Ulm, i sada već čuveni „Oranž kampus“, bili su domaćini trećeg po redu kvalifikacionog turnira za mlade timove nazvane Nekst dženerejšn . O kampusu ćete ovoh dana čitati opširniju reportažu,sada ćermo se posvetiti samo onom što se događalo na terenu.
I pre početka ovog turnira Barselona je egzistirala kao najači tim u ovoj konkurenciji. Tri mlada afrička centra – Kone i Keita (Mali) i Dabone (Burkina Faso). Na pleju je Španac Viljar, a bek šuter je Matju Grujičić. Ovaj momak je nama i najinteresantniji jer mu je otac Srbin. Majka je Francuskinja, on je rođen u Berlinu i ima nemački pasoš. Upravo ponajviše zahvaljujući njemu Katalonci su u finalu savladali Žalgiris i „čekirali“ Abu Dabi.
Litvanski ponos Žalgirtis ostavio je impresivan utisak. Stručni štab je komplet u odelima što nije uobičajeno za ovakve manifestacije, ali odaje ozbiljnost. Organizator igre Dovintas Biuka izrasta u ozbiljnog igrača. Tu je i naslednik Šalisa Štombergasa, Ignas, a dres kluba iz Litvanije nosi i mladi Crnogorac Maksim Brnović.
Kažu da je finalna utakmica bila jedna od najboljih u istoriji ovih turnira.
Najviše će svojim nastupom biti razočarani u Asvelu. Oni su u prvom kolu protiv Žalgirisa na poluvremenu vodili sa 55-36, da bi na kraju doživeli ubedljiv poraz. Slična situacija se ponovili u grupnoj fazi protiv Ulma. Posebnu pažnju brojnih skauta (NBA timovi su imali njih 26), izazvao je sjajni strelac Adam Atamna. Koliko se u Vilerbanu pridaje pažnje klubu, reći će vam i podatak da je brojna delegacije klupske televizije bila na turnira i pratila svaki korak svog tima.
U Ulmu nisu zadovoljni „samo“ treći mestom. Sjajni diomaćini su mi rekli da se nadaju pozivnici Evrolige za finalni turnir u Abu Dabiju. Akademija radi punom parom i ima par vrlo interesnatnih igrača. Hravat Niko Jerkić, njegov zemljak ali sa nemačkim pasošem Teo Miličić, i holandski centar Ajamuenke.
Nekst dženerejšn tim Ulma nije ponovio uspeh ekipe iz Minhena. I sada je trener bio Doguš Balbaj, ali ruku na srce ova ekipa je realno i bila slabija. Pride tokom turnira povredila su se i četvorica igrača. Vrlo energičan i angažovan Balbajov asistenti bio je naš bivši reprezentativac Duško Savanović.
Olimpijakos je bio tim koji se super zabavljao čitavog vikenda. Oni baš deluju timski dobro, ali je problem za ove momke što u grčkom jeziku (kao i kod nas), strpljenje samo egzistira kao reč.
Vladimir Bogojević trener Albe, navikao je da radi sa mnogo talentovanijim i boljim igračima. Jedan nemački novinar, koji mi je poznanik i koga uvek viđam na ovim turnirima, postavio mi je pitanje – zašto Albe izgleda ovako loše? Nisam imao odgovor, a on mi je rekao zato što nema igrača sa Balkana. Tim su sačinjavali isključivo Nemci, a njihov plasman je bolji od igre koju su pokzali.
Dubai su bile Ujedinjene nacije u malom. Četri Srbina, dva Senegalca, Grk, Britanac, Bosanac, Hrvat i Italijan. Popričao sam se sa ljubaznim ljudima iz rukovodstva ovog kluba, koji su mi rekli da je ekipa imala samo tri zajednička treninga pred turnir. Nema baze, nema lige, pa su iz košarkaškog kluba Bosna pozajmili centra Emana Jašarevića, a iz Borca iz Čačka Stefana Jerkića. Dobar utisak kod Dubaji ostavio je bivši igrač FMP-a Bogdan Zekavica.
MVP turnira u Ulmu je Matju Grujičić iz Barselone
Za 7. mesto – Alba-Dubaji 90-72, za 5. mesto– Asvel-Olimpijakos 84-75, za 3. mesto Ulm-Nekst dženerejšn 81-66, Finale– Barselona-Žalgiris 91-89.
Photo: FIBA