
U Bruklinu su u petak veče gostovali “moji” Seltiksi koji su igrali bez Derika Vajta koji nije povrijeđen ali kojeg su odmarali, i bez već dugo sa parketa odsutnog Tejtuma koji mi svlačionici pred utakmicu reče da osjeti ogroman progres u oporavku i da će se na parket vratiti prije početka doigravanja. Utakmica u kojoj je Boston slavio nakon dva produžetka bila je uzbudljiva, i u pravoj rezultatskoj klackalici i atmosfera je bila bolja nego obično u Bruklinu, jer je barem pola gledališta u dvorani bilo na strani Seltiksa. Moj omiljeni NBA igrač Luka Garza je odigrao vrlo dobro u napadu, a nekoliko faula koji su mu odsvirani bili su krajnje sumnjivi. Dok je njegov otac Frenk zabavljao svitu Lukinih prijatelja koji su ga čekali na tribinama nakon utakmice, kad sam Luku obišao u svlačionici nisam mogao da povjerujem koliko je bio izgreban od strane centara Netsa. Da me je neko van Barklejsa pitao o takvim ogrebotinama teško da bih povjerovao da su takve duboke brazde po njegovom desnom obrazu, krvave podlaktice, šarene šake a i povrede po leđima, gdje su mu nekoliko pršljenova naprosto zguljeni, nanesene igrajući košarku. Ni Nikola Jokić nikad nije bio u toliko izgrebanom i krvavom stanju otkad ga po svlačionicama u Gardenu, Bruklinu i Filadelfiji obilazim još od 2019.godine. I mada se čovjek skoro pa i navikne na gledanje rana junačkih po tijelima NBA gladijatora dok se presvlače i idu pod tuš, kad se takve svježe rane vide odmah nakon utakmice šok je redovna reakcija bilo kome ko svaki dan ne provodi u nekoj ambulanti ili u bolnici.
Junaci Seltiksa u utakmici u Bruklinu bili su 19-godišnji Madriđanin Ugo Gonzales koji je pogodio šut za tri poena s krila i izborio drugi produžetak za Seltikse, i ‘two-way’ centar Bostona Amari Vilijems, Englez iz Notingema koji je ušao u igru tek u drugom produžetku i donio prevagu jer su portugalski i bosanski reprezentativci Kejta i Garza prije toga morali na klupu zbog po šest ličnih grešaka zarađenih u doslovno krvavoj borbi sa Klekstonom, Klaunijem, i pogotovo oštrim, kako mu i samo prezime kaže, Dejronom Šarpom.
Dok Seltiksi trenutno zauzimaju drugo mjesto na nepredvidivom Istoku a Netsi gledaju kako da se oslobode Portera juniora i pogotovo nervoznog i po tim detrimentalnog Kema Tomasa, u Bruklinu se u medijskim odajama pričalo i o dosta krupnijim stvarima nego tek o utakmici ova dva tima. Uglavnom o još jednom igraču koji je ponikao u Evropi – Janisu Adetokumbu – koji bi, kao Luka Dončić prošle godine, uskoro trebalo da bude trejdovan u neki veći NBA market. Pomislih da bi pri ovakvom trendu promjene NBA sredine evropskih superstarova i Nikola Jokić, ako Denver za koju godinu rezulatski poklekne, vrlo lako mogao završiti u nekom većem NBA marketu sa nekim kasačkim hipodromom, a oko Njujorka i Filadelfije ih ima nekoliko. Ali Denver je ipak 15. TV-market lige po veličini i u zlatnoj je sredini mnogo bolje pozicioniran od Milvokija koji je u posljednjih pet marketa u ligi. A Jokić nije neko ko bi ikad, i da igra za najgori tim lige, zahtjevao da ga trejduju, mada nikad u svojoj karijeri nije igrao sa aktuelnim All-star igračem. Upitno je da li će se to i ove sezone sa tek osam ne-američkih izabranika za ASG promjeniti, jer bi Džamala Marija na kraju mjeseca kad se donosi odluka o rezervama statistički puno bolji Deni Avija, Džoel Embid i Karl-Entoni Tauns, koji je nominalno Dominkanac, vrlo lako mogli ostaviti izvan All-star selekcije, uz pet internacionalaca koji su već izabrani kao starteri.
Pored insinuacija o Janisovoj novoj destinaciji ono što sam u petak čuo o NBA ekspanziji i imenima uglavnom njujorških firmi koje su upletene u ekspanziju nagnalo me je da se zabrinem da li bi neki od timova s naših prostora uopšte ikada mogao dobiti šansu da zaigra u evropskoj verziji NBA lige. Adam Silver će u narednih nekoliko dana otvoriti svoje datoteke i predočiti finansijske projekcije za neke od najuticajnijih finansijskih konglomerata na planeti. BlackRock, Blakstone, RedBird, CVC Capital Partners, BC Partners, Oaktree Capital i General Atlantic, kompanije koje kolektivno upravljaju milijardama u investicionim fondovima, dobiće pristup podacima kojima bi razvile jasne projekcije preuzimanja vrha evropske klupske košarke. Ovim uvidom u sva dokumenta ove kompanije takođe bi trebale da naprave dugoročne investicione planove a onda i planove održivosti nove evropske NBA lige predviđene dugoročno, jer se u prvim godinama operacije sigurno neće praviti profit. U planu je da se ponovi situacija u kojoj je NBA strpljivo održavala u životu dugi niz godina svoju žensku ligu prije nego što je WNBA proteklih sezona konačno postala profitabilna.
