Početna EVROPA/SVETAlehandro Peres: Buđenje Čilea

Alehandro Peres: Buđenje Čilea

od Alehandro Peres
50 pregleda

Selekcija Čilea postala je otkriće u prvom prozoru FIBA za Američki kup 2025. Čileanci su u gradu Valdivija, sedištu regiona Los Rios, pobedili Argentinu posle 69 godina! Pobeda je nesumnjiv znak podizanja kvaliteta košarke u Čileu.

Čile skoro 7 decenija nije uspeo da pobedi Argentinu ni na jednom zvaničnom takmičenju. Prvi znak laganog oporavka čileanskog basketa video se na američkom pre-olimpijskom turniru 2023. Čile je na takmičenje stigao kao 66. na rang-listi FIBA. Prvo je sa 62-61 pobedio Devičanska ostrva, a potom je stigla pobeda nad Urugvajem sa 78-70. Urugvajci su bili na 46. mestu liste FIBA. Pobeda dobija na značaju ako se zna da Urugvaj nije pobeđen od južnoameričkog prvenstva 1973. Treća pobeda izborena je protiv Kolumbije, bilo jer 77-65. Bila je to mala „osveta“ za eliminaciju od Kolumbioje u kvalifikacijama za  svetska prvenstva  2019. i 2023. i Kopa Amerika 2022.

Objašnjenje za „bum“ Čilea leži u dobroj generaciji igrača koji su u dobu od 23 do 26 godina, dakle u naponu snage. Takođe, pojavilo se nekoliko visokih igrača sa kojima su Čileanci tradicionalno bili deficitarni. Jedan je Nikolas Karvaćo (26 godina, 208 cm), košarkaški formiran u SAD. Ostali su Felipe Hase (206 cm), Manu Suares (202), Maksvel Lorsa (206) i Aitor Piket (203). Svi su prethodno, sa zapaženom ulogom, prošli mlađe selekcije. Bili su 2017. prvaci Južne Amerike do 17 godina.

Manuel Suarez

Drugi značajan faktor je izvoz igrača ili njihovo formiranje u NCAA. Hase je igrao za Južnu Karolinu, Merser i Misisipi pre nego što je otišao u Grčku gde je obukao dres Marusija. Neki su karijeru nastavili u Evropi. Bek Sebastijan Erera (25 godina, 193) prvo je obukao dres Rasinga iz Pariza, zatim je odigrao sjajnu sezonu u Telekomu iz Bona. Karvaćo je igrao za poljski MKS, Suares za Kalev iz Talina (Estonija) a plej Arojo Varela je prvo bio član Estudijantesa iz Madrida a potom Ljeide.Piket je igrao u nemačkoj drugoj ligi.

Čileanska federacija je pronašla igrače sa čileanskim poreklom. Pomenuti Karvaćo se košarkaški razvio u SAD, Suares i Lorka su rođeni u SAD ali je jedan od roditelja bio iz Čilea. Jedan od najvećih talenata je bek Alehandro Vergara koji ima špansko državljanstvo ali majka mu je Čileanka.

Felipe Hase

Takođe je bilo primetno angažovanje dvojice igrača crne boje kože. Ignasio Karion (30 godina, 201 cm) i Darol Džons (30 godina, 194 cm) deca su američkih košarkaša koji su igrali u Čileu.

Nacionalna liga igra se između januara i jula, a kup od septembra do decembra. Dozvoljeno je angažovanje maksimalno 3 stranca što nesumnjivo doprinosi razvoju mladih čileanskih igrača.

Od 2006. do danas selekciju Čilea vodila su petorica argentinskih stručnjaka: Danijel Aljende, Giljermo Vekio, Danijel Frola, Kristijan Santander , Karlos Duro i Manuel Kordoba.

Od lokalnih stručnjaka selekciju su vodili Siprijano Nunjes (2014) i Kladio Jorkera (2017/18).

Čileanci su na Panameričkim igrama 2023. pobedili Meksiko i Dominikansku Republiku, što i nije bilo iznenađenje, ali pobeda 79-78 nad Argentinom svakako jeste. Čile se probio do 61. mesta na rang-listi FIBA. Sledeći cilj je plasman, prvi put, na Kopa Amerika, što bi trebalo da bude još jedna potvrda napretka čileanske košarke.

Čile je jedinu medalju, bronzanu, osvojio na Mundijalu u svojoj zemlji 1959. Tada je u finalu, pred 30.000 gledalaca na fudbalskom stadionu, izgubio od Brazila 49-73. Rufino Bernedo je sa prosekom 15,0 bio 10. strelac turnira. Taj Bernedo bio je 5. strelac na prvom Mundijalu 1950. u Buenos Ajresu, prosek mu je bio 10,8.Našao se i u najboljoj petorci šampionata zajedno sa Džonom Stanićem (SAD), Rikardom Gonsalesom (Argentina), Špancem Alvarom Salvadoresom i Argentincem Oskarom Furlongom.

Photo: FIBA

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar