što je na njih ostavljalo loš utisak pa je o njemu stvorena slika popriličnog seronje.

“Niko mi nije objasnio važnost odnosa s javnošću. Na koledžu je bila takva potražnja za mnom među novinarima da im je trener Džon Vuden potpuno zabranio da razgovaraju sa mnom.Tako da mi je to bilo normalno kad sam došao u NBA. Primarni fokus uvek mi je bio na napornom radu da budem što bolji, a sve ostalo bilo je manje bitno, pa u društvenim situacijama možda nisam bio najprijatniji, a u razgovorima sam bio rezervisan”, objasnio je Abdul-Džabar u jednom intervjuu.

Uz Medžika je postao pobednik

Njegovom imidžu nije pridonelo ni forsiranje trejda iz neuglednog Milvokija u glamurozni Los Anđeles 1975., ali to će se pokazati kao vrhunski potez četiri godine kasnije, kada su mu Lejkersi na draftu pridružili klinca iz Mičigena s osmehom preko celog lica. Do njegovog dolaska nizao je titule najkorisnijeg igrača, a posle njega šampionske prstenove. Medžik Džonson je imao harizmu koja je ukrala šou Karimu, ali podarila ga celom svetu. Upravo su Lejkersi s njima dvojicom u rivalstvu s Birdovim Seltiksima najzaslužniji za globalnu popularizaciju košarke, koja je buknula posle pojave Drim tima u Barseloni 1992.

Bili su potpune suprotnosti, ali su baš zato tako dobro funkcionisali. Jedan tmuran i strogo profesionalan, drugi lepršav i spektakularan, a obojica – genijalni.

“U njegovoj prvoj utakmici ja sam pogodio za pobedu, a on je poludeo od sreće kao da smo postali prvaci. Srušio me je na parket, bacio se na mene i grlio me je. Rekao sam mu da se smiri jer imamo još 81 utakmicu posle ove”, prisetio se Karim.

Medžik i Karim

Bilo je jednostavno, jedan drugome olakšavali su život.

“Najjednostavnija taktika kad igraš s Karimom je da mu daš loptu”, ukratko je sročio dinamiku tog odnosa Medžik.

Još kao 38-godišnjak Abdul-Džabar je u proseku postizao 23,8 koševa, a tek u poslednje tri sezone pao je ispod 20. Međutim, tri od svojih šest titula osvojio je u poslednje četiri sezone i tako dao savršen odgovor na dugogodišnje kritike starog rivala Vilta Čemberlena.

Legendarni Vilt osećao se ugrožen dolaskom novog dominantnog centra u NBA pa ga je kritikovao u svakoj prilici, posebno posle odlaska u penziju, valjda u strahu da će ovaj najzad nadmašiti njegovo nasleđe. Govorio je da Karim ne čini dovoljno za pobedu, da ne poentira koliko bi trebao, da premalo skače, da ne igra odbranu, što je zvučalo poprilično licemerno od tipa koji je dominantne brojke pretočio u samo dve titule šampiona, od kojih jednu u sutonu svoje karijere.

Uništio Vilta za kraj karijere

Pošto mu je Abdul-Džabar srušio NBA rekord, preskočivši ga na vrhu liste strelaca svih vremena, Čemberlen mu je poručio da mu je vreme za penziju. Međutim, Karim je nastavio da igra još pet godina i s nove tri titule nadmašio je Viltovu ostavštinu kao najboljeg centra svih vremena, ako ju je ikada i imao u konkurenciji trofejnog Bila Rasela.

“Naravno da si želeo da odem, jer bi to bilo u tvom stilu, posle poraza u finalu, odustajanjem, kao što si ti odustajao svaki put kad bi nailazio na prepreku i onda krivicu svaljivao na sve oko sebe. Ali, odlučio sam da mogu još mnogo da dam i osvojio sam još tri titule u četiri godine. Razumem tvoju ljubomoru, nikad nisi odbranio titulu, tvoji Lejkersi nikad nisu pokazali kontinuitet i nisi želeo da te moji nadmaše. Pamtiće se da sam ja radio sa saigračima i pomagao ekipi da pobeđuje, dok ćeš ti zauvek biti cmizdravac koji sakuplja statistiku i odustaje”, napisao mu je Abdul-Džabar u otvorenom pismu pošto je okončao karijeru.

Duel Vilta Čemberlena i Džabara

U pisanju se pronašao i posle košarkaških dana. Izdao je bestselere, poput druge autobiografije “Postajući Karim”, ali i istorijske knjige, poput “Crnih profila u hrabrosti”, koji su mnogi američki učitelji uvrstili u svoje časove istorije, a redovni je kolumnista najuglednijih svetskih medija, poput Tajma i Gardijana.

Na parketu je bio mašina za koševe i pobednik, van njega veliki mislilac. Kompletan paket. Da se rasprava o GOAT-u vodi i izvan dostignuća na parketu, da se gleda celokupna ostavština na košarku, ali i društvo, Karim Abdul-Džabar i na Džordana i na Lebrona gledao bi s visine koju su dosezale njegove udice.

Photo: X

(Izvor: index.hr)

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar