Početna BLOGBojan Šoć: Epilog finala

Bojan Šoć: Epilog finala

od Bojan Šoć
21 pregleda

Da je gotovo tek onda kad je zaista gotovo Andrej Vatutin dobro zna iz prakse. Proteklih godina prvi čovjek CSKA se nagledao “već dobijenih” utakmica svog tima na evroligaškom Fajnal foru. U Istanbulu dvanaeste “vanzemaljska” postava s Kirilenkom, Teodosićem, Šiškauskasom, Krstićem, Švedom i društvom imala je u finalu 19 poena viška pred kraj treće četvrtine. Kako će se ispostaviti – bilo je to premalo za trofej. Milano 2014. Makabi Dejvida Blata u polufinalu polagano topi zalihu “armije” od 15 poena, a nakon kiksa Hrjape u posljednjim sekundama utakmice Tajriz Rajs u kontri pogađa za pobjedu. Madrid 2015. Momci Dimitrisa Itudisa kontrolišu tok polufinala protiv Olimpijakosa, u zadnja četiri i po minuta utakmice ulaze sa velikih 9 poena prednosti. Vasilis Spanulis je bez “upisa” iz igre skoro čitav meč (šut 0-11!), ali se razgoropađuje u završnici i još jednom simultankom u stilu “samo mi dajte loptu, ostalo je moja briga” pravi nevjerovatan preokret.

Svaku od ovih agonija Vatutin je posmatrao iz prvog reda, a mi smo posmatrali njega – mladog čovjeka koji stari “u direktnom prenosu”, u nevjerici da je upravo bio svjedok još jednog neobjašnjivog kolapsa najskupljeg košarkaškog tima na kontinentu. Njegovog tima. Opustošen iznutra, čelnik CSKA je napuštao još jednu dvoranu duboko razočaran, kao Sizif koji je bio na korak od cilja, ali se prokleti kamen s vrha planine u djeliću sekunde otkotrljao u nepovrat.

soc finale 2

Kad su armejci sinoć u prvom poluvremenu finala Evrolige razbili Fenerbahče sa 20 poena razlike, jedan je čovjek iz njihovog tabora izgledao kao da Moskovljani u treću četvrtinu ulaze s ogromnim deficitom, a ne viškom poena. Znate na koga mislim. Zagledan u neku imaginarnu tačku, Vatutin je vjerovatno vrtio filmove iz Turske, Italije, Španije i čekao da počne 20 najdužih minuta u životima svih onih kojima je “armija” na srcu. Iščekivao je trenutak kad će se na semaforu konačno upaliti sve same nule i tad, tek tad, će moći da otpočne slavlje. Kratka sekvenca iz “utrobe” Mercedes Benc Arene na poluvremenu pružila nam je šansu da vidimo i jednog drugog Vatutina – čovjeka koji poput lava u kavezu šeta tamo-amo i uz ogromne napore kroti vulkan emocija koje ga preplavljuju. Njegova ekipa je u prvom dijelu igrala atomsku košarku, ali… uvijek to neizostavno “ali”, a zar i može drugačije nakon onolikih bolnih padova i raspršenih nadanja?

Čelnik CSKA nije brinuo bez razloga. U drugom poluvremenu armejci su još jednom dokazali da i dalje umiju od gotovog da naprave veresiju, a Dikson, Judo, Slukas, Antić i društvo – nošeni do fantastičnog preokreta zaglušujućim urlikom hiljada i hiljada grla Fenerove torcide – da nisu slučajno stigli u Berlin u rangu favorita.

“Pa zar i ovaj put?!” vjerovatno je proletjelo kroz glavu Vatutinu kad je Nando De Kolo odapeo onu očajničku trojku 6 sekundi prije kraja da spasi propalu stvar. Ovaj put ne. Ne dok je tu Hrjapa da nakon promašaja Francuza iz odbojke ubaci možda i najvažnije poene u karijeri i izbori produžetak. Kapiten Hrjapa, najvoljeniji od svih armejaca, onaj isti golobradi novajlija iz Saratova kojeg je 2002. u vatru bacio Dušan Ivković, danas veteran koji se nakon dva preloma ruke ove sezone ipak oporavio za Berlin i odigrao za pamćenje oba meča.

Poeni kojima je odveo ekipu u produžetak kao da su trgli CSKA iz “kliničke smrti”. Dobrano potrošen tokom potjere za rivalom, Fenerbahče je morao dotući Ruse u regularnom dijelu ako je htio trofej. Hrjapin pogodak je vratio Itudisove momke u život i, barem se tako čini, energetski opustošio Turke koji su – bez obzira na podvig za divljenje – morali opet na parket.

soc finale 3

Ostalo znate. De Kolo je s linije penala stavio tačku na finale i upakovao ruskom divu sedmu evropsku titulu. Slavlje je moglo da počne! Egzaltirani Vatutin je eksplodirao, emocije su pokuljale napolje, armejci su konačno mogli dati sebi oduška. Ovaj toliko očekivani trofej je najbolja nagrada šefu Moskovljana za strpljenje i vjeru u tim koji je sklapao godinama. Za vjeru u Miloša Teodosića iza kojeg je stajao uvijek, pa čak i onda kad su mediji i publika etiketirali srpskog plejmejkera kao gubitnika koji redovno zataji na Fajnal foru, zaboravljajući (a Vatutin se nije libio da ih na to sam podsjeti) Teove ogromne zasluge za sam plasman na završni turnir iz godine u godinu. Ako je neko i dalje bio u dilemi, Miloš je sinoćnjom partijom i takvim skepticima dokazao da je majstor najvećeg kalibra. Ovaj trofej je ujedno i nagrada za vjeru u Dimitrisa Itudisa, mladog trenera koji je naslijedio dosta eminentnije prethodnike na klupi CSKA, ali je imao “petlju” i nije klonuo duhom nakon prošlogodišnje tragedije protiv Olimpijakosa. Nagrada za vjeru  u Voronceviča, koji je prije četiri godine jednom nogom maltene već bio u NBA, i Kurbanova, koji se nakon dugogodišnjih “skitanja” vratio kući i dao, kao i Andrej, ogroman doprinos ovoj tituli. Nagrada je to i za fenomenalan “njuh” Moskovljana na čelu s Vatutinim koji su u skromnom, nenametljivom De Kolou prepoznali upravo onog momka koji će ih sigurnom rukom voditi do krova Evrope. Na kraju krajeva, to je nagrada za nesalomiv timski duh armejaca koji su ovaj uspjeh iskovali bez klasičnog centra što je vjerovatno jedan od najvećih kurioziteta u istoriji evropske košarke. U ključnim bitkama, počev još od završne faze Top 16, CSKA nije imao svog Burusisa, Judoa, Rendolfa, Cirbesa ili Ajona. Predvođena omalenim Hajnsom – čovjekom ogromnog srca, kako reče Teo – odbrana armejaca je u najtežim okršajima lavovski kompenzovala manjak dominantne “petice” što berlinskom trijumfu daje jednu dodatnu, još veću dimenziju.

Zavjesa je spuštena, na semaforu gore četiri nule. Fenerbahče 96, CSKA 101. “Armiji” se vratilo. Bio je i red.

Navijači – na doček, Itudisu – novi ugovor!

Sada već sedmostruki prvaci Evrope slijeću na moskovski aerodrom Šeremetjevo danas u 16:55 po lokalnom vremenu. Na klupskom sajtu armejaca pristalicama kluba je upućen apel da dočekaju šampione u vazdušnoj luci i zajedno proslave titulu. Oni koji budu spriječeni, novu priliku da podijele radost sa svojim ljubimcima imaće već u četvrtak u dvorani “Aleksandar Gomeljski” na otvaranju polufinalne serije plejofa VTB Lige protiv starog rivala Himkija.

Navijači “armije” koji su finale Evrolige pratili pored malih ekrana su sinoć bili ogorčeni i to s razlogom – direktan televizijski prenos iz Berlina kasnio je skoro 15 minuta zbog nešto kasnijeg završetka fudbalske utakmice Zenit-Lokomotiva (u samom finišu meča u Sankt Peterburgu je došlo do masovnog koškanja rivala i prekida utakmice, a nakon njenog završetka emitovan je i redovan blok reklama što je dodatno odgodilo “dolazak” slike i tona iz Mercedes Benc Arene u ruske domove). Kada su se na tv ekranima konačno pojavili kadrovi iz Berlina, u toku je bio već šesti minut finala.

U međuvremenu, na adresu najtrofejnijeg ruskog kluba ne prestaju da pristižu čestitke iz čitavog svijeta, a telegram s riječima podrške i zahvalnosti armejcima je uputio i predsjednik Rusije Vladimir Putin. “U napetom finalu ste sačuvali nerve, ispoljili zajedništvo, volju za pobjedom i dobili uzbudljivu utakmicu. Želim vam dobro zdravlje i nove uspjehe”, prenose mediji čestitku šefa države.

Do novih uspjeha “armiju” će voditi stari trener, ali s novim ugovorom! Prema riječima Andreja Vatutina, uoči jučerašnjeg finala on je obavio razgovor s menadžerima Dimitrisa Itudisa na temu produženja saradnje s grčkim stručnjakom. “Saopštio sam to treneru još prije utakmice. Odluka da njega dovedemo za šefa stručnog štaba bila je pun pogodak. Jako mi je drago da se ostvarilo ono što smo zamislili prije dvije godine. Prošle godine nam je malo nedostajalo, ali ne mari, nadam se da ćemo na sljedećem Fajnal foru da odbranimo titulu”, izjavio je Vatutin.

Photo: Euroleague

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar