U decembru počne srednjoškolska košarkaška sezona diljem Nju Džerzija i Njujork Sitija pa postanem blizak s mojim badžom koji je evo već jubilarnih 25 godina srednjoškolski headcoach ovdje u Nju Džerziju. I badžin ljetni košarkaški kamp je sve popularniji, a nakon nekoliko godina koje je proveo asistirajući glavnim trenerima na merilendskim koledžima 90-ih, kada je u njegovom timu igrač između ostalih bio i današnji trener Nagetsa Majk Meloun, postao je ovolikim godinama na klupi hoop-lifer.
U ovim kratkim zimskim danima i dugim noćima pod zvijezdanim (i dronovskim) nebom Džerzija košarka je raznoraznim basket-džankijima uglavnom razonoda, ali nekome kao mom badži ona je ozbiljan posao. Meni lično nakon manje-više svakodnevno odgledanih utakmica i mentalna gimnastika da davljenjem čitateljstva našeg Koš magazina ne zaboravim ovim pisanjem maternji mi jezik, kad ga već skoro nikako ne govorim. Izuzimajući vikende kad me moj pisalački uzor Aca Ostojić pozove da gostujem u radio emisiji ‘60 minuta sa Vladom i Acom’ na Maxbet radiju. Da bih i tu pričao o američkoj košarci, kao nekad u Sarajevu na Omladinskom radiju pred sami rat.
Zbog budućih NBA igrača sam juče uživo ispratio lokalni derbi između državnog Univerziteta Ratgers (koledž sa sponzorskim ugovorom sa Adidasom) sa dva momka koji će biti visoko izabrani za pola godine na draftu, i privatnog katoličkog Siton Hola (koji je Najki koledž). Pirati iz Sout Orendža trenutno nemaju tako dobre individualce kao što su Harper i Bejli, ali imaju meni lično najbolju (piratsku) koledž radio stanicu koju sam ikad slušao, i još slušam, a koja postoji već skoro 40 godina s muzički eklektičnim programom i bez ikakvih reklama. U odsustvu lokalnih NBA utakmica NCAA rivalitet uživo mi je ovog vikenda bio dostojna zamjena Niksima, pogotovo jer Ratgers nikad nije imao dva igrača s takvim NBA potencijalom.
Konsenzus svih prisutnih “košarkaških mozgova” u dvorani u Piskataveju s kojima sam juče proćaskao je da će Dilan, sin Rona Harpera, biti prvi bek izabran na narednom NBA draftu, ali da bi zbog svog kasnog stasavanja njegov krilni saigrač Ejs Bejli jednog dana mogao postati i bolji NBA igrač od Harpera. Ratgers ‘Skarlet Najtsi’ su juče na jedvite jade bili bolji od Siton Hol ‘Pajrtsa’ 66:63, uz trojku Harpera sa sirenom nakon što je Bejli sa dva uzastopna promašaja sa penala omogućio Siton Holu da izjednači.