Dan iza NBA utakmice u Bruklinu nakon pogledane srednjoškolske košarkaške utakmice dva tima sa visokorangiranim lokalnim D1 koledž prospektima u subotnje popodne provozah se ka sjeveru grada gdje je na akademski prestižnom Kolumbija univerzitetu utakmicu igrala naša djevojka Marija Avlijaš, i sa njenim ocem Acom i majkom Milicom i ove zime opet pogledah jednu od Marijinih utakmica. U dvorani upoznah nekadašnjeg vrhunskog ATP tenisera Marija Ančića koji je prijatelj Avlijaševih, i alumnus Kolumbije. Ovaj Splićanin koji dugo radi u jednoj investicionoj kompaniji potvrdio je ono što sam prije koji mjesec pročitao, a to je da je i u Cibonu konačno ušao strani kapital, jer kroz svoj posao Ančić poznaje investitora Victora Dodiga iz Kanade, čovjeka sa hrvatskim korjenima koji je uložio pare u posrnulog dvostrukog evropskog prvaka. Odmah pomislih o mnogo krupnijem kapitalu o kojem sam slušao prethodne večeri i na trenutno puno veće košarkaške klubove koji su sigurno puno markantnije mete za globalni kapital u usporedbi sa zaduženom Cibonom.
Gonzalesov šut u petak me je podsjetio na situaciju kojoj sam lično svjedočio u utakmici ova ista dva kluba prije vise od četvrt vijeka, ali u Medoulendsu, kad je Milt Palasio nevjerovatnim šutem potopio Marburijeve Netse koji su prethodno bili već proslavili pobjedu. U to isto vrijeme sam internetskim sporim konekcijama sa ove strane okena čitao tekstove o “zloj” Euroligi koja je preuzimala primat od FIBA, i mislio sam sve najgore o ulozi španskih klubova u preuzimanju primata i promjeni koja se dešavala. Urednik našeg sajta Vlada Stanković bio je tada prvi uposlenik Eurolige pri njenom osnivanju kod Đordija Bertomeua i bio je insajder u procesu kako se prevrat desio. Iako su okolnosti u Evropi tada bile dosta drugačije nego danas, princip je bio isti, i u prestrojavanju Kupa prvaka sve se vrtilo oko novca. FIBA evo nakon toliko vremena uz pomoć NBA uzvraća udarac, a finansijski momenat je i danas odlučujući faktor, jer je košarka u Evropi za klubove, pa i one najpopularnije, još uvijek uglavnom neporofitabilan biznis. U toj 2000-2001 Euroliga i FIBA Suproliga imali su paralelna takmičenja, ali se konsolidacijom i elitizovanjem od tada do danas u Euroligi za 26 godina mnogo slabije napredovalo monetarno u odnosu na fudbal, komparativno posmatrano. Situacija je postala i mnogo gore iz razvojne perspektive gledano sve masovnijim odlaskom mladih kvalitetnih Evropljana u NCAA, jer su lige širom Evrope postale prepune Amerikanaca. Danas imamo situaciju da Amerikanci igraju i po drugoligaškim klubovima u Posušju u Hercegovini, Omišu u Hrvatskoj, u OKK Balkanski Ris u zabačenom Plavu u Crnoj Gori, ili nešto pitomijem Džokeru iz Sombora koji je trenutno posljednjeplasirani u KLS.
