Početna NCAADarko Dželetović: Egzodus mladih u Ameriku

Darko Dželetović: Egzodus mladih u Ameriku

od Darko Dželetović
81 pregleda

Profesionalizam, odnosno ukidanje nominalnog amaterizma putem NIL (Name, Image, Likeness) sistema kroz koji najmarketabilniji NCAA studenti-sportisti već četiri godine mogu prihodovati novce ušao je od petka 6.6.2025. u novu eru. 

Zbog najnovije sudske presude proteklog petka i integralne nagodbe koja je teška nevjerovatnih 2,8 milijardi dolara NCAA će kroz ‘revenue-sharing’ (podjelu prihoda) svojih univerziteta morati retroaktivno isplaćivati studentima-sportistima arbitrarno procijenjen dio dolarskog iznosa koji je inkasirala od 2016. godine do sada kroz godišnje rate. Zbog njih će svaki koledž prve NCAA divizije moći imati budžet od po maksimalno 20,5 miliona dolara (ako se naravno za to odluče) za plate svojim studentima koji se bave sportom. Presuda kalifornijske sudinice Vilken, koja je inače vrlo bliska Demokratskoj partiji (čeka se šta bi republikanska egzekutivna branša vlasti na čelu sa Trampom na ovu presudu mogla odgovoriti, ako ona uopšte za ikakav odgovor bude imala vremena i interesa) povlačila se kroz pravni sistem još od tužbe iz 2015. godine koju je prvi protiv NCAA pokrenuo i parnicu dobio bivši igrač UCLA šampionskog tima iz 1995. Ed O’Benon. Prihodi koje je knjižila NCAA u svim godinama prije sezone 2015/16 se i ne spominju, ali nakon nagodbe od sada je za američke univerzitete evo konačno i obavezujuće da njihovi studenti potpuno legalno već od 1.jula počnu primati pare direktno od samih univerziteta. Što se uticaja ove legislativne odluke na košarkaše sa naših prostora tiče, ova dugo čekama presuda mogla bi samo pospješiti već masovan egzodus naših najtalentovanijih mladih košarkaša u NCAA. 

Prema stranici nil-ncaa.com očekuje se da svi univerziteti koji su članovi četiri najkompetitivnije konferencije potroše maksimalno dozvoljenu sumu za plate njihovim sportskim timovima, od čega će daleko najveći dio – oko tri četvrtine iznosa – biti potrošen na sastave timova američkog fudbala, a ne na sastavljanje košarkaških rostera.

I pored monopola američkog fudbala novac koji će primati neki od košarkaša je ogroman. Od rekordnog transfera među našim momcima za NCAA narednu sezonu u kojem će 18-godišnji Andrej Kostić otići na univerzitet Kanzas Stejt za navodno nevjerovatnih 2,5 miliona dolara, stižu vijesti da će od obeštećenja u transferu Kostića profitirati i Crvena zvezda. Od bitnijih transfera Andrija Jelavić i Filip Jović će iz Mege na Kentaki odnosno Oburn a Luka Bogavac iz Derbija na Kerolajnu. Ipak, kako FIBA i NCAA još nemaju direktan i raščišćen odnos po ovom pitanju mnogi klubovi i treneri na našim prostorima a i generalno u ostatku Evrope sve više paniče zbog neizvjesnosti u dobijanje bilo kakvog obeštećenja nakon odlaska njihovih igrača. Dok u pojedinim klubovima koji su u vlasništvu sportskih agencija, kao što je Mega, egzodus momaka ne pravi monetarni problem, on je ipak s druge strane gledano još izraženiji kvalitativno nego u nekim sredinama sa više veterana, pa će Mega koja u NCAA šalje gotovo čitav prošlogodišnji seniorski tim morati u novu sezonu sa sasvim novim kadrom. Ipak kako agenti u ovim dogovorima sa koledžima dobijaju navodno i po 20% od transfera umjesto mnogo manjeg postotka koji bi prihodovali od transfera igrača u evropske klubove, odlazak mladih u NCAA, sa agentske strane gledano, itekako se isplati. 

FIBA se još uvijek oficijelno ne oglašava kako bi tačno mogla spriječiti štetu koja se nanosi matičnim klubovima koji godinama ulažu u razvoj djece. Pa osim ljudi sa dokazanim organizacionim sposobnostima i jakom košarkaško-razvojnom pasijom kao što su Kosta Jankov, Saša Đorđević ili Danko Cvjetičanin koji su organizovani u ‘Whatsapp’ grupnom chat-u, i nema nekih važnih oficijelnih reakcija javnosti na novonastali problem za naše klubove i trenere.