Svi mi koji smo na Ratgersu do prije koju godinu gledali i Dilanovog mnogo težeg i sporijeg starijeg brata koji se pokušava vratiti u neki NBA roster ne možemo se oteti utisku da je košarka igra u kojoj geni naslijeđeni od roditelja igraju presudnu ulogu. I to ne samo usljed od roditelja naslijeđenih sjajnih fizičkih predispozicija.
Nedavno sam u medijskoj sobi Gardena baš o visini, brzini, i košarkaškim tipovima mozgova klasifikovanim od doktora Džonatana Nidnejgela, u koje neizmjerno vjeruje Deni Ejndž, popričao sa svojevremeno najbržim NBA revolverašem Delom Karijem. Del je sada TV komentator Šarlot Hornetsima kojem oba sina – i nevjerovatni Stef i saigrač Vase Micića Set – igraju NBA košarku, a nisu fizički dominantni. I on mi reče da je on svojom primjerom vježbanja mentalne jačine nego nekim fizičkim genetskim naslijeđem i atributima doprinjeo da mu sinovi postanu elitni šuteri. A šuteri su nesvakidašnji, i to ne samo trenutno, nego na svevremenskim skalama. Pa mi je sinulo i da je otac Vase Micića bio DIF-ovac, a pored njegovog da su očevi i od mnogih drugih naših NBA igrača bili košarkaši. Od Dončića i Bogdanovića (Bojana) dobri klupski igrači bez da su bili previsoki. A da ne spominjem očeve naših viših front-court NBA momaka kao što je Boro, otac Nikole Vučevića, sa košarkaškim genima koje je Nikola pokupio i sa majčine strane. A u NBA su i Šarić, Vukčević, Garza, a možda uskoro i Koprivica, čija prava izborom na draftu još uvijek posjeduju Pistonsi.
Ali ima i onih koji su u košarci samo zbog stasa, i puno manje zbog roditelja. Na floridski koledž je prije koji mjesec stigao i 7 stopa i 9 cola (236 cm) visoki Kanađanin Olivije Riju, koji je zbog stalnih povreda dobio “crvenu košulju” na samom početku njegove brucoške sezone u Gejnsvilu. Njegovi roditelji nisu imali mnogo veze sa košarkom, otac mu je doduše bio odbojkaš, ali i da je zdrav Riju teško da će zbog sporosti postati ozbiljan igrač.
Ozbiljno brz je već, a još ozbiljniji kao igrač, uskoro bi mogao postati Elajdža, sin bivše NBA zvijezde Gilberta Arinasa, koji igra u kalifornijskoj srednjoj školi Četsvort i koji je stasom nešto viši (198 cm) od svog oca. Čini se da ni s loptom ni bez nje nije ništa sporiji od svog oca u davnim danima oko mijene milenija, kad je Gilbert bio na koledžu na Arizoni. Elajdža je trenutno jedan od rijetkih momaka u top 15 rangiranih srednjoškolaca Amerike koji još vaga oko dvadesetak NIL ponuda. Tolike koledž trenere, bustere i obične navijače, ali i svog oca koji je zaradio preko 160 miliona dolara igrajući košarku, još uvijek drži u neizvjesnosti po pitanju svoje odluke na koji će univerzitet naredne jeseni.

Kijan, sin Karmela Entonija, bek šuter od 195 cm koji igra za Luteran srednju školu ovdje na Long Ajlendu će, a gdje bi drugo, na Sirakjuz – koledž kojem je njegov otac donio jedinu NCAA titulu 2003..godine. Kijan trenutno takođe igra svoju posljednju srednjoškolsku sezonu uz dva pleja, Kejdena Minga koji će na Pen Stejt i Najdžela Džejmsa koji će na univerzitet Market, kojima su očevi isto tako bili košarkaši – doduše ni izbliza tako uspješni kao Karmelo. Sva trojica mladih Njujorkera su trenutno rangirani u top 100 na rang listama srednjoškolskih igrača Amerike, pa LIL srednja škola još nikada, a pratim ih na lokalnom nivou već više od četvrt vijeka, nije imala bolji sastav.

Na ranom NBA radaru su i masa drugih srednjoškolaca kojima su očevi bili NBA igrači. Blizanci Buzer, Kemron i Kejden, će naredne sezone očevim stopama na Djuk. Njihov otac Karlos, inače član ‘redeem team-a’ je uz zlato na OI u Pekingu igrao u NBA za Kevse, Džez, Bulse i Lejkerse. A još jedan par blizanaca, Kejden i Kejlek Haus (rođeni 2006.), sinovi su nekadašnjeg snajperiste Seltiksa Edija Hausa koji je sa zelenima osvojio titulu 2008. godine.
Braća Ričardson – Džejs, koji već igra za Mičigen Stejt kao brucoš, i to vrlo dobro, i Džekson koji će na koledž 2026. – sinovi su Džejsona Ričardsona, bivšeg dvostrukog šampiona na NBA Ol-star takmičenju u zakucavanju i dugogodišnje zvijezde nekoliko NBA timova.
A Džejkob, sin slavnog Dominika Vilkinsa, koji je svog oca stigao visinom, na proljeće završava srednju školu i od naredne jeseni krenuće na očev alma mater Džordžiju gdje trenutno igra (nažalost na kašičicu) mladi srpski reprezentivni plej Savo Drezgić.

Lista sinova bivših NBA igrača koji su talentovani srednjoškolski košarkaši na NBA radaru ide u nedogled. Kombo bek Dante Alen (2006.), sin bivšeg NBA igrača i trenutno pomoćnog trenera Majami Hita Malika Alena, će naredne sezone na Vilanovu. Tadž Ariza (2008.), sin Trevora, je naglo izrastao pa je već viši od svog oca i reklasifikacijom je preskočio razred pa će već 2026. umjesto godinu iza toga pobrati NIL žito. Brendon Bas junior, kojem je otac po lošoj odluci Doka Riversa neuspješno čuvao Lebrona u onoj za Seltikse prokletoj sedmoj utakmici plej-ofa 2012. godine, kojoj sam lično svjedočio u Majamiju, je talentovan bek koji će završiti srednju školu takođe tek 2026. A u istoj ‘26 srednjoškolskoj klasi je i Elajdža Vilijems – sin bivšeg NBA igrača a i trenera Montija, koji trenira Elajdžu u srednjoj školi i koji će još godinama primati velike pare od vlasnika Pistonsa Teufika Georgijusa a.k.a. Toma Gorsa.

U mom Nju Džersiju nakon odlične izlazne klase prošle sezone ove godine nema srednjoškolskih igrača u samom vrhu nacionalnih rang lista, mada mi u Gardenu skaut Klipersa Ermal Kučo nedavno reče da mu je sin Luka u drugoj godini srednje škole prešao iz javne na privatnu Bergen Katolik školu. A ta njegova nova škola je godinama u vrhu košarkaških programa u Nju Džerziju. Kučo junior, kome je majka Dalmatinka, je rastom već viši od Kuče seniora, mada je late bloomer, a Ermal mi reče da je Luka i fizički nadareniji nego što mu je otac ikad bio. Što je impresivan podatak obzirom da je dalmatinski zet koji ljeta provodi u Podstrani kraj Splita bio turski reprezentativac i igrao u Evroligi tolike godine.
Ako odemo u još mlađe kategorije mogu da nastavim nabrajati još barem desetak potencijalnih NBA igrača samo iz ovih lokalnih NJ/NY srednjih škola sa prve ili druge srednjoškolske godine o kojima će se čuti za koju godinu. I to uglavnom klincima sa takođe dominantnim košarkaškim genima, i više ili manje poznatim očevima ali i majkama koji su se bavili košarkom.
Ali da ne budem NYC-centričan i da spomenem i momke koji rastu pod našim nebom, bez dronova na njemu. U mom Sarajevu uz oca bivšeg košarkaša i trenera Adela Prašovića rastu već 206 cm visoki 14-godišnji blizanci Džan i Fath Prašović (2010.godište), koji bi jednog dana mogli postati NIL milioneri baš kao braća blizanci Buzer ili Haus.
Njihov otac Adel je kao poznati sarajevski košarkaški trener već stvorio jednog igrača koji je izabran na NBA draftu – Edina Bavčića (56. pik 2006.), a uz oca blizanci Prašović kao učitelja imaju i Adelovog rođenog brata Admira koji je radio kao glavni trener BH reprezentacije u mlađim kategorijama. Blizanci igraju, za njihovo dobro, na vanjskim pozicijama, a sa rasponom ruku puno dužim od njihove visine mogli bi za koju godinu slijediti primjer braće Ivišić koji sa izdašnim NIL ugovorima trenutno igraju na univerzitetima Arkanzas i Ilinoj.
I bez pretjeranog prisustva na internacionalnim turnirima u poređenju sa vršnjacima iz nekih drugih zemalja blizanci Prašović su već ušli na prestižnu listu u top 50 Euro-talenata u svom godištu koju sastavljaju NBA i EL skauti na stranici Eurohopes.com. Uz impresivne fizikalije u tako mladoj dobi i uz stručnost oca imaju i podršku majke koja je doktorka medicine, što je dobitna kombinacija u njihovim formativnim godinama. Ali kako to sa svim BH igračima nažalost biva, prije ili kasnije najvjerovatnije će morati napustiti rodno Sarajevo, da bi se mogli nastaviti razvijati u nekoj košarkaški-kompetitivnijoj sredini.
A Derijus i Adonis Ratlif su po 210 cm visoki sinovi bivšeg NBA centra Tia Ratlifa, koji igraju pretposljednju sezonu u srednjoj školi Stepinac u Vestčesteru.
Photo: X, NCAA