Nije to bila klasična konfernecija za novinare u Kući košarke. Nimalo formalna, protokolarna, uštogljena. Ne. Ne može ni biti kada se na put ka Češkoj i odbrani titule prvaka Evrope u košarci prate aktuelne šampionke, reprezentativke Srbije. Naše kraljice, kako su im nadenuli ime posle istorijskog uspeha u Budimpešti pre dve godine. Devojke su bile vesele, šarmantne, lepe i pozitivne kao i uvek, i to je davalo ovom skupu poseban šarm. Šarm sa osmehom koji mogu da imaju samo najbolje.
U sredu, 13. juna, rano ujutro reprezentacija Srbije kreće put Češke i Praga, gde se najpre igraju utakmice naše grupe na Evropskom prvenstrvu, a onda, daj bože, ostajemo u glavnom gradu Česke i nastavljamo bitku u drugoj fazi takmičenja. Za medalju, bitku za odbranu titule, za nastavak sjajnog niza uspeha naše ženske košarke, bitku za ponos.
U Kući košarke se zaista okupilo mnogo finog, pristojnog sveta. Najpre, tu su bile sve igračice i stručni štab, predvođen selektorom Stevanom Karadžićem. Tu je bio i predsednik Saveza Predrag Danilović koji je pozdravio sve prisutne, a devojkama, u borbenom duhu, poručio da ne zaborave da su prvakinje, da su najbolje i da poštuju druge ali najviše sebe. Da uživaju na velikom takmičenju i da se vrate srećne. Prava sportska filosofija. A ko je bolje zna od velikana srpske i evropske košarke.
Tu je bio i bivši predsednik Dragan Đilas. To što nije više formalno predsednik ništa nije promenilo u njegovom odnosu prema košarci, ženskoj posebno. Biće Đilas sve vreme i u Pragu i bodriti devojke kao što je to godinama radio, kada je malo ko verovao u njih,. Bila je tu i Ana Joković, potpredsednica zadužena za žensku košarku i kod starog ali i kod novog predsednika Saveza, još jedna od onih malobrojnih koji su verovali od početka u bolje dane naše ženske košarke. Bio je, rekosmo, naravno, i ceo stručni štab i selektor Steva Karadžić koji se nije upuštao u prognoze. Zna vrlo dobro da za one rezultate koje smo postigli u protekle dve godine treba mnogo, mnogo rada, maksimalna spremnost svih devojaka, najjači sastav ali i doza sreće i da se poklope sve kockice. Sve to je imala njegova prethodnica, sjajna Marina Maljković, i čuda su počela da se ostvaruju. Ne baš klasična čuda jer o trenerskim kvalitetima Marine ne treba ni trošiti reči. Koliko se radilo i pripremalo, takođe. Ali, kao i u životu, ako te nekada u ključnim momentima, malo sreća ne pogleda, malo se točak sreće ne okrene na tvoju stranu, uspeh može izostati. Zna to sve popularni Karadža ali delovao je mirno, staloženo i poručio da idu da se pokažu u najboljem svetlu, a koliko je to, za sada je teško reći.
Bile su tu, dakle, i sve igračice, ispred kojih se prisutnima i javnosti obratila kapiten Jelena Milovanovic. Rođena pobednica, šampionka gde god da igra, aktuelna prvakinja Španije, pravi kapiten, vođa. Nije trošila mnogo vremena, samo je obećala da će sve one dati sve od sebe da reprezentuju našu košarku i zemlju na najbolji način. Rečeno tako da verujemo bespogovorno.
Bile su tu i veteranke košarkaše igre, koje su došle da uveličaju ovaj ispraćaj devojaka na veliko takmičenje, a i da pozdrave još jedan događaj koji se, kao šlag na tortu, nadovezao na ovaj ispraćaj.
Bilo je divno videti takve veličine kao što su Zaga Žeravica, Jelica Kalenić, Jasna Milosavljević, Biljana Majstorović, Eleonora Vild, Bosa Pešić, Lola Jakovljević, Nina Spasojević, kako zdušno pozdravljaju svoje, mnogo mlađe koleginice ali i kako se sa setom ali radošću sećaju događaja opisanih u predivnoj knjizi doajena sportskog novinarstva Vladimira Stankovića “Koš po koš-arkašice”. To je treći deo trilogije (zasad) ovog vrsnog novinara koji je je prethodnim dvema knjigama podsetio na fantastične uspehe naše muške reprezentacije na evropskim prvenstvima, pa na olimpijskim igrama i evo, u trećoj knjizi na sve reprezentativne uspehe naših dama u međunarodnim takmičenjima. Obuhvaćene su ukupno 289 utakmica sa svim strelcima, nepoznatim detaljima i zanimljivostima, opisana je istorija učešća ženske reprezentacije Jugoslavije, odnosno Srbije na evropskim i svetskim prvenstvima i olimpijskim igrma sa više od 150 slika i bogatom dokumentacijom. Odlomke iz knjige, malo podsećanje na neke strarije utakmice i angdote ali i na ono najnovije iz Budimpešte, čitao je čuveni glumac Ivan Bekjarev, inače i sam veliki ljubitelj i poznavalac košarke.
Prava knjiga, kažu i prva ovakva o ženskoj košarci, u pravo vreme. U predvečerje Evropskog prvenstva u Češkoj. Kao dar svim damama koje su igrale ovu čarobnu igru i kao podstrek sadašnjim igračicama da nastave tim putem.
Zajedničko slikanje, druženje, po koja zabrinuta priča zbog povreda Sonje Petrović i Ane Dabović, uživanje u priči sa pametnim, šarmantnim i normalnim devojkama, bodrenje od srca i želje za sretan put.
Tako je to izgledalo u Kući košarke. Kako će izgledati u Pragu, gledaćemo već od petka kada se sastajemo sa Grčkom, u subotu kada igramo sa Francuskom, u nedelju je slobodan dan pa u u ponedeljak sa Slovenijom. A kako i može da izgleda kada igraju aktualne prvakinje Evrope? Pa, valjda pobednički.
Reprezentacija Srbije:
Ana Dabović – 18.08.1989, 183 cm, plejmejker/bek
Tamara Radočaj – 23.12.1987, 170 cm, plejmejker
Sanja Mandić – 14.03.1995, 180 cm, plejmejker/bek
Nevena Jovanović – 30.06.1990, 180 cm, bek
Saša Čađo – 13.07.1989, 178 cm, bek
Sonja Petrović – 18.02.1989, 189 cm, krilo
Aleksandra Crvendakić – 17.03.1996, 187 cm, krilo
Jelena Milovanović – 28.04.1989, 190 cm, krilni centar
Sara Krnjić – 15.07.1991, 193 cm, centar
Dragana Stanković – 18.01.1995, 195 cm, krilni centar/centar
Tina Jovanović – 12.01.1991, 190 cm, centar
Maja Škorić – 10.11.1989, 185 cm, krilo/krilni centar
Na čelu stručnog štaba je selektor Stevan Karadžić, pomoćni treneri su Igor Polenek i Dragan Vuković, kondicioni trener Aleksandar Lukman, skaut Goran Topić, lekar Momčilo Jakovljević, fizioterapeut Srđan Nedeljković, tim menadžer Sanja Reljić, a portparol Dejan Kontić.
Photo: MN Press