Olimpijakos kao gost pobedio Panatinaikos u drugoj utakmici finalne serije u OAKI 66:68! Nema scenariste koji bi smislio takvu završnicu. Niko od producenata mu ne bi verovao da je nešto tako izvodljivo u praksi.”Previše mašte. Hvala, doviđenja”, bila bi izlazna replika.
A, eto, desilo se!
Sve u poslednje 8,3 sekunde, inače lošeg i dosadnog meča.Panatinaikosu je ostalo tačno toliko vremena da pokuša da stigne minus od dva poena – 63:65.
Hajde da sad ne postavljamo pitanje zašto je trener Olimpijakosa Sferopulos dozvolio da se šutne za tri poena, ako mu je, kao i većini Grka, poznato da Dimitris Dijamantidis u naletu adrenalina ima makar 55% šansi da u ključnim trenucima pogodi za tri poena.Veći mu je tada problem da ubaci dva slobodna bacanja.
Dakle, pustili su Micosa da odapne i, naravno, on pogađa, a svih 20 hiljada poluludih navijača PAO-a padaju u delirijum. Sada je 66:65!
Nema navijača u hali, igrača jednog ili drugog tima, čak ni usputnog TV gledaoca, koji nije znao kakvu će taktičku varijantu “smisliti” Janis Sferopulos. “Daj loptu Biliju Spanulisu, zažmuri i pomoli se bogu”.
Trener Pao-a Pedulakis, koji je logično bio upućen u tajnu zvanu Spanulis, mudro odlučuje da njega pri tom završnom šutu čuva Kalates?! Ni neka “četvorka”, ni možda neki miks, nego samo Kalates.
Spanulis koji je to radio ko zna koliko puta, mirno iscima druga iz reprezentacije, baci se u desnu stranu i……… tajac u OAKI. Ušla je!
Kraj 66:68.
Crveni stambedo ka hodniku koji vodi u svlačionice.
Predvodnik Spanulis dobro zna domaće običaje u Marusiju i šta sve uz njih ide, pa nije baš bio raspoložen da zabavu uveliča svojim prisustvom. Kamere su otpratile slavlje igrača i trenera Olimpijakosa. Bilo bi nepravedno ne pomenuti pouzdanog i zlatna vrednog Jorgosa Printezisa (20 poena, 15 skokova), ali…
Brejk na brejk. Olimpijakos vraća prednost domaćeg terena. Serija se nastavlja. Grci imaju pravo finale, ali ovih 8 sekundi druge utakmice nudi odgovore na neka pitanja.
Recimo, zašto je bilo prirodno i jedino moguće rešenje da Spanulis svojevremno napusti Panatinaikos, iako je bio u najboljoj evropskoj ekipi tih godina, sa ozbiljnim parama, obožavan od navijača…
Bilo mu je mnogo mračno u senci Dijamantidisa. Počeo čovek da gubi oštrinu i sve mu je dalje bio protivnički koš. To je tada doživljeno kao izdaja, ali su se strasti slegle u godinama koje su stigle. Kod svih, osim kod navijača PAO-a.
Evo, sada vidimo i zašto. Da je ostao “zeleni”, sve ovo ne bi bilo moguće.
Ali, koliko bi ovaj sport bio siromašniji da dva košarkaška super teškaša, iako im je priroda podarila pero-laku kategoriju, Bili i Micos, nisu na različitim stranama.
Nema nikakve veze što su do tih 8,3 sekundi do kraja utakmice zajedno imali šut za dva i tri poena 3/19!
Kada bi se neko usudio da sračuna koliku količinu sreće i ponosa su podarili navijačima svojih ekipa, a posebno kada su se svi u gomili radovali uspesima nacionalnog tima, bilo bi jasnije zašto su njihovi krediti zauvek beskamatni i ničim limitirani.
Tako se stiže i do drugog pitanja. Zašto grčki trener u Olimpijakosu i Panatinaikosu pomalo žmirka kad izađe na svetlost velike pozornice?
Nisu, mučeni, navikli da se refletori usmere ka njima. Blaga pomrčina u senci velikih igrača ume da bude lagodna, naročito ako je solidno plaćena, ali zato se strogo vodi računa o lagi i tonu obraćanja igračkim polubogovima, iz prikrajka motri na izraz lica predsednika, a na trenerskoj stolici je uvek upisan datum isteka roka – dok ne dogovorimo nekog sa ozbiljnim autoritetom!
Naredni meč finalne serije se igra u četvrtak 26. maja u pirejskom SEF-u!
Photo: YouTube
1 komentar
Gospodine Simunec. Nista napisali ono najbitnije. velika greska sudija. Spanulis je napravio KORAKE