European Basketball Advisory Group (EBAG) obavila je intervju sa Đordijem Bertomeuom, koji je više od 22 godine vodio košarkašku Euroligu. U intervjuu, Bertomeu se osvrće na svoju karijeru, stvaranje i evoluciju Eurolige, profesionalizaciju evropske košarke, njen komercijalni potencijal i izazove s kojima će se sport suočiti u narednim godinama.
Originalna vizija Eurolige
„Jasno je da su međunarodna klupska košarkaška takmičenja stagnirala; nisu rasla ni iz jedne perspektive ili metrike koju smo želeli videti. FIBA je pokušala, ali bez oslanjanja na klubove, jer je to bila njihova upravljačka kultura u to vrijeme. Svaka značajna promena morala je doći od klubova, a oni su već bili organizovani u lige u većini relevantnih zemalja, pa čak su i lige tih zemalja bile organizovane u ULEB-u. Stoga je postojalo iskustvo i potrebno znanje da se stvari promene, dobiju na dinamici i rastu. Pokušali smo to učiniti s FIBA-om, ali kada to nije bilo moguće, učinili smo to sami, pod vođstvom ACB-a, koji je bio, i mislim da je još uvek, najprofesionalnija nacionalna liga u Europi. Vizija je bila poboljšati proizvod, povećati bazu košarkaških navijača i time poboljšati ekonomiju. Ali pod upravom klubova, a ne trećih strana. Klubovi su u konačnici odgovorni za ekonomski rezultat; stoga je ujedinjenje odluka i odgovornosti u istim rukama bio logičan i neophodan korak za promene i napredak. I verujem da su uzastopne evolucije Eurolige do danas zadržali ove principe.”
Klubovi kao dioničari
„Ideja na kojoj se Liga zasniva je upravljanje kolektivnim interesom. Klubovi moraju osećati da poseduju svoj proizvod. I samo na taj način su posvećeni njegovom poboljšanju i sposobni su se odreći svojih individualnih interesa za dobrobit grupe, poput centralizacije komercijalizacije prava. Srednjoročna i dugoročna vizija celine u odnosu na kratkoročnu individualnu viziju bila je najrelevantnije kulturno poboljšanje u evropskoj košarci u poslednjih 50 godina i ujedno vrlo zaslužna, jer 75% klubova nije došlo iz zemalja s ovom tradicijom upravljanja. Mora se istaći očigledna činjenica: klubovi su istovremeno bili partneri i konkurenti. U tom kontekstu, davanje prioriteta zajedničkom interesu suočenom s hitnošću takmičenja i svakodnevnog života zahteva izuzetan napor. Vladu Eurolige karakterisalo je dugoročno gledanje i slaganje s dioničarima/klubovima o strategiji i načinu njene provedbe. I moralo se prihvatiti da to nikada nije bilo lako, jer je svaki klub imao svoj vlastiti i drugačiji sportski, ekonomski, kulturni, pa čak i verski kontekst, pa su tražene formule. Koliko god je to moguće, bilo je neophodno uzeti u obzir sve osetljivosti i sprečiti da se bilo ko oseća isključenim. I ponosan sam što su u toliko godina formalna glasanja retko bila potrebna. Nije sve savršeno, i nije bilo. Ako bih morao odabrati pitanje o kojem je bilo teže postići kolektivnu odluku, to bi bila budžetska i finansijska kontrola klubova. I mislim da smo nedavno videli da je to čak i danas znatna poteškoća.”
Profesionalizacija evropske košarke
„Može se reći da je u evropskom sportu briga za sportske rezultate bila prioritet u upravljanju klubovima. Međutim, takođe je pošteno videti promenu, posebno u poslednjih 10-15 godina. Kao što kažete, u Euroligi smo implementirali mnoge inicijative usmerene na poboljšanje upravljanja kroz profesionalizaciju i podelu znanja. 2009. godine smo kreirali program prodaje ulaznica za klubove koji je bio klica za kasnije stvaranje BOCS-a. Uveriti klubove da nesportsko područje treba biti jednako važno ili važnije od sportskog područja nije bio lak zadatak. Ali uspeli smo preći iz situacije u kojoj je nesportsko osoblje svedeno na dve ili tri osobe koje su prodavale karte, tražile sponzore i pisale saopštenja za javnost, u situaciju poput trenutne u kojoj su poslovne strukture, iako nisu idealne, mnogo razvijenije, sofisticiranije i imaju lična sredstva i budžet. Međutim, nedovoljna upotreba tehnologije za poboljšanje upravljanja i dalje je očigledna slabost. Rešavanje ovog problema zahteva značajna ekonomska ulaganja usmerena na pružanje klubovima alata koji im omogućavaju pristup podacima, analizu, segmentaciju, kreiranje strategija i planiranje njihovih komercijalnih aktivnosti. To zahteva razumevanje da je digitalno područje komercijalna imovina na kojoj će se u budućnosti generisati najveći prihod. Međutim, i nasuprot tome, vidimo da u sportskom području klubovi više koriste prednosti tehnologije.”
Komercijalni potencijal evropske košarke
“Bez sumnje, potencijal za rast je ogroman. Logično, ključ je u potrošnji. Bitno je da Euroliga nastavi davati prioritet zaštiti proizvoda, takmičenja. Fundamentalno je razmišljati srednjoročno i dugoročno kako bi se ulagalo i donosile se odluke koje olakšavaju popularizaciju košarke, posebno na tržištima koja se tradicionalno ne smatraju košarkaškim, ali koja su demografski i ekonomski vrlo moćna. Žurba za monetizacijom ne bi pomogla u postizanju ovog cilja. Drugo, moramo insistirati na profesionalizaciji klubova. Sve sofisticiranije poslovanje zahteva praćenje aktuelnih događaja bez straha od promena. Potrebno je identifikovati poslovne vertikale koje su manje iskorištene, analizirati uzroke i donositi odluke kako bi klubovi mogli poboljšati svoje komercijalne performanse. Potrebni su nam talenti i van terena. Jedna od najboljih odluka Eurolige bila je preseljenje u dvorane od 10.000 gledalaca. Sada moramo ići dalje, ne samo u kapacitetu,…ali u kvalitetu iskustva koje se nudi navijačima i ogromnim mogućnostima monetizacije koje ‘dan utakmice’ nudi klubovima. Bez sumnje, sponzorstvo i prihodi od digitalne ekonomije su područja u kojima postoji mnogo prostora za rast, a što se tiče medijskih prava, mogućnosti za rast su sigurno povezane s novim formatima takmičenja. To smo već pokazali 2016. godine kada je uveden kružni format, koji je, uz neke male izmjene, još uvek na snazi, a UEFA je to pokazala svojim novim modelom takmičenja. Javna je stvar da Euroliga radi na tome. A transcendentalno pitanje biće širenje i ustupanje novih franšiza. Potrebno je napraviti pravi izbor tržišta, pravi izbor klubova i obratiti veliku pažnju na njihovo vlasništvo i upravljanje, budući da vlasnici moraju biti u potpunosti usklađeni s dugoročnom strateškom vizijom Eurolige. Novi klubovi moraju biti poluge za proširenje baze navijača i povećanje prihoda.”
Francuska, Nemačka i izazov Velike Britanije
“Kao što kažete, Euroliga je oduvijek imala jasnu ideju da košarka treba ići dalje od tradicionalnih tržišta. Čak i kada nismo uspeli, moramo imati na umu da smo u prve dve sezone imali tim u Londonu. Kasnije smo uključili Tursku u grupu vrhunskih tržišta i ubrzo nakon toga sam otišao da pozovem Bajern Minhen pre nego što su promovisani u nemačku prvu ligu. Francuska je uvek imala tradiciju, iako bez sportskih rezultata na klupskom nivou. Ali slažem se s analizom. Napredak je postignut u Francuskoj i Nemačkoj, ali ne i u Velikoj Britaniji, niti u skandinavskim zemljama. A Italija nema težinu koju je oduvek imala u evropskoj košarci. Uzroci zavise od svake zemlje, ali je jasno da je Velika Britanija vrlo zasićeno tržište i zahteva ad hoc strategiju, s jasnom vizijom na srednji i dugi rok, te akcionim i investicijskim planom koji Euroligu stavlja u ponudu zabave za Britance. Činjenica da ne postoji relevantno lokalno takmičenje nesumnjivo dodaje poteškoće. Zajednička strategija bi mogla biti nešto što treba razmotriti. Očigledno je da najmoćniji brendovi u sportu koriste košarci kada ih uspijemo uključiti. Bajern Minhen je jasan primer kako brend pomaže rastu košarke u Njemačkoj. Kao što je Fenerbahçe prethodno bio u Turskoj. Repliciranje ovog modela u Velikoj Britaniji pokušano je prije nekoliko godina, ali nismo imali sreće. To je brend, njegova ogromna društvena baza koja prevazilazi svoju prirodnu teritoriju, raznolikost koju donosi. Ukratko, postoje mnoge koristi od ovog partnerstva.”
Promenljivi investicijski pejzaž
“Trenutni scenario se radikalno razlikuje od onog koji je postojao početkom decenije. U to vrijeme, tražena su finansijska sredstva, bez obzira na način na koji su strukturirana, s ciljem poboljšanja vrlo specifičnog područja: digitalnog područja. Već sam spomenuo slabost klubova u ovom području,I sada bih dodao da je teško poboljšati se ako ne djelujemo kolektivno, iz Eurolige, jer klubovi u mnogim slučajevima ne mogu pristupiti potrebnim resursima da se suoče s ovim naporom. Danas se govori o vlasništvu, o klubovima, pa čak i o Ligi. Govori se o komercijalnim platformama koje su strukturirane da privuku finansijske partnere u nadi da će ovaj savez pomoći u proizvođenju više resursa za klubove, čak i ako ih moraju deliti sa svojim partnerima. Mislim da je ideja valjana ako su ispunjeni neki uslovi. Prvi je da se investicija koristi za generisanje novih resursa ili za poboljšanje postojećih. Drugi je da upravljanje Ligom garantuje odsustvo bilo kakvog sukoba interesa, tako da je takmičenje u potpunosti zaštićeno. Mnogi će tvrditi da postoje sportske odluke koje utiču na poslovanje. To je očigledno. To je slučaj od 2000. godine do danas. Ali integritet takmičenja nikada nije razmatran niti doveden u pitanje.”
Vrednost procenjena na milijardu dolara
“Po mom mišljenju, procene nivoa koji spominjete ne odgovaraju stvarnosti košarke u Evropi. Ako bi to bilo izvodljivo, prva posljedica bi bila gotovo opšta prodaja trenutnih vlasnika klubova novim vlasnicima, investitorima. Očigledno je da trenutni klubovi nemaju kapacitet da preuzmu te procene. I ostaje da se vidi da li su fudbalski klubovi spremni da ulažu na tom visokom nivou u košarkaške sekcije. Ako je odgovor da će investicija biti profitabilna na vrlo dugi rok, moramo imati na umu da je sport vrlo dinamičan i da se sportska industrija lako menja, tako da pravljenje prognoza za tako dug period uključuje mnogo nepredvidivosti.”
Odgovornost za širi košarkaški ekosistem
“Moramo biti jasni po ovom pitanju. Klubovi već imaju ogromnu odgovornost u razvoju košarke. U Evropi, velika većina igrača dolazi iz klubova i uglavnom iz klubova konsolidovanih u evropskim nacionalnim ligama. Ogroman posao koji rade decenijama nije prepoznat. Uprkos tome, federacije snose glavnu odgovornost po ovom pitanju. Neke od njih aktivno rade na stvaranju optimalnih uslova za generisanje dobrih igrača, trenera i sudija. I po mom mišljenju, profesionalne lige bi trebale sarađivati sa Federacijama, na osnovu programa u kojima postoje jasni ciljevi, kao i akcionog i budžetskog plana koji pokriva potrebe i kojim se upravlja uz potpunu transparentnost.”
Šta evropsku košarku čini jedinstvenom?
“Definitivno, navijači. Identifikacija sa bojama i simbolom ima jedinstven emocionalni naboj. Kao i način na koji se manifestuje. Iskustvo prisustvovanja utakmici Eurolige je neopisivo za ljubitelje sporta, bez obzira na to šta se dešava na terenu. Drugo, igra. Zasnovana je na kolektivnom principu o kojem se ne može pregovarati, ali koji ne isključuje; naprotiv, promoviše svoje zvezde. I treće: tehnička izvrsnost igrača. Rad generacija trenera fokusiranih na individualnu tehniku, razumevanje igre i taktičko raspoređivanje tri su elementa koja su činila jedinstveni stil košarke. Strast, tim, izvrsnost tri su argumenta za izgradnju komercijalne kampanje u ovoj priči.”
Zaštita identiteta evropske košarke
“Nisam nesvestan da to može biti rizik. Ali to nas ne bi trebalo sprečiti da gledamo napred. Košarka je decenijama u prošlom veku bila nišni sport. Promene i rizici povezani s promenama doveli su do toga da postane globalna. Ono što se mora učiniti jeste osigurati da je evropski košarkaški „brend“ zaštićen, kao što su svi veliki brendovi zaštićeni.”
Sledećih pet godina
“Mislim da je vrlo teško praviti predviđanja. Ili barem praviti ih bez njihovih mešanja sa vlastitim željama. Postoji mnogo izazova, kao što kažete. Euroliga je bila revolucionarna pre 26 godina, a sada je niko ne dovodi u pitanje. Košarka se prilagodila novoj stvarnosti koju je generisala Euroliga i njene nezamislive promene u godinama pre nje, kao što je nemogućnost pristupa takmičenju iz nacionalnih takmičenja. Budućnost će nam doneti istu situaciju, ali prvo ćemo morati pronaći rešenje za obuku talenata, što je danas očigledno u opasnosti. I potrebno je nešto više od toga da kažemo „oni koji odu, vratiće se“. Problem nije u tome što se oni vraćaju, već u tome što ako više niko ne ode, proizvodnja je stala. Ne mislim da možemo nazadovati u globalizaciji. NBA je globalizaciju davno promovisala i danas živimo s tim, znajući da su tržišta globalna. I možda je to dovelo do projekta NBA Evropa; to je njegova prirodna evolucija. U svakom slučaju, čini mi se da to danas i pod opisanim uslovima nije baš izvodljivo. Vjerujem i nadam se da će Euroliga nastaviti da raste, da će biti prisutna u više zemalja, da će povećati svoju bazu navijača, da će nastaviti da generiše sportske talente i poboljšava takmičenje, da će posao rasti na osnovu menadžmenta gde su talenat i profesionalizacija prioritet i na taj način postići održivost klubova. I u tom kontekstu, odlična vest bi bila da najveće košarkaške organizacije širom svijeta sarađuju.”
Photo: Euroleague/Vladimir Stanković