Braća po košarci
- December 24, 2015
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in REGION, EX-YU
Odgledah novo stradanje Partizan, ovog puta u Skoplju, a odlična partija braće Luković podstakla me je na temu o braći u našoj košarci. Pre neki dan naš skopski kolega i saradnik Boban Radulović poslao nam je lepu reportažu o familiji Luković u kojoj su sami istakali da su svi do jednog veliki partizanovci, ali da će kao profesionalci učiniti sve da njihov tim dobije. I učinili su. Novodošli Uroš utrpao je crno-belima 20 poena, plus 4 skoka, a starosedelac Marko dao je 7 poena, podelio 7 asistencija i imao 6 skokova. Sa tribina ih je verovatno bodrila sestra Branka, takodje koàrkaìca. Ubrzo na sajtu ABA Lige nadjoh sliku na kojoj Marko (33) u pozi „give me five“ , sa osmehom na licu, čeka dlan brata Uroša (55) da „overe“ jedan od poena…
Prebrah malo po sećanju i dostupnoj mi dokumentaciji, setih se nekih 15-tak parova, pa čak i bratskih trija, u našoj košarci pri čemu mislim na celu bivšu Jugoslaviju. Nedavno sam pisao o očevima i sinovima na jugo-prostorima, ovo je priča o braći i, donekle, o braći i sestrama u istom sportu jer smo imali i takve primere.
Tradicija počinje sa prvim koracima košarke medju kalemegdanskim zidinama kada su Sveta i Raša Šaper nosili dres Partizana. Kasnije su, sredinom pedestih, medju crno-bele iz Čačka pristigli Milorad-Miketa i Zvonko Djurić. Ni njih ne pamtim kao igrače, Miketu sam upozunao kao „tehnika“ Partizana, godinama na klupi uz Ranka Žeravicu a Zvonko je bio kolega u „Večernjim novostima“. Kada bi me neko stavio pred teško iskušenje da odaberem najjači tandem braće u srpskoj košarci , i kad bih baš morao to da učinim, verovatno bih se opredelio za Branka i Zorana Kovačevića, Valjevce koji su bili deo sjajnog Metalca sredinom 70-tih godina a kasnije i istaknuti igrači u Beogradu, Branko u Zvezdi a Zoran u Radničkom. Obojica su igrali na krilnim pozicijama, odlični tehničari, dobri šuteri.
Tih 70-tih i 80-tih godina bilo je širom Jugoslavije još dosta braće u istim timovima. Recimo, u Zadru su bili Marko i malo kasnije Nedeljko Ostarčević, pa Bruno i Mile Marcelić. U Rabotničkom iz Skoplja Janko i Mitko Lukovski, obojica lukavi bekovi. U Podgorici su koševe rivala punili Duško i Dragan Ivanović, naročito ovaj prvi, kasnije kapiten prvaka Evrope Jugoplastike. U Podgorici smo imali i Gorana i Milorada Bojovića. U Splitu su istovremeno igrala tri Tvrdića, Rato, Lovro i Dražen. U Ciboni su braća bili Damir i Davor Rukavina, nešto ranije Željko Pavličević koji se brzo posvetio trenerskom poslu, nešto kasnije Damir koji je bio deo šampionske Cibone
Slaven Rimac je imao košarku u genima jer su mi i roditelji, otac Matan i majka Ružica Meglaj, bili odlični igrači, ali manje je poznato da je i njegov brat Davor napravio karijeru i čak bio prvak NCAA sa Univerzitetzom Arkanso.
Ipak, verovatno najuspešnija braća na jugo-prostorima bili su Aleksandar i Dražen Petrović. Ne samo da su zajedno igrali u Ciboni koja je dva puta bila prvak Evrope nego i u reprezentaciji Jugoslavije na Svetskom prvenstvu u Madridu 1986. i Evropskom godinu dana kasnije u Atini. Nisam imao vremena da pregledam sve „rostere“ sa evropskih, svetskih prvenstva i olimpijskih igara pa ne mogu sa stopostotnom sigurnošću da tvrdim da su oni jedina braća istovremeno u reprezentaciji ali pošto sam za knjigu „Koš po kopš“ sredio dokumentaciju o evropskim šampionatima mogu da kažem da su medju 164 igrača koji su igrali na evropskim prvenstvima oni jedini bratski tandem.
Bilo je još bratskih parova, sa manjim ili većim igračkim tragom. Slobodan-Piva Ivković i Dušan-Duda Ivković, obojica svojevremno igrači Radničkog sa Crvena krsta, nisu stigli da urade nešto veliko kao igrači ali su mnogo toga učinili kao treneri.
Trenutno u Srbiji imamo braću Aranitović, Aleksandra u Mega Leksu i Petra u Partizanu. U regionu su poslednjih godina najpoznatija braća Lorbek, Erazem, Domen i Klement.
Imali smo i slučajeve da su brat i sestra bili istaknuti igrači. Recimo, Aleksandar-Saki Prelević u Radničkom i, mnogo više, Branka Prelević, reprezentativka, u Crvenoj zvezdi. Negde početkom 90-tih godina imali smo Bojanu Milošević u Voždovcu (ili možda beše Zvezdi?) dok je njen brat, čini mi se Aleksandar, igrao u OKK Beogradu.
Ovo je lista po sećanju, sa akcentom na igračima koji su bili iznad prosek i koji su ostavili neki trag na jugo-basket prostoru. Sigurno sam neke zaboravio pa je utoliko lista otvorene za dopune od strane naših- moramo i da se pohvalimo i ujedno zahvalimo na poverenju koje nam svakodnevno ukazujete- sve brojnijih čitalaca.