Čini se da bi FIBA jednostavno morala i prije potpunog razrješenja legislativnih odnosa između NCAA i njenih konferencija zahtijevati i pokušati iznuditi bilo kakav uvid u takozvani ‘clearinghouse’ NCAA organizacije, što će biti teško, jer NCAA iz protekcionističkih pobuda ne dozvoljava javni uvid ni u njen interni igrački transfer-portal. Bilo kakva koordinacija FIBA i NCAA bi koliko-toliko mogla urediti odnose igrača i posebno klubova sa savezima (FIBA članicama) širom svijeta jer od bilo kakvih jednostranih akcija samih klubova nema fajde ako ne bude podrške FIBA. Naravno ni od FIBA-i antagonističke Eurolige neće biti nikakve nikakve pomoći po tom pitanju. Kad ni jedna Barcelona nije mogla spriječiti 19-godišnjeg Damea Sara koji je odnedavno postao novi Djukov igrač da im protiv njihove volje utekne prvo na Hoop Summit u Portland gdje je bio jedan od najboljih u internacionalnom timu, a nakon toga ni da bude stavljen na aukciju ispred najbogatijih NCAA programa, čime je već postao dolarski milioner, čemu da se nadaju naši klubovi u regionu?

Odlazak u NCAA dozvoliće mladim košarkašima da svakog ljeta kroz NCAA transfer-portal bez restrikcija budu slobodni agenti i mijenjaju univerzitete pa bi oni najbolji u NCAA mogli zarađivati mnogo bolje nego mnogi višegodišnji NBA igrači koji su u konstantnom strahu da li će o(p)stati u NBA ligi. Zbog toga su i braća Ivišić odustali od prijave na ovogodišnji NBA draft i Zvonimir će se nakon igranja u Kentakiju i Arkanzasu pridružiti njegovom bratu Tomislavu kod kouča Breda Andervuda na univerzitetu Ilinoj gdje će igrati uz Mihaila Petrovića koji stiže iz Mege da igra pleja, Davida Mirkovića iz Studentskog centra na krilu i Andreja Stojakovića koji će kao i Zvonimir Ivišić na već treći koledž u tro sezone nakon prve dvije godine na akademski jakim Stenfordu i Berkliju.

Od naših momaka koji će na lokalne NY/NJ koledže i koje ću lično moći intenzivno pratiti uživo su i moj Bosanac Harun Zrno koji će igrati kod kouča Pajkela na Ratgersu i “Austrijanac” Imran Suljanović kod Pitina na Sent Džounsu. 

Prije sedam dana sam o egzodusu naših momaka u NCAA na pre-draft zoom konekciji iz Treviza upitao i najboljeg igrača Mege prošle sezone Bogoljuba Markovića koji će biti izabran krajem mjeseca na NBA draftu. Iz Markovićevog odgovora shvatio koliko je ova nova mogućnost da naši momci zarade mnogo više nego u Evropi zapravo revolucionarna i kako se i on sam raduje da će mu skoro svi saigrači iz protekle sezone biti relativno blizu u novom svijetu.

Sume od gore spomenute podjele prihoda koju će najprominentniji sportski programi u takozvanim ‘power’ konferencijama (ACC, SEC, Big 10 i Big 12) izdvajati za svoje rostere kao pandan ‘salary cap-u’ u profesionalnim ligama odnosi se samo na gore spomenuto direktno plaćanje igračima od univerziteta, bez ostalih prihoda koji najmarketabilniji sportisti, a u Americi su to uglavnom igrači američkog fudbala i košarke, mogu izdejstvovati kroz NIL ugovore. Javna je tajna da je Kuper Fleg, procjenjuje se, od dolaska na Djuk prošlog ljeta priskrbio sebi NIL ugovore od oko 28 miliona dolara za reklamiranje raznih brendova. To je doduše suma ne samo za njegovu tek završenu brucošku sezonu, nego kombinacija svih Flegovih dugogodišnjih potpisanih NIL ugovora s nekom trećom stranom, uglavnom s kompanijama sportske opreme. Ali sama suma je zapanjujuća. Ove novo-odobrene, čitaj praktično novo-obavezujuće direktne isplate studentima od strane koledža koje počinju od 1.jula biće tek manji dodatak NIL prihodima a uz njih i konvencionalnim stipendijama za cijenu školarine i takozvani ‘room & board’ (smještaj i hranu), a i drugim pogodnostima koje svi uspješni koledž sportisti imaju. 

