Iako sa tri titule Jugoplastike i jednom Partizana, uz još tri učešća “crno-belih” na završnim turnrima imamo čime da se podičimo kada je u pitanju istorija učešća na Final four turnirima, ono na šta s pravom možemo i treba da budemo ponosni jeste dominacija naših trenera na završnim borbama Evrolige. Brojke su tvrdoglave i niko ne može da im protivureči. Srbija je imala šestoricu trenera na završnim turnirima: Željka Obradovića, Dušana Ivkovića, Božidara Maljkovića, Duška Vujoševića, Svetislava Pešića i Milana-Kimeta Bogojevića. Italija je imala jednog više (Etore Mesina, Serđo Skariolo, Majk D’Antoni, Karlo Rekalkati, Franko Kasalini, Simone Pjaniđani, Emanuel Molin), Španija je takođe imala šestoricu (Aito Garsija Reneses, Ćavi Paskval, Pablo Laso, Lolo Sains, Kliford Luik, Migel Anhel Martin), bilo je i 6 Grka (Joanis Joanidis, Panajotis Janakis, Eftimios Kjumurdžoglu, Jorgos Barcokas, Janis Sferopulos, Dimitris Itudis) ali ono što pravi razliku jeste ukupan broj učešća i, naravno, broj osvojenih titula.
Srpska šestorka ima, računajući i ovogodišnju sezonu, 35 učešća, dok su italijanski stručnjaci učestvovali 21 put. Slede Španci sa 18 (računajući i 2017.), zatim Grci sa 15, Izraelci sa 12, Hrvati sa 8 itd.
Pojedinačno, Željko Obradović će sa 16 učešća (računajući i Istanbul 2017.) i 8 titula još dugo biti nedostižan. Najbliži mu je Etore Mesina sa 11 (4 titule). U vrhu liste su još Dušan Ivković sa 8 učešća (2 titule), Boža Maljković 7 (4), titulu je na svom jedinom učešću 2003. osvojio i Svetislav Pešić, dok su samo učestvovanjem morali da se zadovolje Duško Vujošević (dva puta) i Milan-Kime Bogojević (jednom).
Ako trenere iz bivših jugoslovenskih republika podvedemo pod “jugoslovensku trenersku školu”
dobijamo još učesnika F4 i titula: Željko Pavličević (Hrvatska) 2 (1), Petar Skansi (Hrvatska) 2 (0),Velimir Perasovič (Hrvatska) 2 (0), Jasmin Repeša (Hrvatska) 1 (0), Neven Spahija (Hrvatska) 1 (0), Duško Ivanović (Crna Gora) 3 (0), Zmago Sagadin (Slovenija) 1 (0).
U neku ruku, mogli bismo da prisvojimo i Oktaja Mahmutija, Turčina koji je rođen i odrastao u Skoplju i koji je stopostoitni izdanak naše trenerske škole. On je učestvovao jednom sa Efes Pilsenom.
Na spisku trenera koji su bar jednom igrali na Final four turniru ukupno je 45imena, bez stručnjaka koji su bili na ona dva eksperimentalna skupa 1966. i 1967. Izostavio sam ih jer nisu imali šansu da u dužem vremenskom periodu ponavljaju uspeh, kao što su to mogli treneri koji su radili ili rade od 1988.Tih 45 trenera dolaze iz 12 zemalja, od kojih su 4 sa prostrora bivše Jugoslavije. Naši treneri su ubedljivo prvi i po ukupnom broju titula: Obradović ih ima 8, Maljković 4, Ivković 2 a Pešić jednu. Izrazita dominacija naših trenera može biti nastavljana ako Željko Obradović obraduje Tursku prvom titulom klupskog prvaka Evrope.
(kraj)
Photo: Euroleague