Dilon Bruks je fizički impozantan defanzivno orijentisan igrač, baš kao i njegov reprezentativni kolega Lu Dort, ali uz to je i mučki provokator što mu je vjerovatno i najkorisnija karakteristika. On obično zaglavinja u napadu i slično Dortu nema dobar šut – mada je Slovencima sinoć ubacio tri od pet pokušanih trojki – ali se čini da se čitav kanadski tim oslanja na njegovo liderstvo.

Sinoć mu je filipinska publika zviždala na predstavljanju pred utakmicu, a i na svakom kontaktu s loptom tokom utakmice, zbog njegove drčnosti ka Lebronu, a vidi se da ga to samo hrani i motiviše. Kanadski trener Đordi Fernandez je Bruksa od početka sinoćnje četvrtfinalne utakmice očekivano postavio da čuva Dončića, a kad bi se desilo preuzimanje Dončić je često udvajan. Već u prvom Dončićevom ofanzivnom kontaktu s loptom na utakmici Bruks ga je, ulazeći namjerno u Dončićevu putanju tek što je Luka primio loptu, pokušao saplesti – što je prošlo bez sudijske sankcije. Luka je samo pogledao najbližeg sudiju i nastavio voditi loptu a ja sam jednom NBA skautu koji je sjedio pored mene iza same kanadske klupe rekao da je Bruks već ostvario svoj cilj. I nažalost bio sam u pravu – jer se Dončić sudijama sve više žalio kako je utakmica odmicala, ohrabreni sudijski kriterijem Kanađani ga konzekventno sve više “tukli’”, što je kulminiralo time da i Bruks i Dončić budu isključeni u četvrtoj četvrtini.

Konstantno brutalno fizičko prisustvo odličnih odbrambenih igrača na vođi suparničkog tima je stari oprobani recept za psihološku dominaciju. A Bruks i Dort su tokom tajmauta – što sam sa 7-8 metara udaljenosti sinoć više puta jasno čuo – hrabrili jedan drugog da se fizički obračunaju s Lukom (govorili su jedan drugom “rough him up”). To isto sutra čeka i Bogdana. Pa se nadam da će biti Pešićevog unaprijed spremljenog odgovora na kanadske suptilne provokacije koje će tokom utakmice sasvim sigurno prerasti u tuču.

Nema nikakvih dilema da je jedini način da Srbija sutra dobije Kanadu isti intenzitet srpske odbrane kao u pobjedi protiv Litvanaca, i pokretna zonska odbrana kad Šej Gildžes-Aleksander krene da probija high p’n’roll. 

Kad Fernandez ubaci za njega uspješnu nisku i super agresivnu NBA postavu bez dvometraša ali sa rasponima ruku prosječnih krilnih centara, nadam se da će Pešić i za jurnjavu imati antidot. I da je pomno prostudirao snimke iz dvije zadnje kanadske pobjede, ali i iz poraza protiv Brazila, pa će biti uspješniji u skoku i branjenju tranzicije nego što su bili Skariolo u zadnjoj četvrtini neki dan, ili Sekulić u trećoj četvrtini sinoć.

Zaustavljanje talentovanig Gildžes-Aleksandera neće biti laka stvar jer će, bez obzira na ishod sutrašnje utakmice, zvijezda OKC-a najvjerovatnije biti MVP ovog turnira.

Ne treba biti maliciozan i priželjkivati nesportsko stečeno preimućstvo povredama protivnika, ali možda bi mogla biti od značaja i činjenica da i Dvajt Pauel izgleda nije najzdraviji. Sinoć su mu fizioterapeuti kanadskog tima i prije utakmice, a i u nekoliko navrata tokom utakmice ukazivali pomoć na klupi, a on u je u 23 minuta na parketu ostao bez poena sa 5 skokova i 4 počinjena faula.

Njujorški “Mr. Inconsistency” Beret je sinoć fizički dominirao nad direktnim oponentima i imao sjajnu utakmicu, pogotovo u tranziciji, ali on dvije takve tekme zaredom sasvim sigurno neće imati. Prefrigani Olinik, koji je odbijanjem od za glavu nižih slovenačkih bekova u blokovima na visokom postu stalno pokušavao iznuditi faule, je imao čak +27 plus/minus rejting dok je bio na parketu. Protiv Španije, gdje su se Kanađani vratili iz mrtvih, imao je minus 16, a protiv Brazila minus 12. Biće zanimljivo vidjeti da li će sa dva visoka igrača u startnoj petorci, ako za Kanadu kao i do sada startuju i Pauel i Olinik, širenje kanadske odbrane šutem spolja Nikole Jovića može Đordija Fernandeza rano natjerati da snizi i ubrza petorku.

Ono što Pešić stalno trubi je odbrana u tranziciji. Što znači dobar defanzivni skok. A fizički se Kanađanima suprotstaviti mora svim raspoloživim odgovarajućim sredstvima, pa i snagatorima koji liče na američki ulični hidrant kao što je Dort, atletama s kojima kreće i završava tranzicija kao što su Pauel i Beret, a i provokatorima poput Bruksa i Olinika. Pokojni Bruno Soče rekao bi nama dječurliji u dvorani u sarajevskom Olimpijskom selu davnih 80-ih: “Ako vidiš da hoće da te prebije – prebij ti njega prvi – preduhitri ga”. A Soče i Pešić su, uz to što su prijateljstvo okrunili i kumstvom, iz iste košarkaške škole.

Bez obzira na ostvaren glavni cilj na ovom turniru plasmanom na Olimpijske igre, siguran sam da Pešić još uvijek nije zadovoljan ostvarenim. Jer Kanađani nisu nikakav bauk. A istina je da je Pešić u svojoj karijeri u ovakvim psihološki zahtjevnim situacijama bio mnogo puta za razliku od još “zelenog” školovanog psihologa Fernandeza. A višedecenijska praksa bi morala nadjačati školsku izobrazbu, pa čak i onu NBA provinijencije, jer ovo je ipak FIBA takmičenje.

Photo: Privatni album, FIBA