Mnogi se i danas pitaju da li je Miloš Isakov Kovačević napravio „grešku u koracima“ kada je po završetku studija medicine, uz prosek ocena 9,35, odabrao da umesto stažiranja u novosadskoj klinici svoje majke bude pomoćni trener košarkaša Vojvodine. Čini se da mu je vreme dalo za parvo. Velika ljubav, trud i izuzetna posvećenost profesiji za koju se opredelio, doneli su zadovoljstvo ne samo njemu nego i onima koji su verovali u njega i poverili mu mesto čelnog čoveka stručnog štaba crveno-belih.
Već u debitantskoj sezoni Miloš je dokazao da je u svakom pogledu dorastao izazovu. Sa momcima koje je vodio osvojio je treće mesto u KLS, sa jednakim učinkom kao i dva prvoplasirana tima, Zlatibor (Čajetina) i Spartak (Subotica), što je bilo iznad postavljenog cilja kluba. Kao šlag na tortu došao je plasman u ABA 2 ligu, posle četiri pobede nad sarajevskim ekipama Sparsi i Bosna, što se smatra jednim od značajnijih dostignuća novosadskog sporta u poslednje vreme.
– Predsednik kluba predočio mi je petogodišnji plan razvoja, napomenuvši da mene vidi kao jednog od onih koji bi mogli da doprinesu da se plan ostvari – rekao je mladi trener,od koga samo jedan njegov kolega u KLS ima manje godina. – Dopala mi se ideja i prihvatio sam šansu koju sam priželjkivao. Verovao sam u sebe i podršku ljudi koji su me okruživali i koji su mi prijatelji.Za tri godine kao pomoćni trener dobro sam upopoznao prilike u Vojvodini..Smatrao sam da su ambicije realne, iako smo u čitav projekat ušli sa nikad manjim budžetom.
Moj sagovornik ističe da je sve ispalo bolje nego što je očekivano, a kamen temeljac uspeha bio je je svakodnevni rad od 5-6 sati kako bi se došlo do željenog modela igre. Bitna je bila i takozvana hemija unutar svlačionicei i čvrsto uverenje da je uzlet moguć.
Uz pun doprinos i zalaganje igračkog sastava u kome je bila polovina novih imena,iznenađujuće dobrom učinku Novosađana najviše je doprineo Dušan Beslać. Ovaj momak je doživeo istinsku igračku eksploziju i na njegovim krilima crveno-beli su leteli čitave godine. On je postao prvi košarkaš Vojvodine koji je debitovao u nacionalnoj reprezentaciji, i zasluženo je proglašen za najboljeg igrača Lige! Uz zavidan igrački kvalitet, Beslaća je krasila i izuzetna ljubav prema klubu – i kada je bio povređen igrao je na sopstveni rizik jer je uvek želeo pobedu.
– Mislim da bi se naši dosadašnji rezultati možda najbolje i najkraće mogli objasniiti poznatom izrekom da su se pravi ljudi u pravo vreme našli na pravom mestu, I to počev od selekcije igrača, stručnog štaba i,naravno onih koji vode klub – rekao je Miloš Isakov Kovačević.
Kada je reč o novoj sezoni, mladi trener je istakao da ne može da obećava.Vojvodinu očekuje učešće u tri takmičenja: KLS, Kupu Radivoja Koraća i ABA2 ligi, sa preko 55 utakmica. To je veoma težak program, pogotovo ako se ima u vidu da klub pod ugovorom ima samo dvanaest igrača. Međutim, ono što ohrabruje i povećava optimizam jeste činjenica da su se “kući” vratili Novosađani Savić, Rakićević, Krstić i Ivošev. Utisak je da kompletan kadar ima prostora za napredak, i da je dosta igrača koji su sposobni da pokriju više mesta u timu, što zadovoljava zahteve moderne košarke.Ali, bez obzira na to, plan je da se dovedu bar dvojica novajlija neupitnih kvaliteta koji odmah mogu da pomognu da bi Vojvodina mogla da se uspne na stepeniicu više.
– Nadamo se da će, kako sezona bude odmicala, sve to delovati bolje i bliže onome čemu težimo – optimista je Kovačević. – Važno je i da dobijemo podršku novosadske publike.Sudeći prema slici na utakmicama kvalifikacija za ABA 2 ligu poseta je bila sasvim pristojna, i radovalo bi me kada bi se taj trend nastavio. Ovaj grad je zaslužio da gleda bolju košarku nego prethodnih godina!

Ekipa Vojvodine
Priča o mladom stručnjaku ostala bi nedorečena ako bih izostavio podatak da je, pošto je bio član stručnog štaba Svetislava Pešića i Slobodana Klipe, ove godine izabran za selektora kadetske reprezentacije Srbije (igrači do 16 godina), koji su na Prvenstvu Evrope u Skoplju dospeli do četvrtine finala,gde su izgubili sa tri poena od Litvanije.
– Smatram da je ovakav učinak korektan i da predstavlja realan odraz stanja i vrednosti ove generacije – napominje Kovačević. – Košarka je u našim genima, ali talenat sam po sebi nije dovoljan.Uveren sam da imamo dosta prostora za napredak, ali je neophodno pružiti deci uslove za rad. Mislim da imamo dosta kvalitetnih trenera, ali ono što se bezuslovno mora rešiti je da košarka postane dostupna svima koji žele njome da se bave. Nažalost, nije malo roditelja koji nemaju mogućnost da plaćaju mesečnu članarimu raznim “školicama”, pa zbog toga dosta talerntovanih dečaka nema priliku da se iskaže. Ako hoćemo da sačuvamo tradiciju, na koju smo s pravom ponosni, moramo naći mogućnost da naš sport približimo svima!
Posle izbora za studenta generacije na smeru za košarku Visoke sportske i zdravstvene škole u Beogradu, Miloš Isakov Kovačević je, bez sumnje, radom i rezultatima dokazao da je zaslužio to priznanje.
Photo: KK Vojvodina, You Tube