Na Evropskom prvenstvu u Biudimpešti 1955. dogodilo se veliko iznenađenje: prvak je postala Mađarska koja je u odlučujućoj utakmici (nije bilo klasičnog finala jer se igrala mini-liga sa 8 učesnika) pobedila Sovjetski Savez sa 82-68 (39-30). Laslo Hodi i Tibor Ziros “uništili” su sovjetski tim sa po 20 poena svaki, dok je Laslo Benegi dao 18. Od tog dana pa sve do 2. oktobra 1969. SSSSR više niju izgubio ni jednu utakmicu na evropskim prvenstvima! Niz se protegao na 59 (!) mečeva a titule su se ređale: Sofija 1957, Istanbul 1959, Beograd 1961, Vroclav 1963, Moskva 1965, Helsinki 1969… Nastavljen je i u Napulju 1969, ali – sa porazom od Jugoslavije u grupi.
Za šampionat u Italiji selektor Ranko Žeravica vratio je u tim Simonovića, Kapičića i Ratu Tvrdića, zadržao vetrerane Daneua i Rajkovića, iskusne Cvetkovića, Maroevića i Čermaka. Na čelu mlade garde bili su Krešo Ćosić, već uveliko zvezda evropske košarke, Šolman, Plećaš i novajlija Vinko Jelovac, 20-godišnji centar Olimpije iako je karijeru počeo u Puli. Nije bilo Radivoja Koraća koji je 2. juna te 1969. poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Sarajeva na povratku posle jedne utakmice reprezentacije u humanitarne svrhe. Prtethodne večeri dao je svoja poslednja 33 koša. Košarkaška Jugoslavija dugo je bila u šoku zbog gubitka velikog igrača i sjajnog čoveka koga su, uz studije elektrotehnike, interesovali pozorište, muzika (prvi je doneo ploču „Bitlsa“ u Beograd), slikarstvo i – džemperi. Imao ih je na desetine.
Jugoslavija je prethodne godine u polufinalu olimpijskih igara u Meksiku pobedila SSSR koji je bio željan revanša, ali morao je da sačeka finale.
Znalo se, čak i potajno očekivalo, da naš tim može da pobedi SSSR, ali kada se to i dogodilo čitavu zemlju zahvatila je euforija. Potajno smo se nadali da je došlo vreme za prvu zlatnu medalju naše košarke, ali morali smo da sačekamo Svetsko prvenstvo u Ljubljani naredne godine. Svejedno, ta pobeda u Kazerti 2. oktobra 1969. ostala je u istoriji naše košarke kao prva nad SSSR-om na evropskim šampionatima i, posebno, što je prekinuta serija od čak 59 pobeda sovjetskog tima između 1957. i 1969.
U istoriju su ušli naši košarkaši koji su odigrali perfektan meč. Briljirao je centar Krešo Ćosić, strelac 20 poena uz mnogo skokova. Potpuno je nadigrao Vladimira Andrejeva koji je sa 2,15 m bio 4-5 centimetara viši od njega. Dominaciju pod košem pomogao je iskusni Trajko Rajković, a svoj doprinos dao je i Jelovac. Funkcionisala je i spoljna linija, bekovi Tvrdić, Daneu, Simonović i Plećaš ubacili su zajedno 30 poena.
SSSR je poveo 5-0, ali nervoza kod naših igrača nije potrajala duže od 4 minuta. U 11. minutu, posle koševa Tvrdića i Ćosića, naš tim je poveo 15-11 i više nije ispustio prednost. Štaviše, u 26. minutu povećana je na 48-34. Sovjeti su pripretili došavši u 34. minutu na 50-54. Dva slobodna bacanja Simonovića i koš Tvrdića vratili su prednost na 8 poena (58-50), potom je Ćosić sa 6 uzastopnih koševa u 37. i 38. minutu overio pobedu (64-53), a Plećaš je stavio tačku na prvu pobedu, posle 7 uzastopnih poraza, od Sovjeta na evropskim prvenstvima.
Inostrane agencije bile su pune hvale za igru našeg tima. „Asošijeted pres“ je utakmicu ocenio kao „susret divova“ u kome je Jugoslavija pobedom istakla sopstvenu kandidaturu. „Rojters“ je našu ekipu nazvao „veoma jakom“, druga američka agencija „Junajted pres“ navela je da je naš tim priredio „pravi šok šampionu“ dok je „Frans pres“ ocenio da je utakmica bila na najvišem tehničkom nivou, i da je jugoslovenski tim u finišu ispoljio sjajnu formu. Sve agencije istakle su igru Kreše Ćosića.
Protagonisti su bili:
SSSR-Jugoslavija 61-73 (29-37)
02.10.1969, Kazerta (20,30). Sudije: Blanšar (Francuska) i Jakobs (Nemačka DR).
SSSR: Zastuhov, Paulauskas 10 (6-10), Sakandelidze 6, Kulkov, Bološev 1 (1-2), Polivoda 8 (4-8), S. Belov 13 (7-8), Tomson 3 (1-2), Kovalenko 3 (3-4), Voljnov 4, A. Belov, Andrejev 13 (1-2),
JUGOSLAVIJA: R. Tvrdić 6, Simonović 5 (3-6), Maroević, Rajković 9 (3-4), Cvetković, Kapičić 4, Daneu 6, Ćosić 20 (2-4), Šolman, Plećaš 13 (1-2), Čermak 4, Jelovac 6.
Jugoslavija je u polufinalu teško pobedila Poljsku (76-74), a u finalu je poražena od SSSR 72-81. Pokazalo se da naša nada o zlatu (još uvek) nije bila realna, ali nije bila ni daleko.
Photo: “Koš po koš 1”