Video tweet u kojem je Delonte Vest, bivši NBA košarkaš, prikazan kako na ulici američkog glavnog grada biva pretučen a onda sjedi svezan lisicama na trotoaru u veoma lošem stanju, postao je viralan na internetu. Mnogi su izrazili užasavanje, a mnogi se i obavezali da će pomoći Vestu kojem je, kao dijagnostikovanom mentalnom bolesniku, pomoć izgleda hitno potrebna.
Ta Vestova mentalna bolest je počela još u njegovom djetinjstvu. Oni koji ga dobro znaju kažu da mu je košarka bila ventil za izvjetravanje mentalnih problema. Delonte je navodno imao težu povredu noge već kao 14-godišnjak i zbog privremene nemogućnosti bijega iz stvarnosti, kroz igranje basketa, već tada bio sklon samo-povrijeđivanju rezanjem i redovno posjećivao mentalne klinike.
U srednjoj školi mu je krenulo nešto bolje. On i njegov saigrač Edi Basden, takođe budući NBA igrač i košarkaški internacionalac, igrajući za Rozevelt školu su dominirali srednjoškolskom košarkaškom scenom Merilenda. Postoji priča da je već tada mladi Delonte Vest teško podnosio rijetke poraze, a pogotovo one od najvećeg rivala – Okson Hila. Nakon poraza od rivalske škole Vest navodno nije smio na oči svojim poznanicima u brijačnici u kojoj je bio redovan. Strah od sučeljavanja s posljedicama poraza ga je pogađao puno teže u poređenju sa ljudima u okolini.
Očajne ocjene u srednjoj školi nisu ga spriječile da dobije stipendiju na filadelfijskom Sent Džozef univerzitetu gdje je proveo tri godine u sistemu trenera Fila Martelija. Tu ga mnogi pamte po izvanrednoj sezoni 2003/04 kada je je Vest u paru sa Džamirom Nelsonom žario i palio, i lansirao ovaj skromni univerzitet u NCAA orbitu.

Ja se sjećam smijeha većine prisutnih u jednoj bruklinškoj kafani gdje se gledala jedna od utakmica Vestovog koledža te godine. Smijeh je nastao zbog Vestove očigledne izbezumljenosti kraj aut linije pri skandiranju navijača rivalskog koledža koji su Vestov biljeg ispod usta zvali herpesom. A to uopšte nije bilo za smijeh, čak i da je herpes bio stvaran. Suparnički navijači su već tada dobro znali za Delonteovu mentalnu nestabilnost, i da će ovakve primitivne uvrede sigurno uticati na njegovu igru.

A pogotovo se sjećam NCAA turnira ’04 i “elit 8” utakmice Sent Džozefsa protiv Oklahoma Stejta na kojoj sam tog vikenda lično bio prisutan u močvari Nju Džersija. Do NCAA turnira tim Sent Džozefsa je izgubio samo jednu utakmicu čitavu sezonu, i to u konferencijskom turniru nakon perfektnih 27-0 u regularnoj sezoni. Delonte je plakao kao malo dijete barem deset minuta ne odlazeći u svlačionicu nakon tog tijesnog eliminacionog turnirskog poraza od jakog Oklahoma Stejta Tonija Alena, Džona Lukasa trećeg i braće Grem. Ovaj period na koledžu, u kakvom-takvom sistemu, pod Martelijevim budnim okom gdje nije bio prepušten sam sebi, je odgovarao Vestu koji osim ovih razočarenja i nije imao većih mentalnih problema. Ili se o njima nije čulo?
A onda dolazi NBA, gdje i nema nekih vatrenih navijača koji bi ga vrijeđali. Krenulo mu je odlično. Izabran je te godine od Boston Seltiksa u prvoj rundi drafta kao 24. pik i postao u svojoj ruki sezoni omiljeni igrač slavnog Boba Kuzija, koji je tada još uvijek povremeno komentarisao utakmice sa legendarnim Majkom Gormanom i Tomijem Hajnsonom. Bio je starter na pleju čitavu svoju drugu sezonu i veliki borac u odbrani. Navijači Seltiksa su ga obožavali. Sjećam se mnogih utakmica u mračnoj 2006/07 sezoni mojih Seltiksa kad je i Pol Pirs prinudno obučen u civilku da bi Boston dobio što bolje draft mjesto. To je najcrnja sezona u mom životu u kojoj sam dokazao sam sebi dosljednost i ipak odgledao sve 82 utakmice mog voljenog tima na NBA league pass-u, bez obzira što su Seltiksi stalno gubili. A Delonte Vest je bio jedina svijetla tačka. Odigrao je sezonu karijere i jedini izgledao da ga porazi dotiču. To je i Dok Rivers često spominjao pravdajući se na optužbe za očigledno tankovanje tima neumornim zalaganjem Delontea. Uvjerio sam se te sezone da je Delonte izašao iz nekog unikatnog kalupa koji je nakon njegove pojave bačen ko zna gdje…. i bilo mi je jako žao da je otišao iz Bostona u Sijetl. U trejdu za Reja Alena uz Volija Zerbijaka uključen je i Delonte Vest, i tu počinje njegov mentalni pad. Sve do dijagnoze bipolarnog poremećaja 2008, hapšenja zbog ilegalnog nošenja oružja 2009, pritiska medija zbog navodne veze sa LeBronovom majkom, razvoda braka, završetka NBA karijere, pa neuspješnih internacionalnih pokušaja oživljavanja iste. Do bankrotiranja i zadnjeg incidenta na ulici. Da li bi bilo drugačije da je ostao u Bostonu – nikada se neće znati.

Nije jasno kako se ova tuča u kojoj je Vest brutalno izgažen desila na sred veoma prometne ulice, ali je nakon policijske istrage postalo jasno da su se Delonte Vest i druga osoba u tuči znali od prije, i da je navodno Vest bio inicijalni napadač sa staklenom flašom. Da stvar bude još bizarnija i jedan i drugi učesnik u tuči su odbili da tuže jedan drugog nakon incidenta.
Jedno je sigurno – Vest, koji je već godinama u finansijskim problemima, sudeći po videu ne izgleda zdravo, a fizičke posljedice cipelarenja koje je preživio najvjerovatnije nisu ni blizu ozbiljnosti mentalnih problema s kojima se Vest bori čitav svoj život. U videu koji je procurio u javnost Vest u veoma lošem stanju izgovara teško razgovjetne rečenice. Video snimci koje naprave policajci veoma rijetko procure u javnost, i obično su strogo čuvani da postanu istražni materijal. Zbog izlaska snimka u javnost u kojem policajac ispituje svezanog Vesta lokalni policijski ‘chief’ je bio van sebe tokom konferencije za medije, a jedan od policajaca je promptno suspendovan. Najvjerovatnije onaj koji je snimio Vesta kako s lisicama sjedi na trotoaru i neartikulisano viče nakon same tuče.
Najtužnija stvar u svemu je da, dok je Delonte Vest brutalno gažen, niko iz kola koja su prolazila nije izašao da reaguje, što perfektno opisuje bezdušnost modernog Amerikanca. Čak ne toliko ni onog čovjeka koji je u bijesu tukao Vesta, nego više mnogih drugih na društvenim mrežama koji su se čak i naslađivali u komentarima, i to uglavnom po rasnoj osnovi. Jer, u Trampovoj Americi generalizacija po bilo kojoj osnovi postaje moderan sport, pa i ismijavanje nad sudbinom mentalno bolesnih. A polarizacija je generalno nažalost sve izraženija što se bliže novembarski izbori.

Photo: YouTube printscreen