Tek su počele „eskpertske analize“ a presuda se već nazire. Pirejskog giganta čeka „generalna“ nakon sudara sa realnošću i eliminacije iz završnice Evrolige. Posle 11 zlatnih godina, dve uzastopne titule, jedne Dudine, jedne Barcokasove, konstantno visokog rejtinga u krugu ekskluzivnih, Olimpijakos je u ovoj sezoni ne samo poražen, već i ponižen. Grci generalno, a sportski „pisci“ naročito, imaju izrazit talenat za gaženje patosa u svakoj prilici, ali ovoga puta je teško ne dati im za pravo imajući u vidu utakmice sa Bambergom. A baš one su lajtmotiv drvlja i kamenja koje se obrušilo po „crveno-belima“. Poraz u Nemačkoj je boleo, ali Zisisov obračun kamata u naplati nekih internih dugova u Pireju (72-79) je proizveo muk. Iz koga se obično rađa odluka. Nekom će biti smešno, nekom neverovatno da je to moguće, ali donosioci odluka su baroni navijačkih kopova. Oni koji odobravaju naslove na navijačkim sajtovima, oblikuju poruke ispod tekstova i komentara, slogane koji se izvikuju na stadionima, uvredljive rime, hvalospeve, a kada istekne rok trajanja strpljenju i verbalne otkaze trenirima, igračima, dešavalo se i predsednicima!
Kako stvari stoje, trener Sferopulos (naši ga komentatori u blaženom neznanju krstili Sfairopoulos, bez imalo želje da malo budu profesionalci pa pitaju kako se čitaju grčka prezimena) pridružuje se armiji nezaposlenih. Dosta je bilo i sa bezrezervnim obožavanjem „zvanično najvoljenijeg“ Bilija Spanulisa. Moraće malo da siđe sa prestola i pridruži se radnoj zajednici u obavljanju tekućih ovozemaljskih poslova. Kad mu se već „božanski momentum“ sve ređe javlja. Veliki jeste. Doneo je mnogo, ali… da se stigne do grupne faze, pa ispadne, bez prolaza u završnicu, na tržištu ima i jeftinijih opcija.
Da se i ne pominje nekoliko skrajnutih karijera zbog „zakona“ da se za sve na terenu pita baš Spanulis.
E, sad, sve napred napisano istopiće se kao šaka soli u nepreglednom Egeju, ako se Olimpijakos podigne i u lokalnom, svake godine iznova epskom, plejofu sa Panatinaikosom stigne do nove titule.
S druge strane, PAO je na nezvaničnom tenderu za najboljeg suparnika u četvrtfinalu izvukao džek-pot. Laboral Kuća. Nije baš najjasnije zašto štampa seiri misleći da su Baskijci lak zalogaj? Ono, Perasovićeva ekipa nekako više prija ušima od CSKA, Reala ili Barselone, ali svi parametri ukazuju na to da je Laboral bio i kvalitetnija i konstantnija ekipa od Panatinaikosa u ovoj sezoni.
Detaljna analiza po pozicijama ukazuje da su Baskijci ravnopravni ili čak bolji u mnogim segmentima, pa se matematika podređuje kreativnom pristupu koji deluje privlačno čitaocima, navijačima diže adrenalin, a nikoga ne obavezuje.
Vrelo sa koga se crpi deo neumerenog optimizma se zove Janis Burusis!
Glavni Perasovićev adut je Grk. Emotivan, podložan evociranju uspomena iz prošlosti koje baš i nisu tako ružičaste ako se ima u vidu da je prošao golgotu u „crveno-belom“ dresu za vreme Žocove torture. Znači, već samim ulaskom u OAKU 40% Burusisovih kapaciteta ostaje u parkiranom autobusu. Narednih 20% se gubi u slatkim sećanjima na odiseju u Armaniju sa Fotsisom, epizodnu ulogu u Realu, i deceniju u nacionalnom dresu. Ništa se ne kaže o tome šta će biti u Vitoriji, kad ga moguće obuzme amnezija pospešena solidnom premijom, kad već Laboral ima prednost domaćeg terena.
Dodatna argumentacija se temelji na pretpostavci da u „sudaru petica“ Janis nema previše šansi sa Raduljicom. Ko ne veruje neka pogleda snimke poslednjih utakmica Grčke i Srbije.
Scenario dalje sluti da bi Perasović po svim „balkanskim“ pravilima morao da „klecne“ kada ugleda Sašu Đorđevića. Zna čoveka tolike godine, a morala bi da ga izbaci iz ravnoteže njegova neutoljiva glad za pobedama.
Uostalom, zar ne traje predugo stanje u kojem igrači Laborala igraju na novou 150 odsto svojih objektivnih mogućnost, gonjeni drilom po kome je Peras poznat među igračima? Valjda je došao trenutak da se stvari dovedu na realni nivo?
A ako se košarkaški bogovi – zna se da su smešteni na Olimpu – baš i ne angažuju adekvatno i koliko treba, onda je tu ON.
Laboral ima sve, ali nema Dimitrisa Dijamantidisa.
Toliko puta je pokazao da ima ključeve za različite brave. Na samom kraju blistave karijere očekuje se da ponese kalauz za baskijsku bravu, a onda će u hladu Brandenburške kapije razmišljati o ostatku posla.
Photo: Euroleague
Paok je dolaskom ova poslednja dva pojacanja a narocito Williamsa, postao potpuno drugacija ekipa. Kalates i Dijamantidis su znatno rastereceniji, cini mi se da i visoki igraci dobijaju vise prostora, pa cak i sama igra mi deluje dosta brze nego u prvom delu sezone… Na pocetku su svi omalovazavali Pao konstatujuci da to vise nije velika ekipa (verovatno kako bi se umanjio i Zvezdin uspeh) ali ja smatram da ne samo da su favoriti protiv Laborala, nego da imaju i fine izglede za finale. Cini mi se da ekipama sa ovim stilom igre (duzi napadi, manji br poena) bolje leze te final-4 utakmice…