Čitam o želji Dubaija da se priključi regionalnoj košarkaškoj Ligi. Klub iz Emirata je, navodno, spreman da u naredne tri godine organizatorima takmičenja plati 4,5 miliona dolara, ili 1,5 po sezoni. Od tih para finansirala bi se putovanja klubova do Dubaija. Odluku o ponudi, ako se pokaže kao realna, treba da donesu klubovi učesnici regionalnog takmičenja.
Dubai još nema klub, ali namerava da ga osnuje. Sa petro-dolarima dovođenje igrača i trenera neće biti problem, ali da li je to dovoljno? Nemam izričit stav, ali ako bih morao da se opredelim priklonio bih se tezi da bi Dubai bio neka vrsta stranog tela u regionalnom takmičenju regiona Ex-Yu.
Istini za volju, već je bilo klubova iz zemalja koje ne pripadaju regionu, ali ni jedan klub nije ostao duže. Ako sam dobro brojao od 40-tak klubova koji su prošli kroz ABA ligu 4 su bili iz inostranstva: Makabi Tel Aviv,mađarski Solnok, češki Nimburg i bugarski Levski. Čak je i F4 2012. igran u Tel Avivu.
Kao „idejni tvorac“ regionalne lige smatram da imam pravo na mišljenje. U nedeljniku „Vreme“ 18.decembra 1999. objavio sam tekst pod naslovom „Košarkaši ex-Yu, ujedinite se“ U tekstu je, između ostalog, bilo napisano:

„Znam, prvo što će protivnici ideje koja se ovde razrađuje reći jeste: još jedan jugonostalgičar koji žali za vremenima kojih smo se, na sreću, rešili. Ne negiram da u svemu možda postoji (i) doza jugonostalgije, posebno ako se pod nostalgijom podrazumevaju prepune dvorane u Ljubljani, Sarajevu, Beogradu, Zadru, Čačku, Zagrebu, velike utakmice i veliki igrači kojih je bilo na svim stranama bivše nam države. Ali razlozi za ulaženje u jednu tako “jeretičku” temu kao što je potreba za konfederalnom košarkaškom ligom na teritoriji bivše Jugoslavije nisu nimalo nostalgičarski već isključivo praktični, vođeni željom da košarka, godinama osvedočena avangarda u našem sportu, prva uhvati korak sa dolazećim XXI vekom.“
U mini-anketi ideju su podržali Boža Maljković, Zmago Sagadin, Bogdan Tanjević, Petar Skansi…Košarkaši su, još jednom, bili avangarda. Maljković je tada rekao:
“Trenerskim procesom se mogu stvarati igrači i timovi, ali treningom se ne igraju jake utakmice, dok se igranjem jakih utakmica i te kako trenira. Svi moji bivši igrači iz Jugoplastike, od kojih su neki postali i NBA zvezde, rado se sećaju lige SFRJ sa kraja 80-ih i tvrde da su tada najviše naučili. Značaj jakih utakmica je neprocenjiv i nezamenljiv. Ako smo svesni da će do nekakvog udruživanja doći pre ili kasnije, zašto onda ne učiniti da sve to bude kao pre, da svi što brže izvučemo korist. U redu, podelili smo se, ali od ograđivanja u svoje avlije neće biti koristi. I srednjovekovni feudi su bili samostalni, ali su imali neku razmenu. Sport treba da bude avangarda, a košarkaši su se uvek s pravom ponosili svojim idejama.”

Kad je liga krenula bilo je i kriznih momenata, izolovanih incidenata, ali takmičenje je sve preživelo i-opstalo. Ideja je bila moja, ali tehnički su je ostvarili Slovenci i Hrvati, kreatori lige. Incidenata, na sreću, odavno nema. Igra se u regularnim uslovima, sudi se relativno korektno, i dalje se pojavljuju igrači koji stižu do vodećih evropskih klubova ili čak NBA. Naša regionalna liga je, za razliku od one sa severa Evrope (NEBL) opstala i trajaće bez obzira ne razočaranje njenih protivnika u (nekim) delovima bivše zajedničke države. Postoji i ABA 2 što ukazuje na postojanje sistema takmičenja. Formula je dobra jer učesnici igraju i domaća takmičenja.
Liga živi i danas, uprkos ne malim naporima da se sruši i da se umesto nje igraju samo slabašne nacionalne lige. U prilog opstanka regionalnog takmičenja ide i činjenica da prvak igra Evroligu a bilo je i pozivnica za drugi klub iz regiona.
Klubovi će proceniti treba li im Dubai. Ne verujem da će budući klub iz ovog grada-kad i ako ga bude- doprineti podizanju sportskog kvaliteta-osim ako ne dovede super-zvezde-ali pomenuta suma od 3,5 miliona dolara i te kako bi doprinela ekonomskoj i svakoj drugoj stabilnosti takmičenja.
Jadran do Dubaija ? Mozda.