Dan u kome se vratio čarobnjak Medžik
- February 8, 2017
- 2 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in NBA
U svetskom košarkaškom kalendaru ima puno „crvenih slova“, onih kojima su označeni razni košarkaški praznici i „sveci“. Velike utakmice, veliki igrači, dramatični preokreti, koševi za pobedu… U tom imaginarnom kalendaru i 9. februar 1992. obeležen je crvenom bojom. Tog dana, na Ol star utakmici u Orlandu, košarci se vratio Irvin-Medžik Džonson ali pre same priče o njegovom velikom povratku, dozvolite i neka lična sećanja.
U junu 1991. imao sam sreću da budem na NBA finalu Čikago-LA Lejkers (4-1), doduše bio sam samo na tri utakmice u Los Andelesu verujući da će se serija, posle 1-1 u Čikagu, vratiti u taj grad, ali u Los Andelesu je bilo 3-0 za “bikove”… U tih nekoliko dana imao sam zadovoljstvo da u svlačionicama legendarnog “Foruma” porazgovaram “jedan na jedan” sa Medžikom Džonsom i Majklom Džordanom. Za obojicu mi je “ulaznica” bio Vlade Divac. Medžiku me je predstavio rekavši da sam mu zemljak, a Majkl me je pre nego što sam se predstavio pitao odakle sam. Kada sam rekao “iz Jugoslavije” izgovorio je, otežući onako američki:
-Vladeee Diiivac…
U “Košu” br. 27. od 26. juna 1991. na stranama 36 i 37 (koga zanima, može da pogleda na ovom sajtu u sekciji stari “Koš” u PDF-u) su ta dva intervjua. Ništa epohalno ali bila je to lepa ekskluziva za našu reviju koja je u to vreme bila veoma popularna i u ekspanziji.
Sticajem okolnosti, 7. novembra te iste 1991. imao sam još jednu ekskluzivu kojoj se nisam radovao: bio sam prvi jugoslovenski novinar koji je objavio da se Medžik Džonson povlači zato što je HIV pozitivan. Moji prijatelji iz “Mundo Deportiva” javili su mi rano popodne da Medžik tog dana, kasnije, drži konferenciju za štampu na kojoj će objaviti povlačenje zbog toga što je nosilac virusa side. Nisam mogao da verujem, pet puta sam pitao da li je istina, da nije neka gruba šala. Uveravali su me da je njihov dopisnik iz SAD, sećam se i imena čoveka – David Garaban – pouzdan, i da oni izlaze sa tom vešcu. Pošto je “Koš” bio dvonedeljnik, vest sam objavio u dnevnoj “Borbi” koja je bila formalni izdavač “Koša”.
To su moja (lepa) sećanja na susrete sa dvojicom velikana, ali ovo je priča o 9. februaru 1992, danu u kome se Irvin Medžik Džonson vratio košarci. Od tog 7. novembra koji je uzdrmao ne samo košarkaški svet bilo je prošlo tek nekoliko meseci, u toku je bilo glasanje za Ol Star u Orlandu. Ne zna se tačno kome je pala na pamet ideja da bi Medžik mogao da odigra tu utakmicu, kažu da su medu inicijatorima bili njegovi bivši saigrači Bajron Skot i Ej Si Grin (koga je Divac zvao “Aca zeleni”). U trtenutku kada je Medžik objavio vest o povlačenju listići za izbor igrača za utakmicu „Svih zvezda“ već su bili odštampani (nije se glasalo internetom kao danas), a među kandidatima je bio i Medžik. Dobio je ubedljivo najviše glasova među plejmejekrima „Zapada“. Teoretski, mesto startnog pleja pripadalo je Timu Hardaveju, aktivnom igraču sa najviše glasova, ali je on džentlmenski ustupio mesto Medžiku. Bilo je, međutim, i onih, poput Karla Melouna, koji su bili protiv bojeći se kontakta sa Medžikom tokom igre. Bilo kako bilo, Medžik je pristao da igra jer se fizički osećao sasvim dobro. Utakmica je pretvorena u omaž velikom asu, u znak zahvalnosti za sve što je dao košarci.
Medžik je, naravno, bio u startnoj postavi, zajedno sa Klajdom Drekslerom, Krisom Malinom, Karl Melounom i Dejvidom Robinsonom. Igrao je 29 minuta, najviše od svih, dao 25 poena (najviše), podelio 9 asistencija (najviše) i uhvatio pet lopti. Kada je pred kraj meča dao trojku svi su aplaudirali: gledaoci (a bilo ih je 14.272), saigrači, protivnici, komentatori, novinari, čak i sudije. Poslednja dva minuta bila su nezaboravna i možda najemotivniji trtenuci u celoj dugoj istoriji Ol star utakmica. Ajzeja Tomas, u dresu “Istoka”, krenuo je u napad, čuvao ga je njegov veliki prijatelj Medžik Džonson. Ostalih 8 igrača, po 4 iz svakog tima, su se jednostavno sklonila u stranu ostavivši dvojicu prijatelja da igraju “jedan na jedan”. Na isteku vremena za napad Tomas je šutirao i promašio. U napadu „Zapada“ Dan Majerli je „zakucao“ a zatim su „jedan na jedan“ igrali Džordan i Medžik. Majkl je promašio. Scena se ponovila pred košem “Istoka”, ali je u napadu bio Medžik. Na 14,5 sekunde pre kraja podigao se na šut za tri poena i – pogodio. Dvorana je bukvalno eksplodirala, ovacije su trajale nekoliko minuta. Na kraju je bilo 153-113 za “Zapad”, ali rezultat nikoga nije interesovao. Medžik je, naravno, bio MVP a taj 9. februar 1992. ušao je u istoriju kao dan u kome se košarkaški čarobnjak vratio.
Medžik se vratio kako je i otišao – kao velikan košarke. Na sreću poklonoika basketa, nastavio je da igra i bio deo američkog Drim tima na Olimpijskim igrama 1992. u Barseloni.Uživao sam u egzibiciji jedinog autentičnog Drim tima. Medžik se u sezoni 95/96 vratio i u dresu svojih Lejkersa i odigrao 36 utakmica. Kada se konačno povukao brojka odigranih utakmica u regularnoj sezoni stala je na 906, plus 190 u plejofu. Njegov dabl-dabl u celoj karijeri bio je impresivan – 19,5 poena i 11,2 asistencije (i 7,2 skoka) u regularnoj sezoni, a slične brojke imao je i u plejofu – 19,5 poena 12,3 asistencije i 7,7 skokova.
Tokom 1999. ponovo je, sa 40 godina, bio na terenu. Odigrao je 5 utakmica za švedsku ekipu Boras i pokazao deo svog bogatog košarkaškog repertoara, ali ovo nije priča o njemu i njegovoj karijeri, već o njegovom čudesnom povratku tog 9. februara 1992.
Photo: NBA
Mala ispravka: u tekstu stoji 9 februar 1991, a mec je bio 9 februara 1992.
Hvala, lapsus. Ispravljeno.