Ali postoje i problemi netransparentnosti, a i pravnog statusa međunarodnih studenata. Sudska presuda od prije koji dan nije ustanovila kako će se transparentno ograničiti da treće partije preko boostera najprofitabilnijih programa kao što su Djuk, N.Kerolajna, Kentaki ili UCLA preko NIL prihoda ne naprave preveliku razliku u ukupnom budžetu za sport između tih najprominentnijih škola i onih manje poznatih po sportskim uspjesima. I da ovom finansijskom liberalizacijom i sve višim NIL ugovorima ne stvore razliku u kvalitetu između velikih i malih još nesrazmjernijom nego trenutno. Pa da neko koledž takmičenje koje je i od strane nekog ne pretjeranog ljubitelja sporta redovno gledano, kao NCAA košarkaški turnir bude potpuno elitizirano, ne postane potpuno prediktabilo, bez uobičajenih timova-“Pepeljuga” – kojih ove sezone nije bilo kao prije. I da konzekventno tome – NCAA regularna sezona a pogotovo martovski turnir postane mnogo nezanimljiviji nego da sada. 

I NBA bi trebala biti zabrinuta sve ozbIljnijim odlaskom talenata u NCAA. Postavlja se pitanje da ako su Andrej Kostić ili Filip Jović sedmocifrene dolarske iznose od koledža, koji je recimo interes jednom Michaelu Ružiću da izlazi na draft i bude tek pik druge runde gdje je trenutno projiciran da bude izabran, u poziciji gdje mu NBA minimalni ugovor nije zagarantovan?

Koledž košarka je već odavno unosna industrija zabave. Zabava ne samo nama koji u Americi gutamo NCAA utakmice i poludimo svake godine za vrijeme ‘Martovskog ludila’, nego i kladioničarima, a pogotovo sponzorima koji vide priliku za reklamiranje svojih proizvoda. Zbog toga postaje jasno da revolucija koju sam opisao na ovom našem sajtu prije četiri godine kad su američki koledži nakon izgubljene parnice završili sa nominalnim sportskim amaterizmom sada više nije u povoju, i da su se stvari otele kontroli. 

Koledži su do sada zavisili od grupa organizovanih boostera koji su organizovali grupe znane kao ‘NIL kolektivi’ koji su sabirali NIL novac od sponzorskih ugovora kao plate za svoje sportske timove, u nekim slučajevima isplaćujući stotine hiljada dolara pa i milione dolara (kao Kuperu Flegu) uglavnom vrhunskim košarkašima i igračima američkog futbola. Od sada će finansiranje sportista dolaziti direktno iz univerzitetskih sportskih departmana u koji će probati kroz poreske olakšice obuhvatiti i boosterske ‘NIL kolektive’, pa svi koledži prve NCAA divizije već imaju generalne menadžere, baš kao ekipe u svim američkim pro-sportovima. A uz njih i NIL računovođe povezane sa kompanijom Deloitte.

Ipak, sudska nagodba od prije koji dan neće okončati masu pravnih izazova koje stoje na putu transparentnosti. Na primjer, status sportiste koji studira i da li ga kroz njegovo mjesto u sastavu tima u okviru nekog sporta treba smatrati zaposlenim na koledžu, baš kao nekog njegovog kolegu u nekom pro-timu, još nije regulisan. Kao ni pravila koja diktiraju koliko dugo neko može i sa koliko godina igrati univerzitetske sportove (COVID je rutinski studentima privremeno omogućio i petu godinu studiranja). Luka Bogavac (2003.godište) bi na jesen kao frešmen sa pune 22 godine, ako bude igrao četiri naredne sezone, mogao biti NCAA koledž igrač i u svojoj 26.godini, što je do sada bila prava rijetkost. Uz to, moguća ograničenja plata putem salary cap-a i ograničenja koje imaju slobodni agenti u profesionalnom sportu su po američkim zakonima legalna jer se o njima pregovara kao dio kolektivnog ugovora sa nekim od sindikata. A sindikati za koledž sportiste (još) ne postoje, pa i to pravi legislativni problem.

Bez obzira na sve gore opisane regulacijske šupljine već za dva dana 11.6. NCAA pokreće klirinški portal “NIL Go” koji će biti kontrolisan od revizorske firme Deloitte kojim će ova firma imati interni uvid u primanja sportista. Kontrolna komisija koju osniva NCAA imaće nadzornika to jest utjerivača kazni potencijalnim prestupnicima, a on se zove Brajan Sili. On u NCAA dolazi nakon karijeru u pro-bejzbolu gdje je nadzirao farm-sistem MLB-a i spriječavao razne malverzacije. Komisija sa Silijem kao predsjednikom će NCAA pokušati obuzdati sistem prekomjernih i ponekad i fiktivnih NIL primanja kojim bi se spriječilo pretjerano trošenje “velikih riba” sa najviše boostera i time povisila kompetitivnost košarkaški posmatrano “malih” koledža u odnosu na one tradicionalno najbolje. 

Procjene eksperata da će se iznosi koje će studenti dobijati od svojih koledža na duže staze zbog ekspanzije NIL marketa samo povećavati iz godine u godinu usloviti će da će NCAA košarkaška prva divizija, ako kakav Trampov izljev ludih izolacionističkih odluka ne pokvari takav trend, postajati sve internacionalnija narednih godina.

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar