Početna EVROPA/SVETDarko Dželetović: Džikić liči na trenera-ubicu

Darko Dželetović: Džikić liči na trenera-ubicu

od Darko Dželetović
24 pregleda

(Sa Eurobasketa iz Limasola)

BH-strateg Adis Bećiragić se sinoć u Limasolu početkom posljednje četvrtine utakmice protiv Kipra sjajno prilagodio kad su kola njegovog tima krenula nizbrdo, vjerujući u pomoć naturalizovanog Bosanca Džona Robersona. Minijatuni plej koji je u prvom poluvremenu pokušavao biti nesebičan “zaradio” je suigračev lakat u sljepočnicu u drugoj četvrtini nakon što se propisno ispromašivao i ostao bez poena u prvom poluvremenu. Po sopstvenom priznanju na konferenciji za medije posle utakmice Roberson nije vjerovao da će ga Bećiragić uopšte vratiti u igru u drugom poluvremenu. Ali zbog Bećiragićeve vjere u Robersonove šuterske sposobnosti Amerikanac je konačno proradio kad je bilo najpotrebnije i kad su bosanski navijači, kojih je po mojoj procjeni bilo više od hiljadu i po u dvorani, počeli paničiti.

Nekoliko novinara s kojima sam u medijskim odajama dvorane nad Limasolom popričao, a pogotovo grčki novinari, omalovažavaju Bećiragićev CV, pogotovo samostalno-trenerski u posljednjih nekoliko godina. I to nesuvislo poredeći i njegovu igračku karijeru sa Spanulisovom. Ali činjenica je da je Sarajlija koji uspješno radi na Kosovu prije samostalnog angažmana dugi niz godina šegrtovao kod Boše Tanjevića, oličenju kreme euro-trenerskog panteona.
Ubjedljivim porazom Skariolove Španije koju im je nanijela Džikićeva povredama izranjavana Gruzija, zbog kojeg se Španci doimaju netalentovanijim nego ikad od kad ih se lično sjećam kad im je igrao Brabender na OI u Moskvi, stvari u kiparskoj “grupi smrti” postaju nepredvidljive. Što je i Đanmarko Poceko zorno opisao kroz lični vremeplov Euro-fragmentacije.

Džikić se samo nasmijao kad sam mu nakon konferencije dobacio da bi trebalo da “pusti” Bosnu da pobijedi u posljednjoj utakmici u grupnoj fazi ali gledajući ga izbliza, što dosad nisam imao prilike, a pogotovo njegove odluke u kritičnim momentima, osjetio sam tihi mentalitet trenera-ubice. Pa mi je prosto nevjerovatno da takav trener koji tek ležerno šetka kraj aut-linije i povremeno trzne rukom prema gore namještajući ručni sat ili mirno popravi naočale nije trener jednog od euroligaških klubova. Kratkom ali iskustvom i fizikalijama bogatom rotacijom Gruzije potpuno je razvalio Skariolove small-ball NBA-koncepte na obje strane parketa u toj mjeri da je Gruzija na kraju utakmice imala čak 16 skokova više od Španije. Iako se to po broju ukupnih pozicija to i nije dalo naslutiti. Popularni Džile je uništio trofejnog španskog trenera u toj mjeri da se unezvjereni Skariolo nakon što je preuzeo odgovornost na sebe pomalo i ljutnuo kad sam ga na konferenciji iza utakmice upitao zašto je insistirao na dosta nižim i mršavijim postavama. Misleći na duele mladog Pradilje protiv Šermadinija koji je izgledao kao njegov tata, ili Huančom na pozicijama 4 i 5 protiv Džikićeve okrutne igre u “meso” sa brutalno jakim Šengelijom ili novim Reptorom Mamukelašvilijem na trojci.

Toko Šengelija je morao biti zadržavan na klupi, a 20 minuta na parketu koje je dobio je iznenadilo sve u areni, a izgleda i samog Džikića.

Najveća zvijezda Limasola Janis Adetokumbo nije potpuno spreman i to se vidi iz aviona, uprkos Spanulisovom protivljenju da elaborira o njegovoj najvećoj trenutnoj glavobolji. 

