Početna EVROPA/SVETIntervju: Lazar Spasić – trener Oldenburga

Intervju: Lazar Spasić – trener Oldenburga

od Razgovarao: Dušan Selaković
116 pregleda

-Ljudi koji su u košarci dobro znaju za tebe. Za širu javnost, ko je Lazar Spasić?

Ja sam ponosni rođeni Zaječarac i moram te na početku razgovora ispraviti jer si ti napisao da sam rođen u Boljevcu. Ljubav prema košarci nasledio sam od mog oca, koji sa takođe bavio ovim sportom. Kao i svi klinci uporedo sam trenirao i fudbal, i nisam bio loš fudbaler. Međutim zbog oca sam se opredelio za košarku. U rodnom gradu sam počeo ozbiljnije da treniram. Primetili su moj talenat i u Crvenoj Zvezdi koja je pokazala interesovanje za meine, ali u dogovoru sa porodicom otišao sam u obližnji Knjaževac kako bi bio što bliže kući.Nakon dobre dve sezone u Knjaževcu, otišao sam U FMP. Potom sam upisao fakultet, trenirao sam sa Tammišem, da bi potom otišao u Mladosti z Čačka, gde sam imao sasvim pristojnu sezonu. U to vreme od košarke se nije moglo pristojno živeti, pomalo sam se u sve razočarao i znao sam da je to kraj moje igračke karijere. Znao sam da ću ostati vezan za košarku, prva pomisao mi je bila da postanem sportski novinar. Potom se rodila ideja da bih mogao biti skaut, međutim u dogovoru sa Branimirom Tadićemi z Beobasketa odlučio sam  da se posvetim trenerskom pozivu.

-Sve je krenulo iz zemunske Mladosti?

Tako je. Počeo sam u Mladosti iz Zemuna kao drugi pomoćni trener. Bio sam asistent Gagiju Nikoliću u sezoni kada smo osvojili B ligu i ušli u KLS. U KLS sam bio prvi pomoćnik, a u drugoj sezoni nakon četiri kola nasledio sam Gagija kao prvi trener jer je on otišao u Karpoš Sokoli. To sezone smo bili jako uspešni. Dva kola pred kraj regularnog dela prvenstva, igrali smo sa Spartakom za plasman u Superligu, i izgubili nakon dva produžetka. Tada je tim iz Subotice vodio Dušan Alimpijević. Nakon toga sam dogovo sa upravom da ostanem još dve godine i imao sam neku svoju viziju kako bi klub trebalo da izgleda. Međutim nisam bio po uskusu nekih sponzora koji su sve to finansirali, niti sam ja hteo da se povinujem nekim njihovim željama i uslovima koje su imali, i tako je došlo do rastanka.

-I tada dobijaš „pomoć prijatelja“?

Urednik i osnivač vašeg sajta, i moj porodični prijatelje Vlada Stanković me povezao sa Igorom Kokoškovim koji je tada bio selektor Slovenije. Oni su se  spremala za EP 2017 koje su kasnije i osvojili, i tih 12-13 dana koje sam proveo sa njima imalo je presudan uticaj na moju trenersku karijeru. Ja sam bio sa njima na pripremama u Sloveniji, i jednostavno neki ti sistemi i principi rada su me oduševili.

-Sledi povratak u Srbiju?

Da, u Boljevac. Želeo sam da radim, imalo smo dobre rezultate, izašli smo iz ugrožene zone u Saveznom rangu, a onda su mi se povredila tri igrača. Te povrede su bile teže prirode, i ja sam odlučio da napustim ekipu posle tri meseca. Jednostavno rečeno nismo imali dobre uslove, nismo mogli ni trenirati, nije bilo ni nekog ozbiljnog rada, i moje odluka je bila da ne nastavim dalju saradnju.

-Srpski Mančester, Leskovac, za tebe je bio sudbonosan.

Nekako je to sve ispalo spontano, ali jako uspešno i dobro. Dobio sam priliku da budem prvi trener i selektiram ekipu po mom ukusu. Ta prva sezona u klubu mi je bila najteža u dosadašnjoj karijeriu. Negde u januaru ili februaru ja sam treći put nudio ostavku čelnicima kluba. Siguran sam da bi u 99 % klubova dobio otkaz. Ali predsednik Zdravlja Igor Stojanović je čvrsto verovao u mene, i nakon što sam treći put ponudio ostavku on mi je dao ugovor za narednu sezonu. U svakom intervjuu to ističem, jer se taj potez pokazao kao dobitna kombinacija. Ja sam jednostavno dobio neki mir da radim i stvaram, pa smo sledeće sezone sa vrlo skromnim budžetom ušli u KLS, što je bila i ambicija kluba od mog dolaska. Potpisao sam ugovor sa klubom na dve godine. Premijerna sezona u društvu najboljih bila je jako dobra, završili smo na osmom ili devetom mestu. Već naredne sezone krenuli su finansijski poroblemi, i ja sam u oktobru napustio Leskovac. To vreme dok nisam radio odlučio sam da se posvetim nekim drugim stvarima, komunikologiji, socijologiji, psihologiji i to mi je jako pomoglo u daljoj karijeri.

-I onda sa juga na sever zemlje.

Preuzimam Vršac, i u premijernoj sezoni, prema mom mišljenju u nikad jačoj ligi, na kraju završavamo kao četvrti na tabeli. Naredna sezona je po mnogo čemu bila istorijska. Sa trećim najmanjim budžetom u ligi mi na impresivan način osvajamo KLS. Taj rezultat me je i preporučio da dođem ovde u Oldenburg.

-Nekako si mi brzo došao do Oldenburga. Ti si ako se ne veram jedno vreme bio i u Americi na usavršavanju?

Nakon tog kampa sa reprezentacijom Slovenije Igor Kokoškov mi je pomogao da odem na Univerzitet Sent Džons kod Krisa Malina i Miča Ričmonda, potom sam bio u Čikago Bulsima, Njujork Niksima i na Severnoj Karolini. Neću da zvučim neskromno, ali meni čini mi se nije mnogo pomoglo to usavršavanje u Americi. Kada sam napustio Boljevac, dva meseca sam bio kod pokojnog Dejana Milojevića u Megi, i tu sam naučuio puno stvari.

-Moje sledeće pitanje je o tim famoznim laptop trenerima kako vas mlađe posprdno nazivaju neke starije kolege. Kako ti na to reaguješ?

Takvo je vreme došlo da tebi internet daje raznorazne mogućnosti da se što lakše školuješ. U prošlosti nije bilo tako, ali su stariji treneri imali priliku da uče od Ace Nikolića što je velika čast i luksuz. Košarka je mnogo više od interneta, košarka je danas nauka. Internet može samo da ti pomogne ako ti znaš da koristiš te alate.

-U Nemačkoj se šansa ipak daje mladim trenerima. Sada su tu Šnajder, Kaljes, Stankovi, ti. U čemu je tajna?

U današnje vreme sve će ti oprostiti osim uspeha. Ima puno nepoverenja  u mlade ljude, u njihove ideje i principe. Ali ja sam za to da šansu uvek treba dati mladima. Sam si rekao, evo Šnajder je dobio priliku u Triru i pravi sjane rezultate. Kaljes je u Albi, i to je veliki uspeh. Marka lično ne poznajem, ali pratim i vidim da radi dobar posao u Bonu. Znači, mladim ljudima treba dati šansu, da pokažu šta znaju i umeju.

-I tako, dođosmo do bolne teme o mladim trenerima u Srbiji. KLS je realno razvojna liga, ali nema puno mladih trenera. Zašto?

