Bogdan- Boša Tanjević četvrti je po redu selektor košarkaške reprezentacije Crne Gore. Od njega se očekuje da zemlju u kojoj je rodjen  povede treći put na Evropsko prvenstvo. Ali i više od toga – da vrati kult reprezentacije, izgubljen  u rezultatski debakl iz prošlih kvalifikacija

Privremeni selektor crnogorske košarkaške reprezentacije sa “Igara malih zemalja” na Islandu, dobio je mandat da vodi nacionalni tim u kvalifikacijama za naredno Evropsko prvenstvo. Bogdan Tanjević je, u to nema sumnje, najbolje što se moglo dogoditi crnogorskoj košarci poslije debakla u prethodnom kvalifikacionom ciklusu. Podsjetimo, Luka Pavićević nije uspio da odvede crvene na EP na kojem je ljetos učestvovalo više reprezentacija nego što ih je gledalo na TV. Otišao je i u sjenci sukoba sa prethodnog EP sa trenutno najboljim crnogorskim košarkašem – Nikolom Vučevićem. Pavićević i ljudi koji vode KSCG imali su problema sa odzivom košarkaša za tu akciju. Reprezentacija je pala na najniže grane. Izgubljeno je jedno ljeto, a drugo je (samo u njihovim izvještajima) “pokrilo” prvo mjesto iz Rejkjavika.

Bogdan Tanjević dolazi kao spasilac crnogorske reprezentacije.

Nabrajati uspjehe Boše Tanjevića čitaocima ovog portala moglo bi zvučati kao uvreda i to ćemo ovog puta preskočiti. Ako iko ima potrebne reference za ovu misiju, on ih ima.  Posjeduje golemo znanje, ogromno iskustvo, frenetičnu ljubav prema košarci i autoritet znatno veći od KSCG i svih potencijalnih reprezentativaca – zajedno.

Njegov prvi angažman u crnogorskoj košarci – nekoliko mjeseci u KK Budućnost, u drugoj euroligaškoj sezoni, ostao je upamćen po prvoj konferenciji za medije. Sa “timom snova” koji je naslijedio od Miroslava-Mute Nikolića, izgubio je od PAOK-a 17 razlike u Solunu. To mu je bio prvi meč na klupi “plavih”. Po dolasku iz Grčke prva rečenica koju je rekao medijima glasila je: “Da je Muta Nikolić vodio Budućnost u Solunu, ne bi izgubili 17 razlike”. Dalju elaboraciju malo je ko je zapamtio. Grci su tada eliminisali znatno kvalitetniju Budućnost, koja je posljednji put osvojila sve srpsko-crnogorske trofeje. I Boša je otišao – u Tursku.

Drugi angažman koji je prihvatio na nagovor ljudi koji su vodili KK Budućnost kad je on bio trener, a sad se pitaju u KSCG, bio je rukovođenje strukom u Savezu. Zatim je prihvatio da povede reprezentaciju na “Igre malih zemalja” odakle se vratio sa zlatnom medaljom. Pred njim je sada  mnogo ozbiljniji izazov.

Tanjević će imati i težak i lak zadatak u isto vrijeme. Lak zbog toga što je reprezentacija Crne Gore dotakla dno. Nema kud gore. Zato bi uspješno okončanje kvalifikacija predstavljalo uspjeh. Veliki uspjeh.

Za većinu ostalih bio bi teži dio, ali za Bošu neće biti, odziv reprezentativaca i stvaranje kulta. Ono što je definitivno i što je već najavio, neće nikoga moliti da igra za reprezentaciju. Na taj način (in)direktno je potvrdio da je prije njega postojala praksa da se mnogo energije (i ko zna čega još) trošilo da bi se privoljeli pojedini košarkaši da nastupe za Crnu Goru. Neki su pominjali zdravstvene probleme, drugi premor, treći su “gubili patike, a u drugima nijesu mogli igrati”… Kod Boše će takvi definitivno biti križani. Nigdje neće putovati, nikoga ubjeđivati. Koristiće telefon i to je sve.

Naravno, kad bude znao ko je spreman da ljetni odmor žrtvuje za promociju reprezentacije, objaviće i ambicije. Nema sumnje da bi s Vučevićem, Dubljevićem, Todorovićem… znatno lakše izborio EP. Sigurno da ni Tajriz Rajs neće moći  da “zaboravi patike”, ako će da zadrži sportski pasoš Crne Gore…

Potencijalnim reprezentativcima neće biti svejedno da jednom Bogdanu Tanjeviću tek tako otkažu. On ne zove dva puta. S njim je privilegija raditi. Od njega se uvijek može naučiti. Uz njega se može napredovati, promovisati. Što će do tog uspjeha otrpjeti dosta ruženja – iz “univerzalnog košarkaškog rječnika”, kako je često znao kazati, spada u rok službe. Treba li navesti išta više do da je u Bosni bio uspješan sportski učitelj ocu najboljeg među crnogorskim košarkašima, Nikole Vučevića – Boru, u do tada najvećem uspjehu jugoslovenske klupske košarke, evropskoj klupskoj tituli u Grenoblu!?

Bošu je u Crnu Goru vratila i nostalgija. Pljevljak porijeklom, kojem je velika Jugoslavija bila uska, čije ambicije ni Evropa nije sasvim zadovoljiila, odlučio je da malu zemlju s brdovitog Balkana košarkaški vrati iz mrtvih. U svemu tome mnogo će mu pomoći neodoljiv šarm Milet bašte, šmek “sarajevskih studenata” i gospodski maniri građanina Evrope u pravom smislu te riječi.

Kad je preuzeo košarkašku reprezentaciju Crne Gore Duško Vujošević bio je zvanično najbolji trener Evrope. Opravdao je renome plasmanom na EP. Njega je naslijedio Dejan Radonjić, sigurno najbolji crnogorski trener u tom trenutku. Luka Pavićević došao je kao evropski afirmisan stručnjak. Na EP doživio je debakl iz gore već pomenutih razloga. Nema sumnje da je reputacija Boše Tanjevića, uz dužno poštovanje imena i djela, za koplje iznad prethodnika. Crnogorci će se mnogo radovati ako je opravda.

I još nešto: Boši Tanjeviću je Crna Gora ČETVRTA nacioinalna selekcija koju vodi. Sa Jugoslavijom je bio vice-šampion Evrope 1981. u Pragu, sa Italijom prvak kontinenta 1999. u Parizu, sa Turskom vice-prvak svijeta 2010.u Istambulu.  Niko kao on.

Photo: Euroleague