Nakon kraja najvažnije utakmice u grupi između Grčke i Italije pred ispunjenom dvoranom i 7 hiljada ljudi u kasnom jučerašnjem terminu postalo je jasno da će Spanulis dijeliti minutažu i insistirati na neobično dugoj rotaciji. Naprosto zbog toga jer Janis, koji je sinoć dominirao protiv Talijana bez obzira na njegovu rovitost, neće igrati po više od 15 ili 20 minuta po utakmici. U jednom trenutku kad je zamijenjen Janis nije mogao dugo da sjedne a kada je i sjeo na klupu promptno su mu obmotavali koljena. U Limasolu su i Dok Rivers sa prvim asistentom Darvinom Hemon, koji je uz Vina Bejkera na grčkoj klupi, a Janis ima i personalnog trenera iz Baksa uz sebe. Janisov rođeni brat Tanasis kao kakav porno-glumac pušten s lanca fizički je naprosto napastovao Žabare pa će Janis dok god su tu dvojica braće da mu poštede krhka koljena najvjerovatnije sutra odmarati u utakmici Grčke protiv slabašnog Kipra.
A sam Kipar, nekošarkaški gledajuć’ njegovo suho tle, je posebna priča. Od kvazi-modernog gradilišta Limasola (ruskim opranim novcem btw), preko dosta neuglednije Larnake do razvratnog škvera Aja Nape u koji sam stigao u 4 ujutro, podijeljene Nikozije sa mojim jednim Sarajlijom koji se prilagodio ovom tužnom gradu, i decenijama mrtve ali turistima kao ja po danu odnedavno nakratko oživljene Varoše kraj Famaguste – dosta sam u nekoliko dana vidio bez da sam se potpuno koncentrisao na košarku. I imao vremena vozeći lijevom stranom puteva kroz suhe krajolike porazmisliti o nesuvislim podjelama ljudskim. Pogotovo jer relativno blizu preko mora malo istočnije i jugo-istočnije dok sunce izlazi upravo s te strane iza bajkovitog Protarasa ljudi ginu kao zečevi, dok se ja eto kao pokušavam opustiti na plažama tabireći napredne košarkaške statistike na skupim ležaljkama. A onda me telefon s paničnim glasom projekt-menadžera big-pharma klijenata s druge strane zemaljske kugle vrati u realnost.
Dosta davno, u godini kad sam rođen, Kipar je podijeljen na dva dijela vojnom invazijom s kopna. Evo malo jače od pola vijeka iza nasilne diobe o bilo kakvom ujedinjenju južnog dijela ostrva, koji je nekad bilo većinski turski, a danas je potpuno grčki i već dugo članom EU, nema govora. Sjeverni međunarodno-nepriznati dio, koji zbog potencijalne demokratske-majorizacije odbija postati dijelom EU čeka neka bolja vremena već pola vijeka. I stanje je postalo “normalno”.
I u Bosni i Hercegovini, jednako unutar njenog i bosanskog, a i hercegovačkog dijela, podjele su životni m.o., ne samo u oficijelnom imenu zemlje. Sve dok je na snazi u nedođiji Amerike nacrtan paćenički ustav koji kroz status quo drži taocima kompletno populacijski gledano milionsko društvo, veće od kiparskog, doduše srećom bez unutrašnjih graničnih punktova. A BH-populacija stari, i kao na Kipru postajat će zamijenjena prije ili kasnije novom – onom sa drugih strana planete. Ali to je nama “naša” borba (ona 90-tih) dala, kao i Kipranima 70-tih. Previše je globalnih geo-političkih silnica zbig kojih se lokalni puk na Kipru ali i u Bosni morao naguziti skinutih gaća, iako smo u proširenom “vječ’ naših djedova” izdanju tek 50 godina do zadnjeg rata odbijali uraditi. Tako valjda mora biti jer smo podijeljeni nejaki. Ali u košarci tako baš i ne mora biti.
Ako bi košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine na Eurobasketu na Kipru ostvarila uspjeh i prošla grupu smrti, to bi, obzirom na ogromne poteškoće koje su se selektoru Bećiragiću izdešavale tokom priprema, doprinijelo barem malo da se napaćeni narod u BiH obraduje. I da djeca iz ne tek jedne, nego indirektno iz sve tri BH etno-religijske grupe, jer su ih ogromnu većinu društvene prilike i inadžijski ustroj društva opredijelili za tek jednu od tri strane, počnu vjerovati da su čuda moguća.
Jer u samopoštovanju je ključ budućeg uspjeha.
Pa da u photo-shopu nacrtanom Westendorpovom stijegu kropovane zvjezdice kojih ima trostruko više nego takozvanih bh-konstitutivnih naroda, a koje su zamišljene da predstavljaju beskonačnost (i asocijaciju na budućnost), pokažu ljudima sutrašnjice – koliko se god izvještačeno doimale – da je bolje da otvore svoje vidike.
U Limasolu sam imao sreću proćaskati sa jednim od heroja mog djetinstva Teomanom Alibegovićem o poimanju “našeg”, u kontekstu globalnih trendova rasparčavanja duha (i tijela) koje dolazi s one strane Atlantika. S čovjekom koji je nakon igranja u KK Bosni uspješno predstavljao ono “naše” bormijevsko zajedništvo na Oregon Stejtu kojim je proširio sopstvene vidike, koliko god ih Amerika globalno gledajući vrlo često sužava. I to mi je bio hajlat jučerašnjeg dana.
Zarad ljudi koji su došli sa svih strana u Limasol, baš kao Alibegovići, naši Bosančerosi će morati hrabro u duel protiv ranjenih Španaca koji se naprosto moraju trgnuti, jer je Skariolov legat pred penziju ozbiljno uzdrman od strane Džikića.
Adis Bećiragić će imati šansu da slavnog Talijana dodatno šutne u međunožje već sutra u kasnom terminu uz pomoć fizike Nurkića i Kamenjaša, a dolazak još više BH-dijasporaša na Kipar koji će dodatno ispuniti tribine neće odmoći u mogućem potpunom trijumfu Yugo-trenerske škole nad onima koji su nekad davno bili naši uglavnom nedorasli protivnici.

Photo: Private album, printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar