Početna DOMAĆA KOŠARKANajbolje iz Srbije

Najbolje iz Srbije

od Božidar Manojlović
25 pregleda

Nije najvažnija bila ni u lepa avgustovska noć, ni predivni ambijent Kluba privrednika. Poenta je bila u ekipi ljudi koja se okupila da proslavi 40 godina od zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 1977. u Liježu, 20 godina od zlata u Barseloni na Evropskom šampionatu, i da se isprati sadašnja generacija košarkaša na put u Tursku, na ovogodišnje Prvenstvo Evrope.

Pa samo to da je neko uradio u svetu košarke, bilo bi dovoljno. A to je samo delić onoga što je naša košarka dala ovoj zemlji i svetu u proteklih 50 godina.

Lijež, 1977, profesor Aca Nikolić na klupi, pored Boša Tanjević, a na terenu Kića, Praja, Moka, Mirza, Krešo, Raša,Varaja… Trijumfalni niz pobeda, završio se i trećom medaljom u nizu. I ona čuvena odbojka na košarkaškom terenu. Nikada pre, a bogami i posle, niko to nije izveo tako spontano, tako lako, tako šmekerski, kao što su to tada uradili Moka i Kića protiv strašnih Sovjeta. „Nije to bio potez kojim smo hteli da potceni protivnik. To je bila demonstracija moći nad jednom od najboljih ekipa na planeti“ – rekao je Žarko Varajić, jedan od aktera tog meča. „ Možda vam danas to zvući smešno, ali ja sam upravo gledajući tu odbojku rešio da postanem pravi košarkaš, reprezentativac, da i ja jednog dana to isto uradim u dresu svoje zemlje“ – dodao je Aleksandar Đorđević, obraćajući se skupu. I zaista, ta odbojka, koja je krasila dugo, dugo, špice svih ozbiljnijih sporstkih emisija, je i suština shvatanja igre ove naše nacije. Ta odbojka je u tih par sekundi postala trade mark, zaštitni znak ovog područja, kada je košarka u pitanju. Iako je taj šampionat pokazao kakve trenere imamo, kakve igrače imamo, odbojka Kiće i Moke je utrla put tolikim budućim košarkašima, više nego ijedna medalja.

20 godina kasnije, Barselona. Potpisnik ovih redova, i sam izveštač sa tog prvenstva za Superkoš i TV Poltiku, zatvara oči i seća se mnogo čega. Došli smo kao aktelni prvaci Evrope, posle Atine 95, igre, finala i emocija koje se, valjda, više nikada neće ponoviti. Ali, i Barselona je imala svoje zlatne momente. Pre svega, čuvenu trojku Saše Đorđevića protiv Hrvata, u poslednjoj sekundi. Repliku one čuvene iz Istanbula kojom je Partizan postao prvak Evrope. Isto mesto na terenu, isti skok, skoro isti šut, preko ruke, i isti rezultat. Slavlje, euforija, eksplozija sreće na našoj strani i neverica, tuga, bes, nemoć, na drugoj. Hrvati su igrali bolje te noći ali pobednički mentalitet je učinio svoje, i prošli smo dalje. A dalje su Đorđević, Danilović, Savić i ostali odradili ono zbog čega smo došli te godine u Barselonu i uzeli smo još jedno zlato. Neviđeno slavlje u glavnom gradu Katalonije, uključenja uživo, prvi put sa pozajmljenim mobilnim telefonom, za koji nisam znao ni kako se koristi, povratak u Beograd u avionu sa igračima, doček na aerodromu, hiljade ljudi duž auto puta od aerodroma do grada, vožnja do Savezne skupštine i erupcija oduševljenja prilikom izlaska igrača na skupštinski plato. Sećanja naviru, emocije takođe.

Trener tog tima, danas najtrofejniji stručnjak Evrope je bio Željko Obradović. Prisetio se tih momenata i lepih trenutaka ali pošto Željko uvek voli da gleda unapred, u epicentar je stavio današnju reprezenatciju i njen put na Evropsko prvenstvo u Turskoj. „ Znam da je Saša imao velikih problema zbog povreda brojnih igrača i otkaza ali momci, shvatite, vi ste najbolje što Srbija ima i tako se i ponašajte“ – rekao je Željko i izmamio ogroman aplauz najpre selektora Đorđevića, a zatim i svih prisutnih. Sjajna rečenica, sjajan savet, velikog trenerskog maga. I zaista, ovi momci koji u sredu da putuju u Istanbul, su najbolje što Srbija ima. Da li ima boljih, većih igrača koji ne igraju? Pa, ima. Ali, o njima ne smemo i nećemo da pričamo. Bili oni opravdano ili manje opravdano odsutni. Pričamo samo o ovima što su ovde. A oni su najbolji. Ko god da ide, ko god da putuje za Istanbul, ko god bude predstavljao ovu zemlju na Evropskom prvenstvu, budite sigurni da je zaslužio, da će da izgara, da će ostaviti srce na terenu, da je najbolji u ovom trenutku.

I zato podržimo ove momke od 31. avgusta do 17. septembra, da nastave onim putem kojim su njihovi prethodnici išli davno u Liježu i još ranije, u Barseloni, Atini, već jednom u Istanbulu i svim onim gradovima u kojima se igrala najbolja košarka u Evropi. Najbolja zato što su je igrali naši momci.

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar