A krivica Košarkaškog saveza?
- July 17, 2021
- 3 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in Blog
Naravno da je užas što naši košarkaši neće videti Olimpijske igre! U nastavku ću malo o tome koji su razlozi neuspeha, ali da najpre kažem nešto o značaju olimpijskog košarkaškog turnira.
Lično sam bio na brojnim evropskim i svetskim prvenstvima. U odnosu na Olimpijske igre, sve su to takmičenja drugorazrednog nivoa! Smelo to tvrdim jer sam se bezbroj puta uverio.
Prvi su to shvatili pragmatični Amerikanci, pa na olimpijske igre šalju najjaču moguću košarkašku reprezentaciju. Za svetska prvenstva ih boli uvo, za pan-američke igre još i više…
Medalja sa Olimpijade ne može da se meri ni sa jednom drugom. E – zato je naš poraz od Italijana prava tragedija.
Međutim, sećanje je relativna kategorija. Pa se zato malo ko seća da smo učešće na Olimpijskim igrama u Tokiju zapravo prokockali još 10. septembra 2019. u kineskom gradu Dongdžuanu! Tog dana reprezentacija Srbije je na Svetskom prvenstvu izgubila od selekcije Argentine 87-97 u četvrtfinalu Mundobasketa, i nije se plasirala među najbolje četiri ekipe. A – najbolje četiri su se automatski plasirale na Olimpijske igre…
Na tom meču, koji je odredio našu košrkašku sudbinu, selektor je bio Saša Đorđević, a reprezentacija i nije bila tako loša. Igrali su oni koji su nam sad nedostajali – Nikola Jokić, Bogdan Bogdanović, Vladimir Lučić, Nikola Milutinov, Marko Gudurić i Stefan Jović. Plus Simonović, Bjelica, Raduljica, Birčević, Micić i Marjanović. Bili su nemoćni pred veteranom Luisom Skolom i razigranim Fakundom Kampasom.
Na tom Svetskom prvenstvu bili smo na kraju peti, što nas je poslalo u kvalifikacije za Olimpijske igre. A kakve su to kvalifikacije bile, i još uvek su, neka ilustruje samo ovaj podatak. Evo, pitam čitaoce, neka mi neko javi ako zna kako Srbija trenutno stoji u kvalifikacijama za naredno Evropsko prvenstvo? I gde će biti održan taj Eurobasket? Kao i – kako stojimo u kvalifikacijama za sledeće Svetsko prvenstvo, i gde će ono biti održano… Koliko se sećam, u kvalifikacijama smo poraženi od Gruzije i Švajcarske, ali više se ne sećam tačno za koje smo se to takmičenje tada borili… Možda i za ove Olimpijske igre, ko zna?
Dakle, stigli smo u kvalifikacijama do konfuzije sa FIBA prozorima. Posle Svetskog prvenstva u Kini, a pre početka bilo kojih kvalifikacija, dobili smo novog selektora. Igora Kokoškova, tada asistenta trenera u Sakramento Kingsima. Bio je to presedan, jer od 2007. godine nijedan selektor (Slavnić, Ivković, Đorđević) nije paralelno sa reprezentacijom radio i u klubu. Svi su bili posvećeni isključivo reprezentaciji. Naravno, Kokoškov je nesporno izuzetna ličnost i sjajan trener, ali neki klupski limiti su od početka bili prisutni, a do kraja su bili itekako izraženi (pogotovo kad je kao trener Fenerbahčea bio bukvalno razapet između dva posla). Evo i potvrde za to:
U svom prvom intervjuu Igor Kokoškov je, kao selektor Srbije, rekao nešto što je odmah izazvalo pravu buru reakcija – da nema ništa protiv da u reprezentaciji zaigra i NBA igrač Frenk Kaminski, naravno pod uslovom da ima srpsko državljanstvo. Isto važi i za ostale strance koji izraze želju da igraju za našu reprezentaciju.
Igor je to rekao iskreno, verujući u svoje reči, ali brzo je shvatio da se “istrčao” i rekao nešto što nije trebalo. Više nikad nije pominjao ni Kaminskog, niti bilo kog drugog stranca, ali ta epizoda meni dovoljno govori koliko je on bio u nekom “drugom filmu”, što je i logično jer je godinama radio i živeo u Americi.
U naredne skoro dve godine, ni kriv ni dužan, Kokoškov je bio prinuđen da krpi reprezentaciju Srbije od onoga što je mogao da koristi u tom trenutku. A to su bili igrači koji nisu u NBA, nisu u Evroligi, nisu bolesni od korone, nisu povređeni, nisu uvređeni… I tako se došlo do trodnevnih (trodnevnih!) priprema za kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Beogradu. Već prvog dana, posle utakmice sa Dominikanskom Republikom, bilo mi je jasno: naša Vlada dala je neke pare za održavanje tog turnira, ali mnogo pametnije bi bilo da je pustila da domaćin bude neko drugi, a te pare nameni kao premiju igračima ako se kvalifikuju za Tokio. Nažalost, ispostavilo se da sam bio u pravu.
Za neuspeh sad svi krive Kokoškova, jedino igrači tvrde da su oni najveći krivci. Nisam primetio da neko proziva Košarkaški savez Srbije, a njihova nevinost tek treba da se dokaže. To je organizacija zadužena za brigu o svim našim reprezentativnim selekcijama. Godinama je živela na lovorikama medalja koje su donosili bilo seniori, bilo juniorske selekcije. Čak nam je bilo normalno da svake godine neka naša reprezentacija, do 16, 18, 20 godina, donese medalju sa evropskog ili svetskog prvenstva. Poslednja medalja, zlatna osvojena je na Evropskom prvensvtu u Letoniji. Bilo je to – 2018. godine. Od tada – ništa. I onda neko, ili mnogi, kažu – dajte šansu mladima, hoćemo da vidimo talentovane mlade košarkaše. Evo, ja pitam sve koji ovo čitaju – koji su to mladi, na primer do 22 godine, koji su trebali da igraju na ovim kvalifikacijama? Ja ne znam nijednog, a ako me neko pita u čemu je tu krivica našeg Saveza, odmah ću objasniti. Treneri-stvaraoci, oni koji rade sa juniorima, poslednjih godina razmileli su se po svetu, od Irana do Indonezije. Uče neku drugu decu, a niko nije prstom mrdnuo da ostanu ovde, i da nastave svoj posao. Zato više nema medalja u mlađim kategorijama. Zapamtite: 2018, poslednja medalja.
(Izvor: maxbetsport)
Photo: FIBA
Ne znam da li je ovo samo neko trenutno mišljenje ili je novinar neupućen ali ne znam kakve veze ima savez sa trenerima u klubovima ? Jel savez kriv što su se treneri razmileli po svetu ? Jel savez kriv što je država siromašna i nema para za trenere ? Jel savez kriv što sve pare idu Partizanu i Zvezdi a tamo sa mladima se ne radi od odlaska Duleta Vujoševića ? Jel Savez kriv što je liga prebačena na udruženje klubova i što nema ingerencija nad ligom ? Jel savez kriv što je Jokić umoran ? Jel savez kriv što smo izgubili od Argentine na SP ?
Više je kriva redakcija KOŠ-a pišući ovako o savezu…a nije kriva…
ne znam koliko ima godina pisac ovog teksta ali me strasno nervira povrsnost u pracenju onog sporta o kome pise .Kao ne zna gde ce da se igra sledece EP kao ne zna za sta smo igrali kvalifikacije pa mu sad i nije jasno kakve su ovo kf. za OI.A kako nisu te iste takve kvalifikacije smetale pre 30 godina ,jeste vreme se promenilo klupski profesionalizam preuzima primat, normalno jer se tu zaradjuju pare, ali ta neobavestenost ili bolje reci pokusaj da se pravi ne obacesten je lakse nego da malo ukljuci mozak. I nije tacno da bi smo se plasirali no OI da smo pobedili ARG nego je trebalo da budemo u dve najbolje plasirane evropske ekipe.Epa novinaru molim te nemoj da pises tekstove ako te vec ne zanima ono o cemu pises
Ljude ce da boli, ali malo je analiza blizih istini, mada ne stoji sve izneto. Moramo da shvatimo da se udaljavamo od svetskog vrha i da ogroman deo krivice snosi savez.