Početna BLOG: SOULYSouly: Duke

Souly: Duke

od Duško Miletković - Souly
142 pregleda

3&D Ivice Dukana

Nekad davno sve sam to zamišljao drukčije; u naivnim oblacima mašte izgledalo mi je da ta Jugoplastika izbacuje s trake samo unikate, od suncobrana, ležaljki za plažu i lopti, pa sve do košarkaša koji nosiše to ime na svojim žutim dresovima i pokoriše Evropu u više uzastopnih naleta. Punih dvadeset godina bješe ta Jugoplastika kremom evropskih košarkaških terena. Od svog prvog Yu-naslova iz 1971. i finala Evrolige iduće godine, pa sve do zadnjeg naslova prvaka starog kontinenta iz 1991. godine.

A neđe usrid tog slavnog perioda, splitski žuti su u svoje naručje primili jednog solinskog žutokljunca, Ivica Dukan zvao se momak. Odmah se uklopio energijom, premda u prvih par sezona nije se naigrao, a razloga tome bješe podosta, poput legendarnih Rate Tvrdića na dvici i Damira Šolmana na trojci. Jugoplastika je tih sezona gazila skoro sve pred sobom. Proljeća ‘76 osvojili su Kup Radivoja Koraća, a to su ponovili i dogodine, kada je žućkova ljevica bila samo dio trostruke krune, nakon osvajanja Kupa Jugoslavije i pobjede nad Bosnom u majstorici prvenstva ‘77 u Beogradu. Prvi YU tim s trostrukom krunom!

Više nego po dobrom basketu, Dukan iz tog vremena mi ostaje ostaje zakodiran kao kung-fu majstor koji je (zajedno s Dujom Krstulovićem) s par nezaboravnih poteza počistio neke Talijane u makljaži koja se rasplamsala u jednom od tih finala Kupa Koraća.

Popularni Duksi je igrački brzo napredovao, pogotovo nakon odlaska Šolmana u Italiju, i do kraja dekade već je bio na dvocifrenom prosjeku poena, ali više od toga – on je svoje minute zaradio bespoštednim pristupom u obrani i svojom polivalentnošću. Iako visok jedva 195 cm, Dukan je bio snažan i par excellence atleta, tako da se defanzivno mogao nositi s igračima pozicija 1 do 4, dok je u napadu igrao 2 i 3. Ako bih morao da navedem nekog košarkaša na kojega je ličio – mislim da bih ga definirao kao Baby Dalipagića. Kako je Prajo u svim igračkim kategorijama bio malo bolji, višlji, žilaviji, precizniji, dosljedniji i dugovječniji (ne samo od Dukana već od sviju YU-svingmena u povijesti), kontam da Ivici ovaj nadimak neće teško pasti.

Elem, Jugoplastika je jahala i dalje. Sastav kasnih sedamdesetih je bio kremom Juge i Evrope. U domaćem prvenstvu su još par puta završili drugi, potvrđujući nadimak „Drugoplastika”, a u Evropi su (neovisno o takmičenju) igrali polufinala. Bio je to i dalje sjajan sastav – nakon Ratinog umirovljenja došao je glavom i bradom Peter Vilfan, kasnije i munjeni Ante Matulović, dok su Kruščić i Tudor bili neviđeni ludaci, Grgin tihi zatvarač, Duje Krstulović nerealizirana NBA zvezda (u Cavsima Teda Stepiena osamdesetih imao bi 27-12 po tekmi), Macura sasma solidan centar, a Željko Jerkov bio je Tim Duncan te momčadi – najbolji igrač olimpijskog finala ’80, koji je tih godina u evropskim takmičenjima isporučio preko 24 poena 13 skokova i gotovo 3 blokade!!! Dukanu sigurno nije bila tlaka igrati s ovakvim saigračima.

Dogurao je Ivo i do reprezentacije SFRJ za koju je 1979. nastupio na Mediteranskim igrama u Splitu i na prvenstvu Balkana. Nije bio sretne ruke jer je Juga na oba takmičenja završila srebrna, iza Grčke. U kasnijem dijelu karijere, Dukan nije bio na meti selektora, tako da je reprezentativnu avanturu završio s 29 nastupa za najbolju vrstu Jugoslavije.

Značajno mjesto u mojim uspomenama zauzimaju sezone ’81 i ’82. Jugoplastiku je ljeta osamdesetog spopala pošast zvana JNA i, osim Jerkova, i Krstulović i Matulović te još nekoliko prvotimaca moralo je na odsluženje vojnog roka. Splitski žuti su spali na praktično tri kvalitetna igrača – Dukana, Šolmana, koji se vratio iz Italije, i mladog Željka Poljaka i desilo se nezamislivo – Jugoplastika je proljeća 1981. ispala iz Prve savezne lige.

A Dukan je igrao sjajno – u domaćem prvenstvu oko 16 poena, a u Kupu Koraća te godine 26.7 poena i 6.3 skoka. Možda se ni on sam ne sjeća, ali njegova najbolja evropska predstava odigrala se 14. januara 1981. godine kada je u tijesnom porazu Jugoplastike u Solunu Dukan nastreljao 32 poena, uhvatio 8 i ukrao 5 lopti, dok je Aris s klupe predvodio sam trenerski Zeus, Dušan Ivković, a na terenu je Nikos Galis dodao 30 koševa, dva manje od Baby Praje, za pobjedu Arisa 87-83.

Jugoplastika i Dukan imali su nevjerojatnu sezonu 1981-82 iako su igrali pod okriljem Druge lige. Gro ekipe se vratija iz JNA i ne vjerujem da se igdje, ikad, složila tako moćna ekipa drugog ranga koja je prosto devalvirala takmičenje. Iako su upisali jedan poraz, upisali su i 21 pobjedu, te ostvarili prosječnu koš-razliku od +21 i na kraju igrali play-off za prvaka Jugoslavije. Uz Ivicu, te godine nastupale su i nepatvorene legende YU-basketa – Jerkov, Šolman, Krstulović, Perasović, Poljak, Matulović, Sobin…

Nazad u prvoj jakosnoj skupini u sezoni ’83, Dukan je opet imao solidnu sezonu, ali je Jugoplastika žešće oštećena u uvodnom duelu plejofa u Šibeniku i na kraju je tijesno ispala od strane kasnijeg „prvaka” predvođenog mladim Draženom Petrovićem. Dukan će s Amadeusom ukrstiti koplja i dogodine kada su obojica bili na odsluženju vojnog roka u čuvenom pulskom garnizonu. Dukan s 27, a Dražen s 19 godinica.

A ono po čemu najveći broj košarkaških povremendžija bivše nam države pamti Ivicu Dukana jest sezona 1984-85. Značajna po tome što je u njojzi debitirala linija za 3 poena. I nije nikakvom istinom ono što piše posvuda na net da je Dukan autor prve trice u prvenstvu Jugoslavije (ja bih se kladio na Petra Popovića). On, naime, tricu nije zabio prvih nekoliko kola, falija je prvih pet pokušaja za tri i krenuo je u sezonu očajno. Onda mu se otvorilo, najprije stidljivo, a u drugom dijelu sezone sasvim je popizdija. Jasno se sjećam demoliranja Partizana u Splitu kad je sasuo sedam trojki, rešetao nemoćne crno-bele i sa 8 metara kad je shvatio da ga ide. Borcu iz Čačka je ubacio devet komada iza 6.25, a u direktnom okršaju s Draženom Petrovićem, smjestio je šest. Na kraju balade (prvenstva) Dukan je ubacio daleko najviše trica, skoro tri po susretu, prvi iskoristivši ovo pravilo kao prototip 3&D igrača današnjice.

Nakon ponajbolje sezone u karijeri, Ivica je u Jugoplastici boravio još dvije sezone, do ljeta 1987. godine, zanimajući se usput i odgojem mlađe generacije u kojoj su zasjale i buduće zvijezde košarkaškog neba, Kukoč i Rađa. Onda je, tik prije neviđenog trofejnog pohoda Splićana, zbrisao put egzotičnih košarkaških zemalja poput Engleske i Švicarske gdje je vegetirao još par sezona. I tako je taj neodoljivi šmeker, koji je uz sve svoje sjajne momente na terenu (znao biti i gadno nepredvidiv, „streaky” šuter, sklon brzim ličnim greškama, ali nikad nevidljiv i prolazan) tiho otišao u košarkašku mirovinu.

Ali tu tek završava kraći, a počinje onaj drugi, duži i isplativiji dio Dukanove košarkaške karijere jer on u igračkoj penziji nije dugo uživao već je odmah nastavio tabati nove ceste, postajući jednim od prvih NBA skauta s ovih prostora, prišlepavši se valjda na talase Krauseove histerične čežnje za Tonijem Kukočem. i onda je u Bullsima i Americi ostao s porodicom sve do dana današnjeg, kao i Kuki, uzorno napredujući u tamošnjem establišmentu, a njegov sin Duje može se pohvaliti i NBA karijerom koja je trajala jednu utakmicu.

Baš sam neki dan razmišljao, većina ekipe s kojom kontaktiram danas živi preko bare; mora da ima nešto što te zadrži u USA, mora da je Dukanu i mojim drugovima pasao prelazak na dvopartijski sistem jer mi ođe još živimo jednopartijski, mislim si ja, a možda im paše i to da rade ka psi, a žive kao kraljevi. Ne znam, ne znam stvarno, iako i sam živim kao kralj već duže vremena. Naravno, ubrzo će vrime kad ću se otisnem da radim ka pas, a i to će vrlo skoro, tačnije u po marča kad udare palamida i komarča…

Photo: Privatni arhiv

Možda će vas interesovati

1 komentar

Fredi Belavić February 21, 2026 - 23:55

Eh da, sjećam se tog Dukanovog i Draženovog bistvovanja i zajedničkog vremena u garderobi legendarnog pulskog Pattinaggia. Ja kao kadet, a oni u našim očima kao legende.
Iz tog doba knjigu Mirka Novosela “Kako da postanem košarkaš” krase Draženov i Duksov potpis. Neprocjenjivo, jedinstveno

Odgovori

Ostavite komentar