Početna EUROLEAGUECibona pretvorena u akcionarsko drustvo; kako bi bilo da isto urade i Zvezda i Partizan?

Cibona pretvorena u akcionarsko drustvo; kako bi bilo da isto urade i Zvezda i Partizan?

od Darko Dželetović
185 pregleda

Košarkaški klub Cibona završio je transformaciju iz sportskog udruženja u sportsko akcionarsko društvo, sada posluje kao KK Cibona s.d.d., a većinski vlasnik postao je kanadski biznismen hrvatske provinijencije Viktor Dodig sa 69,96 odsto ukupnih vlasničkih akcija. Ukupno su emitovane 34.596 akcije, a nominalno jedna akcija košta 100 eura. Proces upisa akcija trajao je od 31. avgusta do 25. septembra 2026. godine, a u novčanoj dokapitalizaciji prikupljeno je 1.730.100 eura, čime je premašen zakonski minimum od 1,6 miliona eura. Najveći komad novog kapitala u ukupnoj investiciji pripada upravo Dodigu, koji je uplatio 1.725.000 eura.

Cibona je transformacijom napravila soluciju za nagomilane probleme i pronašla način da uvede već prisutnog strateškog investitora i zacementira njegovo vlasništvo u klubu. Grad Zagreb je objasnio da je cilj bio omogućiti održiv opstanak kluba i poslovanje bez dosadašnjih dugova, pa je novi kapital kombinovao novčana ulaganja i konverziju potraživanja. Bogati Hercegovac iz Kanade očigledno ima dovoljno novca da mu „bacanje“ sedmocifrenog iznosa na Cibonu nije veliki problem.

Dodig ili Dodik?

Dodig sada drži 69,96 odsto Cibone, dok je drugi najveći akcionar kompanija Turnover j.d.o.o. sa 18,96 odsto, u kojoj Dodig isto tako ima vlasničkog kapitala. Grad Zagreb i povezane gradske kompanije zadržali su ukupno 6,1 odsto, čime su treći najveći akcionar. Preostalih nekoliko procenata pripada drugim manjinskim partnerima, među kojima su Escont Partners sa 2,40 odsto i Bilić-Erić sa 1,09 odsto, dok svi ostali partneri imaju pojedinačne komadiće vlasništva manje od jedan odsto. Istovremeno, postojeća potraživanja pretvorena su u osnovni kapital i kapitalne rezerve od 4.306.100 eura.

Ukoliko se projekat zvan NBA Europe bude razvijao prema modelu koji kao bazu ima finansijski stabilne, jasno strukturisane i profesionalno organizovane klubove, ovakva transformacija Cibone mogla bi biti putokaz i za Crvenu zvezdu i Partizan. Ako beogradski klubovi žele dugoročno uzeti učešće u transparentnom američkom sistemu poslovanja, i jedan i drugi beogradski klub bi morali da razmotre model u kojem bi vlasništvo, kapital i odgovornost bili jasnije definisani, ali vrlo moguće i odvojeni od sportskih društava (SD Partizan i SD Crvena zvezda), odnosno od fudbalskih klubova.

Cibonin potez, bez povezanosti sa ikakvim fudbalskim klubom, olakšao je transformaciju kluba, ali Cibona nema ono što Zvezda i Partizan imaju, a to je generalnu napaljenost javnosti na košarku u Srbiji za razliku od Hrvatske, neuporedivo veći komercijalni potencijal zbog armije navijača koji, zapravo, donose profit, dvoranu sa kapacitetom od 20 hiljada koja je u proteklim godinama u Evroligi solidno ispunjena mada za klubove 95 odsto minuta na parketu igraju stranci, a i potencijalnu podršku fudbalskih klubova, ako zaškripi. A to je upravo ono što NBA traži u prvih 10-ak godina projektovanih gubitaka novog NBA Europe poduhvata ako se ne napravi “deal” sa Euroligom.

Ko bi bili vlasnici KK Partizan i KK Crvena zvezda?

Ako bi se ovaj problem mogao svesti na jednu rečenicu, ona bi bila: Kako od KK Zvezde i Partizana napraviti akcionarska društva koja donose profesionalno i odgovorno upravljanje, a istovremeno ugraditi mehanizme prevencije da jedan privatni vlasnik dobije preveliku kontrolu nad institucijom koju veliki broj ljudi smatra svojim klubom?

Postoji nekoliko mogućih modela, a to su modeli u kojima je neko 100 odsto privatni vlasnik, model koji u Srbiji, obzirom na mentalitet i specifičnu društvenu ulogu klubova, ne bi bio realna opcija, ali dva ili tri druga modela u kojima bi većinski privatni vlasnik operisao uz manjinske navijače i javni sektor, široko raspršeno vlasništvo ili „50+1“ model – nisu nemogući.

Većinski privatni + manjinski navijači/javni sektor: Privatni investitor, kao Dodig u Zagrebu, imao bi kontrolni paket, dok bi navijači mogli kupovati akcije, a uz njih bi i Grad Beograd, ali i država Srbija (čitaj političari na vlasti, zavisno od toga šta će se desiti na izborima), „zadržali“ manjinski vlasnički komad kluba i određena prava.

Široko raspršeno vlasništvo: I KK Zvezda i KK Partizan bili bi u vlasništvu velikog broja akcionara, pri čemu niko ne bi imao dominantan paket, a kontrola bi se dogovarala među više grupa, u kojoj bi sigurno u ulozi medijatora opet država, to jest političari imali glavnu ulogu.

„50+1“ model: Navijači ili članovi kluba zadržavali bi najmanje 51 odsto glasačkih prava, čime bi imali većinsku kontrolu nad ključnim odlukama kluba. Nerealno, ali scenario iz snova.

Ako bi, makar i u najavi, jedan od ovakvih ili neki sličan model bio stavljen pred nos NBA moćnicima, koji su, izgleda, dobro zapeli da preuzmu evropsku košarku i koji dobro znaju za atmosferu u Areni u Beogradu, oni bi bili mnogo manje uplašeni postsocijalističkim sindromima, i netransparentnim načinom gazdovanja nad večitim rivalima. To bi mogao biti jedini način da se Zvezda i Partizan ubace kroz odškrinuta vrata kao jedan ili dva wild-card kluba u 4 pozicije (od kojih bi jedan trebao biti kvalifikant FIBA takmičenja) u 16 flubova za koje NBA planira da igraju sa 12 sigurnih koji su planirani da budu bazirani u Mančesteru, Londonu, Parizu, Lionu, Rimu, Milanu, Madridu, Barseloni, Berlinu, Minhenu, Atini i Istanbulu, i koji će igrati utakmice za manje od godinu dana.

Ovo zvuči kao pobuna protiv “ove” Evrolige, i pametno je da se sačeka 5.oktobar (onaj na jezeru Komo), ali činjenica je da druga najjača liga planete od Zvezde i Partizana već godinama dobija mnogo više nego što im daje.

Photo: Wall Street Journal

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar