Donte Divinćenzo, riđokosi bek koji je do prije desetak dana bio četvrtina na parketu nikad nanovo ujedinjenog kvarteta sa Vilanove u Niksima, i koji je zajedno sa Džulijusom Rendlom otisao u Minesotu u razmjeni za Karla Entonija Taunsa, sinoć je u pripremnoj utakmici u Gardenu napravio jako zanimljivu situaciju – pogotovo za krvožedne internetske influensere.

Sat pred sinoćnju utakmicu razmjenio sam par kurtoaznih rečenica s Divinćenzom u svlačionici Vulvsa, upitao ga i o njegovom šestomjesečnom sinu, a njegov osmjeh i naoko dobro raspoloženje prije utakmice nisu upućivali da bi se mogao desiti njegov zanimljiv verbalni obračun sa klupom Niksa tokom a i nakon završetka utakmice.

Video sa semafora u Gardenu kojim su se Niksi zahvalili Rendlu i Divinćenzu tokom prvog tajmauta ispraćen je iskrenim aplauzom publike, zahvalnim mahanjem s klupe Rendla, koji usput budi rečeno sinoć nije ni igrao, ali bez ikakve reakcije Divinćenza. A onda je novi bek Minesote nakon uspješnog floutera i dodatnog bacanja sa linije penala stručnom štabu Niksa dobacio par riječi koje su u ćenifi svemrežja izvrnute u “hvala za trejd, Tibs”, umjesto onoga što je Donte stvarno dobacio –  “ne mogu završiti, jel’ Tibs?” – koja je svagdašnja prilično bezazlena NBA zafrkancija.

Sporni tvit (na platformi ‘X’) sa pogrešno prenesenim dobacivanjem Divinćenza od strane anonimnih influensera željnih klikova postao je vrlo brzo viralan tokom utakmice, ali je nakon sat vremena izbrisan uz izvinjenje i Donteu i treneru Tibodou. Ali se na samom kraju utakmice opet desila, ispostaviće se manje-više isto tako benigna verbalna razmjena izmedju Divinćenza i pomoćnog trenera Niksa Rika Bransona koji je bio najveći proponent Taunsovog dolaska u Nikse. Donteov ponajbolji prijatelj Džejlen Branson, s kojim je on bio cimer a i partner na bekovskim pozicijama na šampionskom programu Vilanove, i kojem je Divinćenzo bio kum na vjenčanju prošle godine, je dodatno razmontirao potencijalnu medijsku bombu nakon utakmice u svlačionici i smirio situaciju. Ipak, internetski sećijaši vjerovatno na žalost neće stati na ovome, i nastaviće lov za senzacionalizmom kad se ova dva tima sretnu oba puta tokom regularne sezone. A kako mi jedan od PR ljudi Vulvsa reče, možda i u velikom NBA finalu narednog juna, za koje bi ove sitne čarke bile sjajna medijska uvertira.

Meni ne preostaje ništa drugo nego se potruditi da ne propustim pogledati uživo nijednu ovosezonsku utakmicu Niksa u Gardenu, kao nekad, jer bi sudeći po ovom ranom medijskom napumpavanju stvari ova sezona mogla postati istorijska, na jedan (uspješan) ili drugi (razočaravajući) način. Neke sredine u ovako pompeznoj atmosferi ne bi trebalo biti.

Džulijus Rendl mi je prije utakmice ispričao o neutješnom plaču njegovog starijeg osmogodišnjeg sina na ispraćajnom zakusku kojeg su nakon 2,5 godine prijatelji iz klinčeve osnovne škole Dalton na istočnoj strani Menhetna u suzama otpratili u Minesotu, pa je ovaj trejd Rendlu pao možda i teže nego Divinćenzu obzirom na starost njihovog podmlatka. A upravo Rendl je bio najzaslužniji za inicijalno podizanje tada žalosnih Niksa iz podruma lige za vrijeme pandemije pred dolazak Bransona u Njujork 2022. godine i trenutne anticipacije toliko dugo čekanog klupskog uspjeha. 

Najsvjetlija tačka u svlačionici Minesote, kao i uvijek u zadnje 4 godine otkad ga u Gardenu spopadam, bio je vedri bosanski reprezentativac Luka Garza. Ispričao mi je Luka o junskom sastanku njegove šire familije u Italiji i grupnoj podršci pruženoj njegovom najbližem rođaku Amaru Alibegoviću koji je nakon dolaska iz Turske pomogao svom sicilijanskom klubu iz Trapanija da uđe u prvu ligu. A onda nakon Lukinog povratka u Ameriku i o detaljima njegovog napornog ljetnog rada na poboljšanju fizikalija u treninzima kojima je rukovodio njegov otac, koji je nakadašnji košarkaš sa bogatim rezimeom u razvoju mladih košarkaša u kampovima. 

Nakon utakmice Luka je vrijedno radio 20-ak minuta sa tegovima i kondicionim trenerom, i tijelo mu izgleda bezprijekorno, a više prostora koji bi morao dobiti ove sezone odlaskom Taunsa mogao bi iskoristiti za pravu eksploziju, kao u utakmici protiv Lejkersa u prvoj pred-sezonskoj utakmici.

U dijelu našeg formalnijeg razgovora koji sam i snimio Garza je spomenuo svoju transformaciju od “teškog” centra (125 kg) od prije 4 godine u pokretljivijeg i modernoj NBA igri prilagodljivijeg 107 kg polivalentnog igrača sa nadprosječnim šutem za tri poena.

Garza nikad nece postati novi Jokić, ali ni u sporog Jokića ljudi nisu vjerovali sve dok Nikola nije dobio priliku da igra pune minute. 

U nekoj hipotetički-izmaštanoj budućoj euroligaškoj situaciji, ili u nekim bosanskim reprezentativnim FIBA poduhvatima, Garza bi bez pravila defanzivne 3 sekunde bio puno korisniji u odbrani nego u NBA situacijama, ali sa ovakvom radnom etikom čini mi se da mu je uspjeh zagarantovan i u NBA. A u to je bilo sumnje dok je bio ruki u Detroitu.

U pravoj je ekipi za velike poduhvate. A kako sam i u prošloj predsezoni u ovo isto vrijeme na ovom našem sajtu napisao – vukovi su sad (još) spremni(ji) da grizu.

Photo: X, privatni album