I te 2000. kao i danas, Real Madrid je jedan od glavnih pokretača korjenite promjene sistema. Real je navodno vrlo blizu pristanka da postane članom NBA Europe od jeseni 2027.godine, i pregovori NBA sa Realom su navodno pri samom kraju. Ako je to stvarno istina nakon Reala sve ostale domine mogle bi pasti velikom brzinom do marta kad je ugovoren sastanak NBA franšiznih guvernera koji bi trebalo da imaju 50% vlasništva nad NBA Europe preduzećem, i koji planiraju da na sastanku izglasaju da se konačno krene u “iskrcavanje NBA trupa” s druge strane okeana. Asvel Tonija Parkera je već odavno dao pristanak, šeik Mansur iz Abu Dabija je prije koji dan potpisao dugoročni partnerski ugovor sa NBA pa je i Mančester čini se osiguran, a Stiv Neš bi trebalo da bude u vlasničkoj strukturi NBA Europe franšize u Londonu koja bi mogla biti jedna od najvažnijih u ligi obzirom na veličinu grada. I Barselona bi sigurno odustala od Eurolige kad bi Madrid i London bili “osvojeni” jer se Pau Gasol spominje kao prvo ime NBA Europe organizacije, bez obzira na nedavno obećanje Barse na vjernost Euroligi. Novi lukrativni medijski ugovor koji je uveo NBC i Prime u NBA medijsku igru i od kojeg liga prihoduje milijarde dolara, se ovom ekspanzijom u Evropu se ne bi dirao, a Amazon Prime bi bio glavni medijski partner u Evropi u posebnom medijskom ugovoru, ali ne i jedini. Stoga je jasno da kad je i Prime spreman da počisti IMG dosadašnji flert NBA sa Evropom postaje proračunat napadački potez sa visokim ulogom da bi NBA preuzela kontrolu nad košarkaškim tržištem u svim finansijski primamljivim evropskim sredinama. Dakle, ono što je nekada bilo spominjano kao dugoročna ambicija sada se odvija u realnom vremenu i najjača košarkaška liga na planeti silovito napada teritoriju Eurolige uz punu podršku bogatih investitora.
Kako Euroliga ovakvim razvojem situacije zuri u najkrupniju egzistencijalniju prijetnju u svojoj 26-godišnjoj istoriji njeno rukovodstvo najavljuje da sliijedi tužba protiv NBA, ali pitanje je da li će ikakva parnica moći ozbiljnije zaustaviti proces koji je pokrenut. NBA je godinama širila svoj globalni otisak putem gostovanja po evropskim metropolama, instaliranjem akademije za mlade a i putem međunarodnog marketinga, i to je bila taktika meke moći projektovana iz Olimpik tornja na 5.aveniji ka cijelom svijetu. Ovaj novi potez je direktan izazov dominaciji Eurolige koji podržava NBA komercijalna mašinerija, a nadasve i medijska. Inače ni moja malenkost u Bruklinu ne bi čula precizne detalje o skorim detaljima plana preuzimanja evropskog tržišta putem sile investicionog kapitala.
NBA komesar Adam Silver je jasno iznio namjere lige i tokom njegovog nedavnog pojavljivanja u Berlinu pa u Londonu. Rekao je da je evropski sportski koncept – u kojem su fondovi za ukrupnjavanje bogatstva, privatne akcionarske kompanije, i multinacionalne korporacije koje već kontrolišu velike klubove po cijelom svijetu – daleko fleksibilniji od uskogrudnog američkog vlasničkog modela. U NBA institucionalni investitori mogu da kupe samo manjinske uloge, a u Evropi mogu da posjeduju čitav klub sa tradicijom i stotinama hiljada, pa i milionima navijača.
CVC primjerice je investiciona kompanija koja je transformisala giganta kakav je Formula 1 prije nego što ga je prodala Liberty Media kompaniji i osim toga uspješno investirala ogromnu lovu i u ragbi i fudbal. RedBird u svom posjedu ima AC Milan a uz crno-crvene ima i veliki udio u vlasništvu u Fenway Sports grupi (koja je pored mnogih ostalih sportskih organizacija kojima upravlja i vlasnik EPL Liverpula, MLB Red Soksa i NHL Penguinsa). Oaktree naprimjer u posjedu ima Inter iz Milana, pa se na milanski market djeluje dvostruko, da bi se u srazu sa RedBirdom napravila konkurencija i podigla cijena, dok su Blackstone i BlackRock (kakva imena…) neke od najjačih finansijskih institucija u svijetu.
Gdje ovo ostavlja Zvezdu ili Partizan koje uglavnom finansira državni aparat, ili Cibonu koja godinama kuburi s parama ali koja bi konačno mogla dobiti prekookeansku finansijsku injekciju? Uz 12 evropskih NBA gradova o kojima se u zadnje vrijeme govori (London, Mančester, Pariz, Lion-Vilerban, Madrid, Barselona, Berlin, Minhen, Rim, Milano, Atina i Istanbul) Beograd bi bio neka iznenadna opcija, tek sa košarkaškog aspekta. Atina i Istanbul bi zbog po jednog kluba u 12 odabranih čisto rivaliteta radi mogli imati još po jedan manje-više garantovan tim, a ne treba zabraviti ni izraelske ni litvanske klubove. Pa se predpostavlja da bi tih nekoliko preostalih mjesta zainteresovani klubovi sa sigurnom finansijskom podlogom mogli izboriti kroz FIBA Champions ligu ili neku vrstu klupskih kvalifikacija koje bi se igrale ljeta 2027., prije FIBA Svjetskog prvenstva u Kataru.
Kako trenutno stvari stoje Zvezda ili Partizan bi u takvoj novoj situaciji u njhovoj posljednjoj godini ugovora sa Euroligom vrlo vjerovatno mogli igrati u nekoj drugorazrednoj konkurenciji.
Ako Eurolige uopšte tada još i bude.
Photo: DarkoBasketball, ESPN