Početna ISTORIJA35 godina američkog ‘Drim tima’

35 godina američkog ‘Drim tima’

od Admin
114 pregleda

Na današnji dan 1991. godine, u medijskom zatišju pred početak NBA trening kampova krovna košarkaška organizacija USA Basketball odlučila je da najavi već sastavljeni tim od deset igrača koji će manje od godinu iza toga činiti prvu američku reprezentaciju sa NBA igračima na velikim internacionalnim turnirima.

Nakon što je FIBA ukinula zabranu nastupa za profesionalce 1989. godine, koju je uz glavnog u FIBA Boru Stankovića najavio i NBA komesar Dejvid Stern, naša reprezentacija dobila je americke koledž igrače dva puta u kratkom vremenu 1990. godine, prvo na Igrama dobre volje u Sijetlu a kratko iza toga i na SP u Argentini, i to bez velikih problema (mada je bilo “samo” 8 razlike na SP u polufinalu).

Nakon osvojene bronze Alonza Morninga, Kenija Endersona, Bilija Ouvensa, Krisa Getlinga i društva, koja se smatrala nedovoljno dobim plasmanom, čelni ljudi američke krovne košarkaške organizacije odlučili da glavni trener tima u Barseloni ne bude Majk Kšiševski nego da se na čelo tima profesionalaca postavi tadašnji NBA šampion Čak Dejli, koji je sa Pistonsima osvojio titulu i te godine a i prethodne 1989., oba puta gazeći preko Džordanovih Bulsa. Dejli je već krajem 1990. saznao da je izabran jer su Dejvid Stern i od njega zaduženi za koordinaciju između NBA i USAB Ras Grenik na par međusobnih sastanaka usaglasili da je upravo Dejli daleko najbolji kandidat da kontroliše NBA super-starove, to jest manje-više egomanijake koji su pozvani da igraju.

Tog 21.septembra najavljena je lista od 10 igrača u originalnom Drim timu, bez tradicionalnih probnih trening utakmica koje bi nosile rizik od povreda, nakon što je USA Basketball formirala poseban selekcioni komitet čiji je jedini zadatak bio da izanalizira nastupe, statistiku, karakter i međusobnu hemiju (zbog koje je izvisio Ajzeja Tomas) najboljih američkih košarkaša tokom sezona 1989-90 i 1990-91.

Glavni u ovom selekcionionom komitetu bio je Si Em Njutn, sportski direktor Univerziteta Kentaki i nekadašnji pomoćni trener olimpijske selekcije iz osamdesetih godina. Stari NCAA treneri koji su osvojili medalje na prethodnim velikim globalnim takmičenjima (zlatni Najt ’84, i Olson ’86) i gubitnici (Kram ’87 na Pan Am igrama i Tompson ’88 na OI) nisu bili konsultovani, nego su o sastavu tima odlučivali istaknuti NBA košarkaški radnici, visoki funkcioneri NBA lige Rod Torn i Džek Mekloski, zatim tada mlađi koledž treneri Majk Kšiševski i Pi Džej Karlesimo, kao i predstavnik Sindikata NBA igrača Čarls Grentem.

Prvih deset igrača tima koji je trenirao Čak Dejli predstavljeno je u televizijskoj emisiji na NBC-ju, koju je vodio Marv Albert, a igrači su predstavljeni ovim redom: Medžik Džonson, Čarls Barkli, Karl Meloun, Džon Stokton, Patrik Juing, Dejvid Robinson, Leri Bird, Kris Malin, Skoti Pipen i Majkl Džordan. Kasnije je izabran Klajd Dreksler, a nakon njega i jedini koledž igrač, Kristijan Lejtner, kojeg je poveo njegov trener sa Djuka nauštrb Šeka O’Nila, tada najdominantnijeg koledž igrača.

„Kao da su Elvis i Bitlsi spojeni u jedno”, rekao je Čak Dejli, trener Drim tima.

Ali, da su “Mirko i Slavko” ostali zajedno u miru i slavlju, pa da tek jedna polovina ekipe, ona hrvatska, bez dovoljnog igračkog kvaliteta s klupe nije morala dva puta izgubiti bez pružanja velikog otpora Amerikancima – ko zna šta je moglo biti…

Isto važi i za krnju Jugoslaviju 1996. u Atlanti, koja se, dok je Divac bio na parketu, dobro držala.

Photo: USA Basketball

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar