Bio je prvak Evrope u košarci četiri puta. Vodio je, ili bolje reći stvorio ekipu koja je kasnije proglašena za najbolju košarkašku ekipu 20. veka. Od malih sredina pravio je prvake Evrope. Velikim timovima donosio prve titule najboljih na Starom kontinentu, da bi oni kasnije vladali tim takmičenjima. Odlikovao se uvek velikim ne samo košarkaškim, već i opštim znanjima iz raznih oblasti života. Erudita sa košarkaškog terena. Čovek rado vidjen gost kako na košarkaškim terenima širom Evrope, tako i medju najznačajnim političarima, privrednicima i poslovnim ljudima. Poslednjih godina sa uspehom vodi Olimpijski komitet Srbije, krovnu sportsku organizaciju u svakoj zemlji. Od pre neki dan dobitnik je i Majske nagrade Sportskog saveza Srbije za životno delo. U pravi čas i u prave ruke. Božidar Boža Maljković, šjor Boža sa Gripa, kako su ga zvali u sredini gde je došao u nekoj krntiji od auta kojim su ga dočekali prvi put u Splitu, a otišao iz njega ovenčan slavom najboljeg u Evropi. Otišao da od malog, košarkaški nepoznatog Limoža napravi prvaka Evrope, a posle i da grčkom gigantu Panatinaikosu donese prvu od sedam titula najboljeg u Evropi. Istom onom Panatinaikosu koji je od pre neki dan ponovo na krovu Evrope.
I mogli bi ovako list po list, celu knjigu o njemu i njegovim dogodovštinama. Koristim divnu manifestaciju u Hajd parku, Olimpijski dan, da pričam sa svojim imenjakom, umnim čovekom, koga, srećom, poznajem skoro 30 godina:
Možda za ove mladje čitaoce Koš magazina, uz veliku čestitku i u njihovo i u naše ime, da objasnite šta je Majska nagrada?
– Oduvek je ova nagrada značila najviše priznanje u Srbiji. U bivšoj Jugoslaviji je bilo isto. A sada pogotovo nema većeg priznanja. Meni je gospodin Štefanek, predsednik Sportskog saveza Srbije, dve godine zaredom hteo da je dodeli, ali ja je nisam hteo da primim zbog pozicije koju imam, da neko ne kaže nešto tim povodom. Ali, ove godine mi je rekao – nemoj molim te da me odbiješ, primi nagradu. I ja sam je sa velikim zadovoljstvom primio. Bilo je mnogo ljudi, održao sam jedan govor koji nije bio napisan već je bio iz glave, i kažu mi ljudi da im se svidelo, da je bilo jako lepo.

Božidar Maljković prima nagradu Sportskog saveza Srbije
Nije još vreme za sumiranje životnih rezultata, svašta ste veliko uradili, radite i sada, ali u osnovi svega, pa i te nagrade, je ipak naša zajednička ljubav – košarka?
– Pa to je moj život. U njoj sam od svoje 19. godine. Ja nisam bio veliki igrač i zato su me moji drugari iz Ušća izabrali da tamo budem trener, i tako do zadnjeg dana. Sedam zemalja sam promenio, imao jako dobre rezultate, učestvovao na sedam Fajnal fourova. U svakom klubu gde sam bio osvajao sam neke titule, podizao nivo igre i samih igrača, i celog tima. Sad brinem o drugima, OKS puno radi, mi smo u protekloj godini na trgove 26 gradova izveli preko 50 000 dečaka i devojčica. Srbija nam nije u nekoj dobroj poziciji kad su deca u pitanju, 68% ima kifozu, 12% se samo bavi sportom i 4% je pod nadzorom trenera. Dakle, zadatak za sve nas, i OKS i Ministartsvo sporta i Sportski savez je da se jače i žešće uključimo u borbu sa svim tim. Najpre, da vratimo značaj i ugled nastavnika fiskulture, koji su bili najznačajniji u mom školovanju, i da krenemo ka boljitku. Ne može se ceniti nivo sporta u Srbiji po jednom Đokoviću, Španovićki ili Milici Mandić, nego po deci u Srbiji.
Manje od dva meseca je do početka najveće svetske manifestacije sporta u Parizu, kako ste zadovoljni?
– Pripreme idu dobro. Imamo saradnju sa svim savezima, mi idemo kod njih, oni dolaze kod nas, sve je u najboljem redu osim te situacije u veslanju. Naša želja je da uzmemo deset medalja, jednu više nego u Tokiju gde smo postavili rekord. To je naša želja, e sad, od želje do realizacije….
Pošto je ovo ipak razgovor za Koš magazin, jako nas interesuju očekivanja od naše ženske i muške košarkaške ekipe?
– Ženska ekipa realno teško može nešto da uradi. Marina je uradila kompeletnu rekonstrkciju i podmladjivanje tima, a muška bi mogla da uspe ali mora mnogo da se potrudi, bio Jokić tu ili ne, moraju da mnogo zapnu jer oni su sada izazov svima kad igraju protiv njih, i treba znati uspeti u tim uslovima.
Nedavno se završio Fajnal four u Berlinu. U finalu dve ekipe koje ste vodili tokom karijere. Pobedili su oni kojima ste prvi doneli titulu prvaka 96.
– Moja osećaja su bila podeljena. Pobedio je Pao, i nema šta tu mnogo da se priča. Imao je puno hrabrijih igrača na terenu i veće srce tokom cele utakmice. To je i presudilo.
Photo: OKS