Sve je manje trofeja koji nedostaju u sali sa peharima u prostorijama Partizana. Od ovog 29. septembra tamo je još jedan trofej – namenjen pobedniku Superkupa ABA lige. Posle pobeda u mečevima sa Makabijem i Fenerbahčeom u pripremnom periodu, crno-beli su potvrdili snagu i formu savladavši Cedevitu Olimpiju 99-77 u finalu regionalnog Superkupa.
Najzaslužniji za ovaj uspeh je Rašon Tomas, koji je letos obukao crno-beli dres. Tada je izabrao dres sa brojem 25, a u dogovoru sa Radetom Zagorcem, koji je dotle nosio taj broj, Tomas je uplatio neki novac u humanitarne svrhe. Ako je “dvadesetpetica” bila uslov da Tomas doe u Beograd, onda je Zagorac uradio dobar posao Partizanu. Tomas, opet, odrađuje sjajan posao na oba kraja terena, skače, šutira, prodire, i nije sebičan. Na finalnoj utakmici imao je učinak 13 poena, 6 skokova i 3 asistencije. Još bolji je bio u polufinalu i četvrtfinalu, i to je verovatno prevagnulo da dobije trofej namenjen MVP ovog turnira.
Čovek koji je obeležio finale ipak je bio Ognjen Jaramaz. Bio je najefikasniji u Partizanu (20 poena), na kraju je imao i najbolji indeks (23). Ipak, i pored pohvala Jaramazu, kao i Tomasu, u finalu je pobedio tim. To potvrđuje i toliko puta osporavana statistika: Partizan je imao 26 asistencija, COL (Cedevita Olimpija) samo 15. Ova statistika se ne može osporiti, a sa njom se može najviše ponositi trener Trinkijeri.
Partizan je mnogo bolje šutirao trojke nego na prethodne dve utakmice ovog Superkupa (12 od 27), ali ni u finalu nije proradila centarska linija Parahuski-Mozli. Belorus je potpuno razočarao, Amerikanac ima svoje limite, ali tim će tokom sezone imati mnogo više koristi od njega nego što je to demonstrirao u Zagrebu.
Partizan sada putuje u Veneciju, na prvu utakmicu Evrokupa, čime praktično otvara takmičarsku sezonu. Tamo će sigurno dvorana biti neuporedivo popunjenija nego “Draženov dom” u hrvatskoj prestonici. Ako je suditi po poseti – ovaj Superkup je bio apsolutni promašaj! U finalu je bilo jedva hiljadu gledalaca, u polufinalu tek 450… Verovatno bi neko upućeniji u lokalne prilike mogao da odgovori na pitanje da li je košarka “umrla” u Zagrebu, i prepustila mesto hokeju na ledu, ili rukometu. U svakom slučaju, činjenica je da je i Cedevita “pobegla” iz Zagreba jer nije imala publiku, a ni Cibona se ne može pohvaliti posetom. Ako je trend, onda je tužno i zabrinjavajuće.
Photo: ABA