Da li je Boban Marjanović dobro odabrao?
- March 3, 2016
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in NBA
U NBA ligi timovi su odigrali već preko 60 utakmica, regularni deo sezone bliži se kraju i naziru se timovi koji će u plejof. Neki sudovi se mogu doneti na osnovu dosad viđenog, a mi ćemo se ovde baviti isključivo našom trojkom – Marjanovićem, Jokićem i Bjelicom. I njihovim učinkom.
Bez obzira šta ko mislio o njemu, a lično sam ubeđen da ćete boljeg čoveka među košarkašima teško naći, Boban Marjanović nije uspeo u meri u kojoj je to većina od nas očekivala. U rotaciji San Antonija on nije uspeo da se izbori za mesto jednog od važnijih igrača, i uglavnom troši takozvani “garbage time” (smeće vreme), a to su minuti kad je utakmica već uveliko odlučena. Uostalom, govor brojki je na strani ovog što pišem: Boban je do 3. marta odigrao ukupno 40 NBA utakmica, sa prosekom 7,8 minuta. Ukupno – 312 minuta je proveo na parketu od početka oktobra do danas. Malo!
S obzirom da je preskočio Evropsko prvenstvo, i učešće u reprezentaciji, Marjanović je od finala plejofa domaće Superlige sredinom juna prošle godine proveo u igri samo 312 minuta. A to je čak ponižavajuće malo za dominantnog centra u Evroligi u sezoni 2014-15, i može biti ozbiljna prepreka u daljem razvoju Bobanove karijere. Tako mala minutaža, i još tako nekvalitetno raspoređena, može se čak smatrati – izgubljenom sezonom! Zabrinut je svakako i selektor reprezentacije Saša Đorđević, jer Marjanović treba biti jedan od stubova nacionalnog tima na predolimpijskim kvalifikacijama, i kasnije (nadamo se) na Olimpijskim igrama u Riju. Otprilike slična situacija je bila prošle godine sa Miroslavom Raduljicom, koji se selio od Kine do SAD, ni on nije imao dovoljne i dovoljno kvalitetne minute, i ne može se reći da je blistao na minulom Evropskom prvenstvu. Koliko mu je nedostajalo igranje najbolje se videlo ove sezone u Panatinaikosu, gde je počeo dosta diskretno, ali je rastao iz utakmice u utakmicu i sada predstavlja izuzetno jako oružje trenera Đorđevića. Dok nije dostigao taj svoj uobičajeni nivo trebalo mu je skoro pola godine.
Špekulisalo se da će trener San Antonija Greg Popović pravu šansu Bobanu Marjanoviću dati u predstojećem plejofu. Mislim da su to prilično nerealna očekivanja, a kakvu ulogu naš reprezentativac igra u njegovim planovima vidi se po minutaži Marjanovića od meseca do meseca. Ako zanemarimo oktobar, kad je igrao samo jednu utakmicu, minutaža mu je rasla u sledeća tri meseca: 3,7 minuta u novembru (na sedam utakmica), 10,2 u decembru (9) i 11,3 u januaru (11). Sledi pad u februaru (5,9 minuta na 10 utakmica), da bi u martu igrao 1,8 minuta – istina na samo jednoj utakmici. Tako se ne priprema neko tajno oružje za plejof, nego će pre biti da je trener isprobao Bobana, dao mu kakvu-takvu šansu, i da nije zadovoljan onim što je dobio.
Pedantni američki statističari vode i učinak igrača pre i posle Ol-star utakmice. To je neka prekretnica sezone, meč svih zvezda je negde na polovini, ali posle toga se obavljaju završni trejdovi i timovi se kompletiraju i uigravaju za najvažniji deo sezone. Boban Marjanović je pre Ol-stara odigrao 34 utakmice sa prosečnom minutažom 8,7. Posle Ol-stara odigrao je 6 mečeva, a minuti provedeni na parketu pali su na 2,7. I to nešto govori.
Ostaviću ovaj put po strani diskusije o tome da li je svojevremeno Marjanović odabrao pravi tim za sebe (u San Antoniju mu je direktni konkurent jedna takva legenda kao što je Tim Dankan), i da li Greg Popović dovoljno “voli”, ili namerno zapostavlja našeg asa. Činjenica je da se Boban, i pored svih simpatija koje uživa kod fanova San Antonija i širom Amerike, ne može pohvaliti da je (do sada) imao uspešnu sezonu. Ako je u ovom stilu i sa ovim učinkom i završi, čak se može raspravljati o tome da li mu je ovo propala godina…
Na drugoj strani blista Nikola Jokić. Dečko koji je nekako nečujno otišao u SAD iz “tamo nekog” Mega Leksa, oko čijeg (ne)igranja u reprezentaciji prošlog leta Saša Đorđević nije imao nikakvu glavobolju (u startu ga je precrtao), izrastao je u jednog od najboljih rukija sezone! Koliko je to teško najbolje se videlo na Ol-star vikendu, na utakmici debitanata iz “ostatka sveta” protiv američkih sofomora, na kojoj je Nikola nastupio. Bekovi i krila su se utrkivali ko će da ispali više trojki, centre niko nije ni gledao i oni su bili osuđeni da pokupe poneki otpadak i pokušaju da se nametnu zakucavanjem. Na asistencije niko nije pomišljao, a baš to, kao i shvatanje igre su najjača Jokićeva oružja. Kako se igrao O-star meč, tako je otprilike izgledala i igra većine timova tokom sezone. Pa i Jokićevog Denvera. Samoisticanje je bilo u prvom planu, rezultat je da ekipa iz Kolorada trenutno ima skor 24-37, 11. su u Zapadnoj konferenciji, šest pobeda daleko od poslednje ekipe koja bi u ovom trenutku išla u plejof.
Ipak, u takvoj konkurenciji i u takvom timu Nikola Jokić se izborio za 1.180 minuta na 59 utakmica, prosečno 20 po meču. Minutaža mu je ovako rasla: 11,0 (oktobar), 18,1 (novembar), 20,6 (decembar), 21,0 (januar), 21,0 (februar), 28,4 (mart – samo jedna utakmica). Prosek mu je 9,6 poena, 6,1 skok, 2,0 asistencije po utakmici. Američka statistička kategorija koju oni zovu “Players Impact Estimate” (otprilike: procenat doprinosa uspehu tima) u Jokićevom slučaju iznosi 14,2. Fantastično!
Ako se Denver ne plasira u plejof, a sva je prilika da neće, Jokić će biti slobodan već u aprilu, imaće dovoljno vremena za odmor i pripreme reprezentacije. Po svemu sudeći, u godinama koje slede naš nacionalni tim će bazirati igru na njemu, i biti okupljen oko Nikole.
Najzad, Nemanja Bjelica, koji je otišao u NBA ligu kao MVP Evrolige. Pratile su ga neugodne povrede, i trenutno je van stroja, a igrao je dosta promenljivo. Da on može bolje – može, da smo očekivali više od njega – jesmo, ali samo Nemanja zna zašto se u ovom trentuku zaustavio na proseku 4,5 poena za 17,9 minuta, koliko je provodio na parketu u 49 utakmica. Njegov “Players Impact Estimate” je 5,8, što je vrlo malo za najboljeg igrača Evrolige u sezoni 2014-15.
Za razliku od Bobana Marjanovića, počeo je sa velikom minutažom, koja je postepeno padala: 24,1 (oktobar, samo 2 utakmice), 26,5 (novembar), 12,9 (decembar), 17,3 (januar), 10,1 (februar). Nemanjina Minesota je trenutno 13. u Zapadnoj konferenciji sa skorom 19-42, i sigurno gazi ka – draft lutriji, na kojoj bi mogla dobro proći s obzirom da od nje u ovom tenutku u ligi postoje samo četiri slabija tima. U tako lošem društvu, u kome sigurno nema ni prevelike motivacije za neku timsku igru, Bjelici je itekako teško da se nametne. Svako vuče na svoju stranu, a on je poznat kao zahvalan timski igrač koji na svakom delu terena obavlja najbolje ono što trener od njega traži.
Ako bi se iz svega ovog mogao izvući neki zaključak, on bi glasio: beži bilo gde, pa makar i nazad u Evropu (Bjelica); pokušaj još jednu sezonu, pa ako ne ide vraćaj se već u januaru 2017. (Marjanović); izdrži još dve godine, i kao najveća zvezda Denvera pređi u klub koji se bori za šampionski prsten (Jokić).
Photo: NBA