Darko Dželetović: Nova nepravda je sudbina Nikole Vučevića
- February 22, 2021
- 0 comments
- Darko Dželetović
- Posted in NBA
Do prije mjesec dana smatrano je da NBA All-star utakmice ove godine neće biti. Ipak, opcija da se utakmica odigra stavljena je na sto da se ne bi ponovila 1999. godina i jedino otkazivanje ove revijalne utakmice u njenoj 70-godišnjoj istoriji. Tada nije odigrana zbog štrajka Unije NBA igrača koje je skratilo sezonu.
Kad je NBA nakon praznika u januaru diskretno provukla vijest kroz medije da ozbiljno razmatra da se tradicionalni All-star skup ipak desi – nekoliko vodećih igrača lige su se javno usprotivili takvoj ideji. LeBron je inicijalno All-star mini-mjehur okarakterisao suludim, ali glad lige za bilo kakvnim načinom da se nadoknadi bar dio pandemijom izgubljenog novca bila je jača i od stava ubjedljivo najjačeg glasa među glavnim NBA protagonistima. LeBrona je konačno sasvim umirila najava lige da će dobar dio prihoda od utakmice otići u fondove istorijskih afro-američkih univerziteta.
Mjesto za odigravanje All-star utakmice nije bilo upitno. Kompanija TNT koja posjeduje ugovor s ligom za pokrivanje sudara svih NBA zvijezda ima produkcione kapacitete u Atlanti, pa neće biti potrebe za skupim izmještanjem TV produkcije i tehnike na drugo mjesto. A umjesto All-star vikenda imaćemo 7. marta samo jedan dan pun zgusnutih All-star događaja.
Što se tiče igračkog kadra, desiće se ogromna nepravda ako Nikola Vučević ne bude izabran među 14 rezervnih igrača koji će zaigrati zajedno sa već određenih 10 startera na ovogodišnjoj NBA all-star utakmici. Iako je Vučević već bio All-star igrač 2019. i novi izbor mu nije neophodan kao novi karijerni doseg, prava je šteta da na vrhuncu karijere, kao već 30-godišnjak, opet ne bude izabran u samu NBA elitu, i izbjegne status zvijezde koja je zasjala tek jednom na NBA nebu, i brzo zgasnula.
Mada su prošle godine, i NBA je danas neka druga liga, upravo mi je na TV ekranu izletio Antoine Walker. Kad je bio izabran po drugi put u stelarnu elitu 2002. godine tada već podebeli Antoine samohvalisavo se počeo zvati višegodišnjim (perrenial) All-star igračem u svim svojim medijskim pojavljivanjima. Nikola iz Orlanda, koji sve samo ne hvalisavac, baš kao i njegov imenjak iz Denvera, trenutno igra najbolju sezonu u svom životu – puno bolju nego prije dvije godine kad je prvi put dostigao zvijezde. Sa 24 poena, 12 skokova i skoro 4 asistencije u prosjeku, uz šut od preko 40% iza linije za 3 poena (u preko 6 pokušaja iza 7.24 m) igračka elita je lige i nalazi se u top 15 NBA košarkaša po PER rejtingu. Ipak, po svemu sudeći, Vučević bi najvjerovatnije mogao izvisiti iz ovogodišnjeg sazvježđa baš kao i prošle sezone, a razlozi za to su jednostavni, i perenijalni.
Prvi i daleko najvažniji razlog je tim u kojem Vučević igra. Lojalnost jednom timu i gradu je pozitivna stvar, ali tolike godine provedene u franšizi iz centralne Floride koja nikako da se izvuče iz mediokritetne pozicije nikako ne ide u prilog daljem dizanju Nikoline nesumnjivo stelarne NBA reputacije. Mada se ekipa Orlanda konačno polako budi iz letargije uzrokovane problemima sa povredama, i ostvarili su tri uzastopne pobjede (četiri trijumfa u posljednjih pet utakmica), Vučević bi opet mogao postati žrtvom malog marketa u kojem igra već devetu godinu zaredom. Zbog te činjenice, a i sporog starta svog tima, Nikola nije rangiran među prvih 10 prednjelinijaša u Istočnoj konferenciji lige. Nikad dominantniji Vučević nije dobio ni blizu dovoljno glasova običnih internet glasača, kolega košarkaša, a ni od predstavnika medija, da bi se našao među deset demokratski-arbitrarno-rangiranih krila, power forwarda ili centara Istoka. A na All-star utakmicu sa Istoka bi moglo otići njih pet, najvjerovatnije šest ili nekim čudom sedam.
U ovoj ‘new age’ NBA ligi inflacijom individualnih brojki podaci su istorijski varljivi čak i kad se usklade sa “pace” kriterijima, odnosno tempom kojim timovi igraju. Pri odabiru centara ili visokih krila za All-star rezerve, radnički aspekt kojim se neki košarkaši ističu nerijetko postane važniji od sjajnih brojki. Ja se često sjetim primitivnog “rudara” Tyrona Hilla od prije četvrt vijeka, koji je sa 13.8 poena i 10.9 skokova po utakmici u odvratnom Fratellovom klivlendskom anti-košarkaškom usporenom stilu postao All-star igračem 1995. godine. Evidentno ja da Nikola sa svoja tek 2.6 pokušaja po utakmici sa linije penala za istraživanje ruda i gubljenje vremena u reketu nije zainteresovan u mjeri u kojoj je to bio Hill davnih 90-ih. Kad se s Vučevićevom ovosezonskom statistikom uporede brojevi njegovih direktnih konkurenata za All-star dres – Adebaya i Sabonisa, to postane sasvim jasno. Njih dvojica su ga iz elitnog društva istisnuli i prošle sezone, a od njega su evo “demokratski” opet bolje rangirani i ove sezone. Evidentno je da nisu ni izbliza talentovani ni raznovrsni u napadu kao Vučević, pogotovo u novo-trendovski cijenjenom šutu s distance, a inferiorni su prema Nikoli i u većini drugih statističkih mjerila. Ipak, i Sabonis i Adebayo idu na liniju slobodnih bacanja po 6 puta po utakmici, baš kao i Tyrone Hill nekada, a to ne ostaje nezapaženo.
Mada se prošlogodišnji finalista Majami, bas kao i Vučevićev Orlando, tek budi iz zimskog sna i ne stoji puno bolje od svog floridskog konkurenta u trenutnom poretku timova, a Sabonis igra i u manjem marketu nego Vučević – i Sabonis i Adebayo su po dubiozno-demokratskim uzusima ispred Nikole – uglavnom baš individualne borbenosti radi. Ni Nikolin triple-double protiv minijaturne prednje linije GSW prije par dana, niti “dream shake” kojim je sinoć pred kraj utakmice protiv Detroita levatio sirotog Masona Plumleya, na žalost ne pomažu mnogo kad se ne dese u udarnom terminu na nacionalnoj televiziji protiv Anthonyja Davisa ili Joela Embiida.
Nikola vjerovatno i priželjkuje par slobodnih dana kod kuće sa ženom i djecom u martu, i potencijalni neodabir ga, kad liga sutra otkrije ovogodišnje All-star rezerve, možda i neće previše potresti. Ipak izostanak trećeg igrača s naših prostora među 24 počastvovanih predstavljaće istorijski gledano popriličnu štetu po legitimnost ex-YU basketa.
Ko zna kada ćemo naredni put opet biti u prilici uz Jokića i Dončića, koji bi trebalo još dugo da ostanu All-star igrači porijeklom s naših prostora, biti ovako blizu da imamo i trećeg našeg igrača na jednoj od budućih All-star utakmica?!
Ako NBA treneri Nikolu precrtaju usljed kvazi-demokratskih tablica koje im je liga predstavila kao uzus odabira, nejpravedniji razlog za neko buduće izostavljanje Vučevića sa NBA stelarnog neba bi moralo biti drugačijeg karaktera. I to nikako drugačije nego izazvano Vučevićevom inicijativom za promjenom sredine i promjenom koja bi se konzekventno desila.
A Nikola bi to u svojim godinama morao ozbiljno razmotriti.
Više ne bi bio daleko najbolji igrač svoje ekipe, ali bi konačno došao u priliku da se umjesto za učešće u utakmici revijalnog karaktera počne boriti i za NBA titulu.
Photo: NBA, twitter