Apsolutno si u pravu. KLS jeste razvojna liga i kakva je razlika ako si ti kao mlad trener četvrti ili trinaesti. Ali kod nas ljudi prvo ne dobijaju šansu, a drugo nema novca,. Lako je ovde u Nemačkoj jer je tvoje da samo misliš o košarci. Da ti ne pričam šta sam sve u Srbiji bio svojim igračima. Ljudi mora da znaju da ti momci igraju za smešan novac, a pri tome ni on ne stiže na vreme. Ja sam za to da prvo moraš imati staž kao pomoćnik u B Ligi, učiti zanat , a potom preuzeti neki klub. A ne iz patika odmah u cipele. I naravno moraš dobiti šasnsu. Evo ti klasičan primer, moj zemljak Miljan Pavković koji sa tvojim Metalcem pravi odlične rezultate.

-‘Ajmo mi da se vratimo lepšim temama i Oldenburgu. Iskreno, da li si očekivao da će ovako sve da se posloži i da zabeležite pet pobeda za redom?

Prvo moram da istanknem da mi je jako žao što Peđa Krunić nije imao dobre rezultate sa klubom. Ja sam došao tri meseca pre njega i klub je mene video kao ulaganje u budućnost. Ambicije jesu bile pred početak sezone da se udje u plej of. Možda sam subjektivan, ali za mine je Oldenburg u top pet klubova u Nemačkoj, po istoriji, uslovima, mlađim kategorijama, navijačima. Kada sam dobio šansu, veruj mi da uopšte nisam razmišljao o prvoj narednoj utakmici. Interesovao me je samo naredni trening i da se dobro radi. Mi smo nakon poraza od Bajerna bili poslednji u ligi. To je bila i prva trenerska promena u Bundesligi. Nisam imao vremena da se bavim narednim utamicama, već nama samima. Da postavimo neke sisteme i principe, i tako funkcionišemo.

-Očekuješ li da do kraja ipak dohvatite plej-in?

Lično očekujem da ako je to moguće dobijemo sve utakmice do kraja sezone. Ali ponavljam opet, moramo ići od treninga do treninga. Nema velikih izjava i očekivanja. Liga je ekstremno jaka i samo jedna povreda može mngo toga da promeni. 

-Završnica Kupa je 21. i 22. februara u Mihenu. Krem nemačke košarke je tu Bajern, Alba, Bamberg i Oldenburg. Polufinale sa Albom, koja je u odličnoj formi. Očekivanja?

Da odemo do kraja ,uz dužno poštovanje svih rivala. Alba u pravu si izgleda i igra jako dobro. Međutim povredio se Martin Hermanson i to može biti veliki hendikep.

-Da li je realno da Bajern odbrani titulu prvaka?

Bez dileme. Najbolji tim, odličan budžet, trener. Kup je specifičan, jedna utakmica možeš da imaš loš dan, povredu, da te ne ide šut. Na tri utakmice ekipu kao Bajern je jako teško dobiti. Evo Alba ima problem sa Hermansonom, i lično mislim da moraju da dovedu pleja, ako žele neki ozbiljni rezultat.

-Tvoj dalji angažman u Oldenburgu?

Upravo ovih dana čekam da mi dođe agent, pa da sednemo sa ljudima iz kluba. Ti znaš da su navijači ovde jedni od najboljih u celoj ligi. Nema fudbala, rukometa, ljudi žive za košarku. Sala je uvek rasprodata, nakon utakmice obavezno je druženje sa fanovima i sponzorima. Za sada sve je na vrhunskom nivou, i više nego što sam očekivao. Kada sam počinjao sa trenerskim poslom želja mi je bila da radim u Nemačkoj. Grad je lep, ima 170 000 stanovnika, blizu je Bremen, tako da smo i porodica i ja prezadovoljni.

-Reprezentacija. Ima li poziva, bar za mlađe kategorije?

Bilo je nekih priča prošle godine. Trenutno nemam konekciju sa ljudima iz Saveza. Fokusiran sam na svoj klub, a šta će biti u budućnosti,to ne znam.

Photo: ewebaskets Instagram, privatni arhiv

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar